Šta sve propalim zvijezdama ne pada na pamet da bi barem koliko-toliko održali svoj reting popularnosti svjedoči i ovaj 11. studijski album nekoć multimilijunskog rock stara. Od velike zvijezde koja je šamarala skandaloznim potezima i dobro poznatom zakulisnom pričom o sablažnjivošću i amoralnošću, kroz posljednjih nekoliko, sve rijeđih albuma s kojima mu je znatno opalo zanimanje i publike i općenite javnosti da ga danas više nitko ne doživljava metaforičkim kultom Sodome i Gomore, Brian Hugh Warner se poslužio očajničkim slamkama spasa pozvavši se na suradnju s producentom i country glazbenikom Waylon Albright Jenningsom, alias Shooter Jenningsom, sinom čuvenog Waylon Jenningsa (u karijeri imao 30-tak no.1 country hitova u USA i Kanadi). Jer, stari bend se razišao, svi su ga napustili i valjalo je u zadnje dvije godine okupiti novu ekipu od koje je tek najpoznatiji basist Juan Alderete (ex-Racer X, ex-Mars Volta), dok je bubnjar Brandon Pertzborn sasvim anoniman. A Brian Warner se nakon podosta vremena sam prihvatio svirke gitare i klavijatura, posljednji put je s gitarom viđen na snimanju onog blijedunjavog albuma "Born Villian" (2012). I tako je on u svrhe što boljeg pijara i propagande natrabunjao svašta od toga da se nije plašio suradnje s country producentom jer je Shooter otkrio kako je njegov (Mansonov) vrhunac za pjevanje u 3 sata ujutro kada može postići najbolji raspon glasa, kako su skladbe redovito u skicama nastajale na klaviru poput Elton Johna, da će fanovi biti ugodno iznenađeni jer tu ima i The Rolling Stones i Iggy Pop i Roxy Music elemenata, te da su napravili remek-djelo u kome će se svatko pronaći zbog obimnog konceptualnog pristupa u kome je bitno slušateljevo iskustvo i doživljaj koji može biti sretan, tužan ili tragičan. Eskapizam na kojeg se poziva u svojstvu traženja osobnosti su njegove omiljene ploče "Diamond Dogs" David Bowiea, "Welcome To My Nightmare" Alice Coopera i "The Wall" Pink Floyda, te smrt Erica Rosenbauma, umjetnika tetovaže koji ga je i sam tetovirao.



Pa, to ovako rečeno izgleda primamljivo za kibicere koji se pale na velika imena, međutim, promašen je globalni kontekst Mansonove poznate karizme straha, prljavštine, bijesa i horor-metal cirkusa ikone koja je klišeizirano postala sablasni negativac iz crtića. Premda otvarač "Red black and blue" zloslutnim monologom prijeti da će se Zemlja prekriti medom tako da će svi pojesti jedni druge, a naslovna "We are chaos" da ćemo svi završiti na smetlištu, album je sasvim drugačije prirode. Poseže se u emotivne preokupacije "Don't chase the dead", "Paint you with my love", elitni gothic-noir a'la The Cure "Half-way & one step forward" sa šampanjcem u ruci i onda se pronicljivo sakriva iza sebe samoga u "Infinite darkness" 'zato jer si slavan ne znači da i vrijediš/ na ovome ili onome svijetu'. Pa se poziva i na Sotonu da stane u njegovo ime 'jesam li supermen ili sam samo praznovjeran?' ("Perfume") jer je očito pred kolapsom slave priznajući da nije poseban, samo slomljen, ali ne želi biti popravljen ("Keep my head together") došavši na megdan prikladnom završnicom "Solve coagula" po latinskom izrazu alkemičara da se ništa novo ne može ostvariti ako se ne uništi staro.



Okey, nije ovo nikakav veleban album s metafizičkim, možebitno sofisticiranim, bogohulnim, sadističkim, sablažnjivim i inim poantama; ovdje je težnja postizanje individualnosti da se točno otkrije šta momentalno sve to stoji iza njegovog paravana kostima i šminke. Nema više onih morbidnih agresija i isijavanja polemičkih nastranosti, ovo je sada jedan sasvim običan, vrlo ranjiv poeta u krizi nastaloj gubitkom trona pokušavajući kroz subverzivnu simboliku utjeloviti novu introspekciju. Jer, nekad je bio zmija, antikrist, bog seksa, lukavi opsjenjar paranoja sa smrću, društvenom obespravljenošću i mizantropijom, a ovdje pokušava predočiti samokontrolu maskirajući igru za dramatičan efekt i dalje očekivajući od publike istraživanje njegovih tekstova što su ovaj puta ostali lišeni bilo kakvih karakterističnih obilježja.

Naslovi: 1.Red black and blue, 2.We are chaos, 3.Don't chase the dead, 4.Paint you with my love, 5.Half-way & one step forward, 6.Infinite darkness, 7.Perfume, 8.Keep my head together, 9.Solve coagula, 10.Broken needle

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 31/10/2020