Zanimljivo je za promotriti kako su se ovi Šveđani uspjeli nametnuti u relativno kratkom vremenu publici u Britaniji, USA i po Zapadnoj Europi uz sve one plagijate koje su realizirali kopirajući i pokravši štošta toga od Blue Oyster Cult, Alice Coopera, Def Leppard, Deep Purple, Meat Loafa, Metallice, Bon Jovija, Iron Maiden, Genesis, Shakespeare's Sisters, ABBA-e, Pet Shop Boysa, Lenard Cohena, The Beatles, Rocky Eriksona, Depeche Mode, Army Of Lovers, Echo & The Bunnymen, Eurythmics itd. Zadnja 2-3 studijska albuma su im osvojili skoro pa same vrhove top lista, a "Impera" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31911 (2022) je bome osim UK i USA no.2 rasprodana u impozantnom tiražu. I onda fučkaš što kritika o njima pisala, ajde, mnogo njih je poltronski usmjereno da se ne valja zajebavati s ukusom velikog auditorija. Moje mišljenje jest da je ovo vrlo sličan slučaj kao i s uspjehom Rammstein, a i još ponekih. Naime, ovdje nije upitna fleksibilnost, nego manipulacija dodvoravanja s provjerenim aditivima, ama baš u tančine probranih iz opusa bogate rock ostavštine, ono, pravi ziceri koji se ne promašuju, a k tome, tu je i scenski image nekih opakih mračnjaka, teatralno razvaljenih u glam rock klišeje s obilatim make-upom frontmena Pape Emeritusa IV, odnosno pravim imenom Tobias Jens Forgea koji je proturio priču o okultnim i sotonističkim stavovima, ma daj, ali rulja je tu priču progutala, a osim toga je i član švedske masonske lože. No, njihova glazba je toliko plitka poput gažerskog benda na terasi pokušavajući tuđe pjesme inkorporirati pod vlastite autorske i tu se nema što puno komentirati. A takvih primjera plagijata na našem ex-Yu području imamo koliko ti seže vidik od Vardara do Triglava, od Đerdapa pa do Jadrana, od Mure i Drave do Istre.



Ovaj živi album u trajanju od 90 minuta ima i filmski DVD spektakl od čak 145 minuta koji im donosi novi zalog za proširenje milijunskog auditorija. Sve je ovdje spektakularno, kostimirano, ušminkano, točno namješteno poput cirkuskog šou programa na razini Eurosonga gdje je glazba najmanje bitna, ali uz ovakav dekor prolazi i ono najbanalnije. Čak 24 uloge su uključene u ovaj, može se reći rock opera evening snimljen 11. i 12. rujna 2013. u Kia Forumu u kalifornijskom Inglewoodu tijekom njihove turneje, a ovaj puta su se zabranili mobiteli i snimanja flešom kako bi publika bila potpuno koncentrirana na njihov nastup, jebate. Uz snimku čitavog koncerta, isprepletena je narativna priča o izmišljenom predanju koje okružuje mistifikaciju benda. Promiče se tobožnja sotonistička fabula, pa Emeritus nekoliko puta odlazi iza pozornice kako bi posjetio svoju suradnicu Sister Imperator, razgovarao s duhom Pape Nihila, odnosno, oni su njegovi roditelji, pa je on promaknut u Fratra Imperatora i čeka novog nasljednika koji se tek očekuje poput rođenja novog antikrista. Kao da već odavno ne hara po Zemlji...



A, Bože moj, ovo su tako ofucane priče, napisane, ekranizirane i odgledane u mnogim filmovima, a imaju zadaću, kak' reče Rundek u čuvenom pijanom new-wave hitu Haustora "Duhovi" iz 1981. 'mi imamo samo snage za uplašit mačku, pesa/ teška su vremena došla, nema pekla nit' nebesa', stihovima koji su morali biti skinuti s originala, ali su zato izvođeni na koncertima. Samo, ovdje je činjenica da s ovakvim pristupom Emeritus i mnogoljudna ekipa ne plaše, nego šarlatanski nasmijavaju karikiranim gegovima, a pogotovo tako bijednom i plitkom muzičicom koja nimalo nije opasna, mračna ili pogibeljna, naposljetku niti kreativno originalna. Uglavnom se bazira na best of kolekciji s naglaskom na spomenuti proslavljeni album "Impera" s kojeg je izvedeno 7 komada, dok su ostatak repertoara pjesme s trećeg i četvrtog albuma koji su im dali ogroman vjetar u leđa i veliku svjetsku popularnost. Redom, to su "Circle", "Absolution", "Square hammer" (album "Mellora", 2015. UK no. 23, USA no. 8), "Rats", "Faith", "Dance macabre", instrumental "Miasma" ("Prequelle", UK no. 10, USA no. 3), te dvije ništa manje znane "Kiss the go-goat" i "Mary on a cross" s EP-ija "Seven Inches of Satanic Panic" (2019. UK no. 28, USA no. 90). S prva dva albuma nema niti jedne pjesme, a oni su baš bili i najbolji, ali tako nije mislio auditorij.



Full album:



Tokom koncerta Emeritus se neprekidno obraća publici, stalno traži skandiranje i pjevanje, zahvaljuje se kao da je osvojio vrh vrhova i samome sebi je Bog i Sotona i anđeo i prorok, a ustvari je klaun show-biza čiji je zadatak ostvariti čim više zarade jer je u ovaj spektakl uloženo nešto manje od 5 milijuna dolara. Interesantna stvar jeste da publika zna ama baš svaki početak pjesama popraćenog s gromoglasnim ovacijama i uživila se u njih kao nekoć na koncertima Elvis kralja Presleya, The Doors, Deep Purple, Led Zeppelin, T-Rex, Dire Straits, AC/DC, Kiss, U2, Guns'n'Roses, Bryan Adamsa, Bon Jovija, Skid Row i Radiohead gdje se maltene otkidao donji veš frontmenima i gitaristima. Šalu na stranu, ovo je samo uobičajeni proces revivala starog hard-rocka s tek ponešto heavy aditiva u točno odmjerenim količinama naglasivši melodiju i zavodljivost. Ako slučajno ovaj spektakl dođe i do naših krajeva, uvjeren sam da će zagrebačka Arena biti rasprodana jer je ovo zabavna, sasvim pitoma, seljačka rock komedija na vrlo sličnoj bazi Brkova. Ono, kako se kaže publika traži veselje, kao i grah kiselo zelje.

Naslovi: 1.Imperium, 2.Kaisarion, 3.Rats, 4.Faith, 5.Spillways, 6.Circle, 7.Absolution, 8.Call me little sunshine, 9.Watcher in the sky, 10.If you have ghosts (chamber version), 11.Twenties, 12.Miasma, 13.Mary on a cross, 14.Respite on the Spitalfields, 15.Kiss in the go-goat, 16.Dance macabre, 17.Square hammer, 18.The future is a foreign land

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 10/09/2024