home > mjuzik > She Reaches Out to She Reaches Out to She

kontakt | search |

CHELSEA WOLFE: She Reaches Out to She Reaches Out to She (Loma Vista, 2024)

Joj, kak' zna biti blesavih najava što se tiče žanrovskih opisa. Evo, za ovaj sedmi studijski album američke rock-folk darkerske svaštarke Chelsea Joy Wolfe stoji opis drone metal. Zna se dobro što tu spada od Sunn O))), Earth i Moss preko Godflesh, Corrupted, Khanate, Jesu i ostale kompanije, pa sam se vraški zainteresirao da to i poslušam.
[  ]

Međutim, neki tikvan iz promocije izgleda da uopće ne zna baratati sa žanrovima, njemu na dušu. Ne, ovo nikako nije drone, a pogotovo nije metal. Metal je tek tu i tamo u tragovima zbog disonatne gitare Bryan Tulao-a, a to što je Chelsea svojevremeno imala izlete u tromi doom i gothic, njegov je problem. Nju smo imali prilike upoznati na ovim stranicama u kolaboraciji s onim katastrofalnim albumom Converge "Bloodmoon: I" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30982 (2021) za kojeg je najavljen i nastavak, uh, jebate leb u ledu. Nego, ovo je tromi industrial/ electro, pa čak i trip-hop koji po njenom običaju ubada u hipsterske manipulacije tražeći novu vješticu zemaljskog Bauhaus stila u pretjeranom pijančevanju s kojim je, navodno prekinula u vrijeme COVID-19 jer se više nije usudila prisloniti usne uz čašu u birtiji, a niti na flašu kupljenu u trgovini. Dobar razlog, kaj ne?
[ Chelsea Wolfe ]

Chelsea Wolfe   © 2024

Da odmah napomenem, ovaj album mi se dopada. Prilično je ekstravagantan, moderan, pa čak pomalo i avangardan u 'post' smislu jer ima svačega šokantnog na njemu, a osim toga prvi je za etiketu Loma Vista, smiješno za karikirati, kak' Purgeri šatro veliju 'stavi malo' (loma vista), ha-ha-ha. Prestala je cugati, ali loma vista mi u šuča. Tjeskobna suzdržanost koju interperetira lirski s jakim vokalnim dream-pop/ gothic samouvjerenjem prepuštena je distorziranim slojevima melankolične elektronike i dark-wave/ industrial štimunga, čak i jako dobro pogođeno s vještičjim jajetom maznutim iz kultnog japanskog art filma "Angel's Egg" iz davne 1985. gdje djevojka bez glave hoda po užurbanom, industrijski razvijenom društvu s jajetom uguranim u međunožje kako bi dokazala da žena ima muda. Ako ga niste pogledali, obavezno ga morate, skroz šašavo i poremećeno, sjećam se jednom, možda čak i u vrijeme ex-Yu je bio prikazan na austrijskoj TV u sklopu art filmova ponedjeljkom, čuvenom serijalu "Kunst stucke" kada je voditelj i moderator bio Max Dieter Moor koji je u nekih 15 godina (1981-1995) prikazao, komentirao i pustio gomile najneobičnijih filmova, takoreći 'prozora u svijet' filmske umjetnosti. Oni koji su se tada gledal razrogačenih očiju i otvorenih usta, ma je li to moguće.



Da, Chelsea pokušava tako nešto, rečemo čak i Bowievski, pa i Bjorkovski ošinuti, dobro joj stoji: ima čak 4 singla "Dusk", "Whispers in the echo chamber", "Tunnel lights" i "Everything turns blue" koji su zasebne priče za neke buduće memoare. Isprepleteni su mišungom glitch/ inustriala u uvodnom "Whispers in the echo chamber" sa šaputavo-bijesnim vokalom aludirajući i na Otep Shamayu, te naravno Bauhaus i Peter Murphyja, lirika je opaka i nije za svakoga, svakako ne za slaboumnog dark/ indie-rock šminkera koji bi nakon ove pjesme mogao počiniti samoubojstvo kao malodobna kćerka moje kolegice, jebate, ma ovakva mjuza je teška, ali i razumna u lirici, a ne u gluposti razočaranog srca nakon 'teškog' emotivnog fijaska.









Kroz pjesme i lirku se mješaju različita emotivna stanja s nezasitnim ukusom za mračne fikcije poput Nick Cavea, Nico, Throbbing Gristle ili Gire iz Swans plašeći auditorij hrabrom vještinom pokojnog Lou Reeda često i zagonetnim metaforama koje su u stvari ciklusi naših loših navika upisanih u DNK/ DNA (isti đavo). Lirika je ovdje jako bitna kroz čitav album, nađe se i horror tema kao izvađenih iz H. P. Lovecrafta koji je u zadnjih 20-ak godina jako popularan poput pjesme "House of self-undoing", energični vrh albuma nalik na obradu Bauhaus "The third uncle" Brian Enoa, a nije hardcore-punk, a i može biti.

Sve u svemu prijatno osvježenje, a i iznenađenje s ponekim novotarijama kojima se proširuje njen žanrovski i stilski spektar.

Naslovi: 1.Whispers in the echo chamber, 2.House of self-undoing, 3.Everything turns blue, 4.Tunnel lights, 5.The liminal, 6.Eyes like nightshade, 7.Salt, 8.Unseen world, 9.Place in the sun, 10.Dusk

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 17/02/2024

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Vakat

SHTULLA: Vakat (2024)

| 11/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: RepubliKaj

OGENJ: RepubliKaj (2024)

| 10/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Tuesday, soundtracks

ANNA MEREDITH: Tuesday, soundtracks (2024)

| 08/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Ciklus

ŽEN: Ciklus (2024)

| 07/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Tko Je Ovdje Kome Guzica?

MAMOJEBAC: Tko Je Ovdje Kome Guzica? (1995)

| 06/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: She Reaches Out to She Reaches Out to She

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*