Ovih dana se Ognjen lijepo pozabavio supkulturom punka, bolje rečeno pratitelja u Hrvatskoj odvalivši prijatan esej što sve jeste punk, tko glumata, tko ne u izvještaju s koncerta Lagwagon, Mašinko i Trophy Jump www.terapija.net/koncert.asp?ID=31495 u zagrebačkom Boogaloo 7. lipnja. Sve to stoji. I sve je to punk makar koliko god se nekome čini da je lažan ili pop-blesav. Publika razdvojeno smatra punk, a ja uvijek tu dodajem da punk nije glazba, punk je, jebemu mater - stav. Pa bio on elektronski Aphex Twin, The Chemical Brothers, The Prodigy, hip-hop Public Enemy i odavno pokojni Tupac, punkerima omrznuti Johnny Rotten Public Image Ltd, pa Disciplina Kičme i rani Ultravox i Idoli i Orgazam i tako dalje. Sve je to punk. Nije punk gitarski riff kojeg ima i metal i klasični rock i AC/DC i Parni Valjak, a i Thompson 'ne varaj me s golubom u rukama'. To nije punk, štruca mu Kristuševa pod prilikama kruha i vina. Prdonje koje nisu shvatile značaj bunta i revolta od 1977. do cirka 1981. ostale su u uvjerenju da je punk bezvezno smeće koje se ne može mjeriti s bluesom i The Beatles, The Stones i najvećim im progressive zvijezdama, ah, teško za pogoditi.



Nije niti važno. Rise Against su jedan od i dalje vodećih punk bendova današnjice, tko ga shvaća zna, a tko ga smatra nebitnim, zajebao se u startu jer mnogo 'punkera' sluša samo agresiju, ignorira melodičnost, mnogo ih samo traži angažiranost i tako dalje, bla, bla, bla... Ovaj EP je nastavak solidnog albuma "Nowhere Generation" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30675 (2021) s kojim su se Tim McIlarth i ekipa vratili u dobru formu. Snimljen je istovremeno, ustvari, ostatak je neraliziranog materijala jer da su sve pjesme stavljene na album bio bi pretjerano dugačak i izgubila bi se osnovna potka konstruktivne priče o preživljavanju u vrijeme pandemije. Ovdje je samo 5 pjesama koje govore o iskorištavanju javnog otuđenja i ljudskoj nejednakosti, a toga je bilo i previše da se slušatelji, čak i oni strpljivih živaca nisu htjeli baktati s time smatrajući Covid-19 glupom izmišljotinom. Pjesma "The answer" daje jedan od odgovora, a odabrani singl "Last man standing" komičnu distopiju što bi bilo da je bilo, no ne treba smetnuti s uma iskonsku futurističko-distopijsku frakciju da je danas sve moguće, bio ti Sex Pistols, The Clash, Dead Kennedys, Exploited, Bad Religion, Overflow ili Green Day punker. Univerzalnost Rise Against je sveprisutna i na ostatku materijala - "This time it's personal" uvlači u te razmirice otuđenja šibajući i hardcore s kompleksnim aranžmanom, melodično mekša "Paint mgmt" općenitu zabludu svjetla reflektora i poslovne manipulacije, a završna "Holding patterns" kompletnu frustraciju namještene igre da pripremi svijet za općeniti kolaps i neuspjeh u svim pogledima, osobito onim financijskim. Odnosno, pljačka svih ljudi koji imaju i najminimalnija primanja na bankovnim računima treba biti potpuna. Nije važna metoda, bitna je pljačka, a to možda neke važne subkulturne formacije novih punkera ne shvaćaju jer još nisu zaposleni, žive na teret staraca, a takvih ima i previše što se bune očekivajući od države pomoć za vlastito blagostanje jer 'posla nema, pa nema', ko što davno pjevaše Bare s 45 kila kome ionako nitko ne bi niti ponudio posao. Ima posla kolko'oš, ak' hoćeš raditi.

Naslovi: 1.The answer, 2.Last man standing, 3.This time it's personal, 4.Pain mgmt, 5.Holding patterns

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 15/06/2022