Opa! Santoriusi su ozbiljno zarašpali blues što je prijatna novina na ovome njihovom već sedmom izdanju i pomalo se odvojili od dosadašnjih opskurnih konfiguracija koje su polako, ali puževim korakom zamjetno dograđivali s ponekim sitnim inovacijama. Bez žurbe, vrlo strpljivo grade vlastiti stil, možda i previše bojažljivo da bi se upustili u eksperimentalnije pohode, ali napredak je vidljiv odmah u uvodnoj instrumentalki "Kotrljanje" (radni naslov je očito bio "Prvi dan OK") brundavim distorzijama minimalističkih riffova a'la delta blues iz vremena kada je tehničar i snimatelj Glen Snoddy rastavio gitarsko pojačalo prilikom snimanja pjesme "Don't worry" Marty Robbinsa 1961. jer nije na vrijeme podesio potenciometre u studiju prvotno snimivši oscilaciju lomova frekvencija. Zna se, tada je sasvim slučajno nastala prva fuzz pedala za gitarsku distorziju koju su popularizirali The Rolling Stones. A uz ovo ide i jedna koncipirana, konkretnija lirska fabula kroz 4 pjevane pjesme. Prednji i stražnji omot poprilično govore o akciji revolveraša spremnog da zapuca: "Jedan poseban blues" uz melodična legata i dostatne paralelne intervencije druge gitare, te usne harmonike mantra drajverski 'ja hodam ovom klimavom ulicom/ čini mi se da nestajem' u metaforičkom opisu odlaska na megdan - dvoboj koji može biti svašta. Lagana "Kralj revolveraša" prožeta sintetičkim harmonijama nalik violončelu dramatizira spoken-word priču o 'bojnom polju' glavnog junaka koji je sam protiv svih, a ima ih poput 'vlati trave'. Na žalost, od početka je bilo jasno da je poraz neizbježan… Posve akustična "Spreman" skreće u emotivnije sfere, a naslovna "Licem prema svjetlu", također akustična, optimistično okončava ovu storiju glavnog junaka koji se unatoč porazima, hladnim vjetrovima i sumnjama odupire stihijama pokušavajući stajati uspravno. Svaka od ovih vokalnih tema je miš-maš ispresijecana s po jednim zgodnim ritmički plesnim instrumentalom dajući filmsku dramatiku, pa reklo bi se i soundtrack fikcije gdje se radnja odvija dosta lijeno s unaprijed promišljenim kompromisima bez obzira na ishod. Poetski vrlo dobro sročeno, a i sažeto u osnovnoj temi, "Licem prema svjetlu" pokazuje odvažnost i hrabrost individualca kao jedinke spremne za suočavanje s izazovima, neskladima, paranojama i mnogim životnim nedaćama 'kroz retke' ukazujući i na egzistencijalno-društveni, pa i politički motiv nepravde, hijerarhije, nepotizma, uhljeblja… Pristup i koncept imaju svoju dostatnu artističku težinu, svirački jest okey u minimalističkim formatima dinamički uređenih aranžmana, osobito kod najuspjelijih instrumentala "Slide glide" pojačanog i klavirom, te najrockerskijeg "Festina Lente" pomalo nalik spomenutim Stonesima. Jedino nije mastering odrađen, neke pjesme su tananijih volumena, trebalo im je dati 'treble', uskladiti glasnoću zvuka, a i izrezati ili barem baciti u fade-out rezove na završetku snimaka. Ovako ispada kao da je snimano na kasetofonu s onim nezaobilaznim 'škljoc'. Sumnjam da su iz umjetničkog aspekta težili baš upravo tome jer su ranije imali sasvim zadovoljavajuće tonske performanse… Još treba poraditi, ali sve ide prema boljem i dorečenijem.

Naslovi: 1.Kotrljanje, 2.Jedan poseban blues (hodam ovom klimavom ulicom), 3.Moj prijatelj Dan (i Noć), 4.Kralj revolveraša, 5.Slide glide, 6.Spreman, 7.Festina Lente, 8.Licem prema svjetlu

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 04/05/2021