Santoriusa nije bilo pune 2 godine od zadnjeg EP-ija "Dva pola ljudske prirode", a u međuvremenu su konačno otvorili i bandcamp stranicu što je za svaku pohvalu jer ih se u prethodnim vremenima (od barem prvih 5 radova) uopće nije moglo pronaći po internetu izuzev frendova iz Orpelow koji su ih povremeno spominjali na svojem blogu. Da li se štogoderice promijenilo u osnovnim karakteristikama ovog dvojca iz Križa? Pa i nije. Akustara gitara, koji puta amplificirana, jednom čak i električna uštekana u prljavu distorziju (iznenađujući garažni shoegaze rock "Praznik"), programirani ritmovi, malo klavijatura (u naslovnoj "Oni su vratili vrijeme") i unakrsni, nježno otpjevani vokali - sve je tu i dalje standardno, no od onih silnih početničkih skitanja malčice su se razvili kao instrumentalisti obogativši klasičan legato razvijenijim gitarskim intervencijama, a tu je i pripadajući melodičan staccato bas, zamjetljiv barem u uvodnoj "Izvana" (uh, melodijski me na nešto jako poznato podsjeća, no nikako se ne mogu sjetiti na što točno), tako da sada to pomalo nalikuje na prvi Olovni Ples "Olovne pjesme za olovni ples" iz 2007. koji su umjesto klavijatura redovito imali usnu harmoniku. Tu su i instrumentalne teme "Prelazak preko srebrnog mora", "Polako" i "Ostajemo", te čista pjevana akustara sa sentimentalno primamljivom poetikom "Koliba" u drugom dijelu ovog izdanja koje sveukupno iznosi 27 minuta. Po samom nazivu opet se desio panegirik, da ne kažem preuranjeno očekivanje koje bi se moglo pretvoriti u neobjektivno laskanje. Joško Ratković J.R. i Tihomir Mraović do sada su imali solidan smisao za lirsku osebujnost melankoličnih i sjetnih pasaža uglavnom potencirajući ljubavne jade, a evo, ovaj puta su se malčice pomaknuli ka društvenom segmentu tek ovlaš ga pomilovavši, ali na stidljivoj udaljenosti kao da je nositelj Covid-19. Od nadanja 'onih koji su vratili vrijeme' nije baš mnogo ostvareno refrenom 'o baby, baby, baby, kada pitaš me ti, ja se ne sjećam'... Hm, tražiti karizmu je bespotrebno. Naslov primamljivo zavarava budući da su 'oni' tek u stvari samo 'dani', a malecno zrnce aktualne poetike vidljivo je povećalom u "Izvana" i "Praznik". Čini se da bi Santoriusi ovako mogli unedogled štancati zgodne, mahom bezbrižne i ničime osobitom teškim okupiranim pop-rock/ country pjesmuljke koje još nitko nije medijski zapazio, čak niti oni radio urednici kojima je riječki En Face uvijek, gotovo svakodnevno dobrodošao na repertoaru.

Naslovi: 1.Izvana, 2.Oni su vratili vrijeme, 3.Prelazak preko srebrnog mora, 4.Praznik, 5.Samo polako, 6.Koliba, 7.Ostajemo

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 17/10/2020