Malo znan duet band iz Križa Santorius Santorius počastio nas je svojim gostovanjem na našem webu. Premda vidljivo postoje od 2015. od kada su realizirali 8 izdanja, od čega 3 albuma i 5 EP-ijeva, njihova prošlost seže duboko u konac 80-ih kada se Joško Ratković zbog profesionalnih obaveza iz Zagreba doselio u Križ gdje se uključio u rad s Tihomirom Mraovićem, no u to vrijeme kao bend nisu ništa službeno realizirali. Krasi ih kućna lo-fi sposobnost akustike u nekoliko varijacija, električna gitara, programiran ritam, te sjetni, melankolični vokali i tekstovi puni raznih, uglavnom emotivnih razmišljanja. Na ovoj stranici se nalaze recenzije svih njihovih dosadašnjih radova objavljenih za Slušaj Najglasnije. Još uvijek nemaju youtube kanal (a niti facebook), imaju tek bandcamp, ali se na youtube mogu pronaći njihova dva spota "Dolazak" i "Putokaz" s prvog albuma "Popodnevni feniks" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=21631 (2015) koje je još prije više od desetak godina okačio stanoviti 'prnjarovac'. Ovdje imate prilike saznati mnogo toga o bendu i Jošku Ratkoviću, prijatnom sugovorniku vrlo tihog vokala, pa morate zvuk pojačati do daske Slušaj Najglasnije. Došao je kod mene u moj stan jednog kasnoljetnog petka, zapravo zadnjeg ljetnog petka u 2024. godini (19. rujan) i onda smo odvalili podugački razgovor od neka 2 sata, ali ovdje imate prilike čuti otprilike polovicu toga jer mnoge stvari koje mi je rekao nisu za široki auditorij.





Prvo smo počeli, naravno od 2015. kada su objavili taj debi "Popodnevni feniks" i sceni malog moslavačkog gradića Križa (sad pripada zagrebačkoj županiji) u kome se naoko ništa ne događa s arhetipskom pričom odakle svi pokušavaju pobjeći, no tada je postojao određeni krug ljudi koji su se bavili raznim umjetnostima od književnosti, stripa do glazbe. Nakratko sam ga priupitao kad sam si točil gemišt da li je bio u dodiru s Brankom Galoićem iz Ivanić Grada, ali nije. "Popodnevni feniks" je bio inspiriran starim blueserima poput starih krckavih ploča, a Tihomir je smatrao da to sve treba dokumenirati, te su onda počeli pljuštati albumi. Kaže Joško 'mi smo bili klinci novog vala'.



Drugi dio ovog razgovora otkriva činjenicu da kao bend nikad nisu nastupili uživo (mada sam mislio suprotno), te smo prešli na drugi rad, EP "Anatomija jedne ljubavi" s nekoliko instrumentala i vokalne pjesme "Magnolija" eksplicitnijeg teksta nadahnutog JJ Caleom iz Joškovih ranih dana iz Zagreba. Ovdje se saznaje da je imao sreću odrastati u sredini prijatelja koji su slušali glazbu 60-ih i 70-ih, blues i rock and roll imajući adekvatan background i infekciju s bluesom koja mu je i dan danas ostala ista. Uostalom, u nastavku priča o usnoj harmonici kad je bio klinac 5-6. razred osnovne škole, štedio novac za gablec i otišao u četvrtu trafiku na Volovčici koja je imala usnu harmoniku, ali naravno, to nije bila blues usna harmonika, kasnije je skužio da je blues usna harmonika nešto sasvim drugo. Ali, to je ta fora, priča o bluesu koja traje i dan danas.



Nastavili smo s mojom neumjerenom paralelom na dugoselski Olovni Ples za koje Joško očito nije čuo, pa smo razgovarali o albumu "Desperado" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=26712 koji je došao s odmakom od dvije godine, 2017., a na njemu je bilo 8 instrumentala koje je Tihomir 'kompilirao' na tragu tex-mexa s puno američke glazbe, a Joška konkretno naziv albuma asocira na Warren Zevona u nekom omažu kao priznanje velikom autoru. Malo sam se i iznenadio, amo u vrijeme početka Domovinskog rata u najvećoj fazi popularnosti R.E.M. sam si kupio CD Hindu Love Gods gdje su upravo R.E.M. i Warren Zevon ostvarili kolaboraciju ušavši u studio nakon dobre pijanke (Horvi), a onda pričamo o "Dva pola ljudske prirode" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=28149 EP-iju iz 2018. u trećem dijelu interviewa.



Kaže Joško da se baš i ne sjeća točno, kao i narednog "Oni su vratili vrijeme" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30151 (2020), no "Licem prema svijetlu" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30562 (2021) je baš u najžešće vrijeme COVID-19 bio vrlo žustar, pomalo kaubojski album, dok je EP "Putnici na zemlji" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=33122 (2024) bila selekcija iz tog mora materijala, nije nikad postojao pokušaj daljeg medijskog plasmana jer su oni kao bend uvijek gravitirali prema krugu prijatelja i poznanika bez nekog razmišljanja kuda to što rade ide. Sve je to samo potreba za izražavanjem umjetničkog momenta jer je Slušaj Najglasnije to htio objavljivati. A onda je stigao njegov prvi solo album "Sjeverna zvijezda" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=32930 (2024) realiziran prije 9 mjeseci. To su bile pjesme koje je Joško radio u mnogim periodima unazad posljednje dvije godine u rock-blues stilu, a naslov albuma je citat Bob Dylana za Johnny Casha da je on njihova sjeverna zvijezda vodilja na koju se naslanja generacija kantautora. Sam album ima dosta priče o zagrebačkim kvartovima (Joško je odrastao na Volovčici i Vukomercu), ali ima i nekih imaginarnih lokacija. Priupitao sam ga i za LGBT tematiku, no njegov odgovor je suprotan, dapače i vrlo zanimljiv u svezi pjesme "evo gdje dolazi": 'Ne, krivo je shvaćeno, to je ona fora kad napraviš stvar koju može svatko tumačiti kako hoće, a meni je to sjajno u rock poeziji kada cijeniš one storytelling autore što govore eksplicitno za razliku od onih koji temu prikažu na svoj način da može imati više značenja. Ja sam tu govorio o nekim svojim demonima koji te povlače na drugu stranu, zapravo, pričao sam o psihološkom momentu nas koji se borimo u ovome svijetu protiv te strane koja je porazna, gdje ljudi tonu, eh, neki ljudi su tu vidjeli religijski motiv...'



JOŠKO RATKOVIĆ: Priča o "Sjevernoj zvijezdi" je album posvećen mojoj obitelji, u smislu ljubavi prema obitelji i života unutar nje. Omot je nešto na što sam ponosan pošto su slike grada na sjeveru odakle potiče moj otac, a to su Varaždinske Toplice, mali grad pun mističnih rimskih stvari. Ima i nešto post-punka poput pjesme "Sinovi" koja je nastala još prije nesretnog ukrajinsko-ruskog rata, ali je općenita u fabuli jer neki sinovi stalno moraju negdje odlaziti i ostaviti svoje gradove. A što se tiče post-punka, čuj, nas su promjenili albumi od Velvet Underground, njemačkog Neu!, krautrocka, no nikad ne radim pjesmu da mi liči na nekoga. A kad radiš pjesmu i pratiš tok misli, neminovno jest da će izaći nešto što nalikuje na nekoga.



JOŠKO RATKOVIĆ: Hvala ti što si me ugostio u svom domu što smo se ovako lijepo podružili i popričali, prošli našu diskografiju uz blage rupe u pamćenju, barem kod mene. Pozdrav svima koji se glazbom bave iz one prave pobude da vole to što rade, da se pokušavaju autorski izraziti na bilo koji način, da recimo mi Santorius Santorius koji vodimo naše živote pokušavamo u glazbi naći nešto lijepo, nekakav paralelni svijet. Što se tiče mojeg daljnjeg solo rada, sve opcije su otvorene, kak' se dogodi.



I to je otprilike ono što je Joško službeno dozvolio da izađe na vidjelo ovog vrlo samozatajnog benda, takoreći bez ambicija jer su nekoć ploča, danas album, manje-više obrnuto proporcionalne relacije od kolekcije pjesama do konceptualno umjetnički sveobuhvatnih radova ili onih manje konceptualnih kojima je ipak bio cilj postaviti vlastiti stav na adekvatnu poziciju. Santorius Santorius to rade već skoro deset vidljivih i čujnih godina zahvaljujući Slušaj Najglasnije, a kako se čini, zdravlje i entuzijazam ih još uvijek jako dobro služi za naredni kreativni period.

horvi // 27/09/2024