Joj, kak' zna biti blesavih najava što se tiče žanrovskih opisa. Evo, za ovaj sedmi studijski album američke rock-folk darkerske svaštarke Chelsea Joy Wolfe stoji opis drone metal. Zna se dobro što tu spada od Sunn O))), Earth i Moss preko Godflesh, Corrupted, Khanate, Jesu i ostale kompanije, pa sam se vraški zainteresirao da to i poslušam. Međutim, neki tikvan iz promocije izgleda da uopće ne zna baratati sa žanrovima, njemu na dušu. Ne, ovo nikako nije drone, a pogotovo nije metal. Metal je tek tu i tamo u tragovima zbog disonatne gitare Bryan Tulao-a, a to što je Chelsea svojevremeno imala izlete u tromi doom i gothic, njegov je problem. Nju smo imali prilike upoznati na ovim stranicama u kolaboraciji s onim katastrofalnim albumom Converge "Bloodmoon: I" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30982 (2021) za kojeg je najavljen i nastavak, uh, jebate leb u ledu. Nego, ovo je tromi industrial/ electro, pa čak i trip-hop koji po njenom običaju ubada u hipsterske manipulacije tražeći novu vješticu zemaljskog Bauhaus stila u pretjeranom pijančevanju s kojim je, navodno prekinula u vrijeme COVID-19 jer se više nije usudila prisloniti usne uz čašu u birtiji, a niti na flašu kupljenu u trgovini. Dobar razlog, kaj ne? Da odmah napomenem, ovaj album mi se dopada. Prilično je ekstravagantan, moderan, pa čak pomalo i avangardan u 'post' smislu jer ima svačega šokantnog na njemu, a osim toga prvi je za etiketu Loma Vista, smiješno za karikirati, kak' Purgeri šatro veliju 'stavi malo' (loma vista), ha-ha-ha. Prestala je cugati, ali loma vista mi u šuča. Tjeskobna suzdržanost koju interperetira lirski s jakim vokalnim dream-pop/ gothic samouvjerenjem prepuštena je distorziranim slojevima melankolične elektronike i dark-wave/ industrial štimunga, čak i jako dobro pogođeno s vještičjim jajetom maznutim iz kultnog japanskog art filma "Angel's Egg" iz davne 1985. gdje djevojka bez glave hoda po užurbanom, industrijski razvijenom društvu s jajetom uguranim u međunožje kako bi dokazala da žena ima muda. Ako ga niste pogledali, obavezno ga morate, skroz šašavo i poremećeno, sjećam se jednom, možda čak i u vrijeme ex-Yu je bio prikazan na austrijskoj TV u sklopu art filmova ponedjeljkom, čuvenom serijalu "Kunst stucke" kada je voditelj i moderator bio Max Dieter Moor koji je u nekih 15 godina (1981-1995) prikazao, komentirao i pustio gomile najneobičnijih filmova, takoreći 'prozora u svijet' filmske umjetnosti. Oni koji su se tada gledal razrogačenih očiju i otvorenih usta, ma je li to moguće.



Da, Chelsea pokušava tako nešto, rečemo čak i Bowievski, pa i Bjorkovski ošinuti, dobro joj stoji: ima čak 4 singla "Dusk", "Whispers in the echo chamber", "Tunnel lights" i "Everything turns blue" koji su zasebne priče za neke buduće memoare. Isprepleteni su mišungom glitch/ inustriala u uvodnom "Whispers in the echo chamber" sa šaputavo-bijesnim vokalom aludirajući i na Otep Shamayu, te naravno Bauhaus i Peter Murphyja, lirika je opaka i nije za svakoga, svakako ne za slaboumnog dark/ indie-rock šminkera koji bi nakon ove pjesme mogao počiniti samoubojstvo kao malodobna kćerka moje kolegice, jebate, ma ovakva mjuza je teška, ali i razumna u lirici, a ne u gluposti razočaranog srca nakon 'teškog' emotivnog fijaska.









Kroz pjesme i lirku se mješaju različita emotivna stanja s nezasitnim ukusom za mračne fikcije poput Nick Cavea, Nico, Throbbing Gristle ili Gire iz Swans plašeći auditorij hrabrom vještinom pokojnog Lou Reeda često i zagonetnim metaforama koje su u stvari ciklusi naših loših navika upisanih u DNK/ DNA (isti đavo). Lirika je ovdje jako bitna kroz čitav album, nađe se i horror tema kao izvađenih iz H. P. Lovecrafta koji je u zadnjih 20-ak godina jako popularan poput pjesme "House of self-undoing", energični vrh albuma nalik na obradu Bauhaus "The third uncle" Brian Enoa, a nije hardcore-punk, a i može biti.

Sve u svemu prijatno osvježenje, a i iznenađenje s ponekim novotarijama kojima se proširuje njen žanrovski i stilski spektar.

Naslovi: 1.Whispers in the echo chamber, 2.House of self-undoing, 3.Everything turns blue, 4.Tunnel lights, 5.The liminal, 6.Eyes like nightshade, 7.Salt, 8.Unseen world, 9.Place in the sun, 10.Dusk

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 17/02/2024