Kraljevi hardcorea i još nekolicine metal i punk inačica na novom studijskom albumu razvezuju tešku i turobnu priču o odlascima, gubicima i napuštanjima. Predstaviti će nam ga 17.XII 2012. u Močvari.

Počevši od 4. studijskog albuma "Jane Doe" (2001) koji je pomalo i pretjerano dobio titulu najboljeg u prošloj deceniji (po Sputnikmusic.com), moglo se očekivati da će kao predvodnici hardcore/metal horde početi prodavati enormne količine nosača zvuka. Interesantno, no ovako ogroman i utjecajan bend kojeg spominju za osnovne uzore tisuće i tisuće izvođača, te ga kritika na sav glas hvali, niti nakon 8 studijskih albuma nije uspio izaći iz okvira undergrounda. Taj hvaljeni "Jane Doe" nikad nije dospio na oficijelne top-liste koje bilježe prodaju, te se računa da tadašnji izdavač Equal Vision do dana današnjeg nije uspio prodati više od 15.000 komada. Tek kada su prešli u Epitaph Records naredni album "You Fail Me" je po prvi puta pokucao na vrata najprodavanijih (2004, USA no.171, UK no.190), potom "No Heroes" (2006, USA no.151, UK no.186) i "Axe To Fall" (2009, USA no.74, UK no.196), da bi im ovaj do sada ostvario najbolji plasman u karijeri doguravši do USA no.70 i UK no.186. Ali za tako razvikan bend to su smiješne cifre koje ne prelaze niti 30.000 prodanih komada u cijelom svijetu. Skoro pa da izgleda kako je, ako ne svaki, ono barem svaki drugi-treći kupac njihovog albuma osnovao bend nalik na njih i gromoglasno ga ističe kao vlastito božanstvo koje je poprimilo kultne razmjere poput The Velvet Underground, Can, Throbbing Gristle, Black Flag, Fugazi ili The Jesus Lizard koji su s manje-više otprilike sličnim tržišnim rezultatima postigli enormni utjecaj i nezaobilazan su dio povijesti r'n'r-a koji je iz margine stubokom utjecao na promijene svijesti, percepcije pripadajućeg žanra i unio velike novine ka samom pristupu stvaranja rock kompozicije.

Ovaj novi album samo nastavlja sve ranije isklesane definicije benda uz tek nekoliko sitnih novina koje će primijetiti samo istinski fanovi. Sve je tu i dalje isto - nabrušena sirova energija hardcorea koja podjednako proteže punk i metal elemente u smjesu koja se odvija na nekoliko vrlo bliskih nivoa (metalcore, mathcore, post-hardcore i hardcore punk), grleno vrišteći vokal frontmena Jacob Bannona koji ima i nekoliko vrlo senzibilnih i čisto otpjevanih dionica, zatim karakteristična abrazivna i kompaktna svirka s kompleksnijim aranžmanima koji neupućenog u njihov stil mogu doslovce izluditi, te ponekad iracionalni, poremećeni, mahnito-sumanuti i teško razumljivi tekstovi puni nemira i agresije kao da su izašli iz ustanove za psihička oboljenja uzrokovana različitim oblicima depresije. Tim više, tekstovi su redoviti paradoks i kamen spoticanja budući da se ovih četvero glazbenika iz Salema (Massachusetts) već više od dva desetljeća deklarira vegetarijancima. Konkretnije, ovdje svi tekstovi govore mahom o odlascima, gubicima voljenih, prinudnom napuštanju ideala, kompromisima u donošenju vitalnih životnih odluka, zatim o zlostavljanju, kažnjavaju, starenju, smrti...



Prvi singl "Aimless arrow" otvara album grubim ritmičkim rešetanjima i mathcore igrom, prilično čistim vokalom koji je najbliži nečemu što podsjeća na melodično pjevanje, te tekstom o isposnički nametnutom životu u kome nema ono što trebaš ('kako da živiš život koji želiš, kad su te napustili oni koje trebaš'). Već samo ova pjesma ima dovoljno inspirativnog materijala nalik na Laughing Hyenas, The Jesus Lizard i Fugazi u 2 i pol minute o kojima bi se mogao ispisati dobar esejčić... "Trespasses", (o kažnjavanju), "Tender abuse" (o zlostavljanju), "Sparrow's fall", "Veins and veils", "Shame in the way" (o razorenoj porodici) su pjesme klasične za Converge - kratke, ljutite, nadrkane i hardcoreaški nabrijane sa komplementacijom konfuzije kaosa metalcorea i punka gdje su granice između ta dva žanra gotovo nevidljive. "Sadness comes home" s tromim sludge uvodom razvija se u melodični 'catchy' gitarski rad Kurt Balloua (ha, ima neke sličnosti sa "Thunderstruck" AC/DC) i galopa bubnjara Ben Kollera.

Znatno laganije "Empty on the inside" i "A glacial pace" su opet kompleksniji komadi, "Vicious muse" je jedna od najjednostavnijih u iznenađujuće mirnom 1/1 plesnom rock-punk tempu, dok u vrlo laganoj "Coral blue" Bannon pjeva čisto, senzibilno i prigušeno poput shoegazera, a cijela pjesma ima gotovo pa sve odlike novovjekovnog space/psycho-rocka poput White Hills (neki pak tvrde da je to doom balada). To jeste jedno veliko iznenađenje, no ima ih još - lagani doom instrumental "Percipice" prošaran je pozadinskom melodijom klavira i uvodi u naslovnu "All we love we leave behind" (u principu, to je sve jedna kompozicija) koja je najdinamičnija zahvaljujući minimalističkom aranžmanu. Sam frontmen kaže da je u njoj bio inspiriran smrću voljenog psa po imenu Anna Belle. A posljednja "Predatory glow" u teškom i tromom izdanju je mračan rezime čitavog albuma sa stihovima 'neka budućnost zna, neću tamo biti sutra/ neka prošlost zna, dao sam joj sve/ trpim bol za kraj, svaki dan mi je kraći/ klanjam ti se gubeći mladost'... U kompletu gledajući, Converge su na 39 minuta u 14 kompozicija sabili sav svoj život duboko uronjen u punk-hardcore svjetonazor kojeg su godinama oplemenjivali s raznim utjecajima alternativnih žanrova metala. U njihovom slučaju to je stav kojeg zauzimaju i kojeg se dosljedno drže već dva desetljeća, još puno prije pojave čuvenog albuma "Jane Doe" ili ne toliko bitnog debija "Halo In A Haystack" iz 1994. kada je tek šačica slušatelja nazirala duboku prizmu svijesti u njihovim pjesmama. Od tada su evolucijski napredovali s albuma na album neprekidno radeći na dotjerivanju kreativnosti, a ona starija generacija pamti njihov prvi zagrebački nastup u staroj Močvari negdje 1998. kada su bili teško probavljiv, skroz kaotičan i konfuzno zvrzlan bend promovirajući treći album "When Forever Comes Crashing".

S današnjeg aspekta, stavovi im se nimalo nisu promijenili. Samo su bili uporni i to im se isplatilo da danas o njima samo kruže hvalospjevi strahopoštovanja. A "All We Love We Leave Behind" je novi dodatak u tom nizu. Abrazivno složena glazba umjetnosti hardcorea s tekstovima koji zahtjevaju duboku individualnu analizu.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 02/12/2012