Uzmimo da je "One Hot Minute" zadnji album RHCP dostojan kompletnog slušanja, a bješe to skoro prije tri decenije jer nakon njega su isporučivali katastrofalne dugosvirajuće smandrljotke s tu i tamo ponekom pjesmom, najčešće izdanja koja se poslušaju jednom i nikad više što je bio slučaj sa svim stupidno prozirnim bljuzgarijama u 21. stoljeću. Ali, e-he-he, briga ih baš jer imaju milijunski auditorij. I sad uzmimo da naprave jedan ovakav odvažno hrabar album poput ovog trećeg, kako kažu autori, posljednjeg Dosh Lee nakon kojeg se definitivno povlače, bez ikakve sumnje ozario bi lica i srca fanova polučivši ogroman tiraž, a i vratio vjeru u perfektno koncizne glazbenike koji svoje vještine nude u mizerno siromašnim i neinventivnim kreacijama ciljajući prvenstveno ekonomsku korist.
Naime, "Obostrano zadovoljstvo" je realiziran praktički bez ikakvog promotivnog pijara i najave mada mu je prethodilo čak 10 singlova stvaranih još skoro od prethodnog albuma "Kaktus Galaktus" daleke 2012. godine kada je prvobitni frontmen Marin Koceić napustio postavu nastavivši s hardcoreašima Dryflood o kojima već jako dugo nema nikakvih vijesti. A onda je mic po mic za mikrofon došao inovantno upečatljiv i specifično originalan ekscentrik Ogy Bašić Čudnoređe. Vjerujem da tih deset singlova manje-više znaju svi, imaju na youtube po 5-6 tisuća pregleda, a zvrkasta ska-polka "Jodlanje na travici" s Jürgenom čak 21 hiljadarku, elem, ovih pola sata je kompletna kolaboracija s poznatim njuškama domaćeg rocka i punka što su odreda dali adekvatne doprinose u šašavom i pomahnitalom neandertalu ovih vrsnih zagrebačkih zabavljača i otkačenih zafrkanata, a tako nešto je vrlo rijetko kod nas, tek usporedivo s nekim od onih silnih suradnji Francija Blaškovića u metamorfozama Gori Ussi Winnetou koji je praktički skoro svaki drugi-treći od stotinjak albuma radio s drugačijim postavama iz lokalnog istrijansko-kvarnerskog miljea.
Ovdje su priloženi svi singlovi kao video spotovi u periodima kako su realizirani, kraće rečeno u globalu, poznati funk-rock stil benda revitaliziran je dostatnim dozama punka i hardcorea, te u nekim trenucima i rap vokalima usmjerivši ovu fuziju na duhovito poigravanje egzibicionizmom i sirovim ekspresijama sa znatnim psihodeličnim dekoracijama u svrhu obogaćivanja maksimalno iščašene fabule u kojoj se kroz ironičnu šegačinu na sve i svašta od rock svjetonazora, pijančevanja, tulumarenja ("Zašto pijemo feat. Mašinko"), narko opsesija ("Bijeli zeko feat. Kawasaki 3P"), show-biza ("Diskogr(m)afija feat. Banda Lopovska", "Hit feat. Dinx & Igor Pavlica"), socio-političkih konotacija ("Opasnost vreba feat. Miki Solus", "Radnik koji nikad nije došao na vrijeme feat. Edi Maružin", "Stara pizdo - voljenom diskografu feat. Davorin Bogović") sve do emotivnih ("Bezbolan prekid feat. Ms. Bing"), a i eksplicitno perverznih scena ("Rocco Siffredi feat. Pendrek", "Bludnik Ilija feat. Biciklić") nalazi mišung kolekcije nezaboravnih skečeva, gegova, štoseva i viceva. Formule sex'n'drugs nikako ne fali, te kroz nju ova banda sa svim ovim gostima daje ultimativnu zajebanciju što istovremeno cinično secira i analizira današnje suvremeno društvo lukavim igrama između infantilnih bedastoća i kritičke ozbiljnosti.
A što se tiče Peppersa, oni barem za sada nikome ne bi učinili ovakve usluge i ugostili ama baš u svakoj pjesmi neku poznatu gubicu kao što su znali u 80-im kada im je prijeko bila potrebna podrška prvo Andy Gilla (Gang Of Four), pa Malcom McLarena, George Clintona, Art Nevillea, Sylvester Stewarta, Keith Levenea, Steve Wondera i tako dalje, a kad im je planuo prvi milijunčić više nikoga nisu trebali. Zamislite kakvu bi uslugu napravili svojim konkurentima, recimo u suradnji s Jane's Addiction, Primus, Infectious Grooves, Mike Pattonom, Prophets Of Rage, NoMeansNo, Public Enemy… Ma, nema šanse.
Zna se, i Peppersi i Dosh Lee spadaju u priznatu kategoriju 'najgorih rock bendova', pa stoga nije na odmet shvatiti da su naši ekscentrici napravili hvale vrijedan album, najgori u konkurenciji, obrnuto proporcionalno rečeno u suradnji s najboljima kojima se zbog toga rejting ama baš ništa nije poljuljao. Štoviše, nekima se i podigao.
Naslovi: 1.Zašto pijemo (feat. MAŠINKO), 2.Bijeli zeko (feat. KAWASAKI 3P), 3.Jodlanje na travici (feat. JÜRGEN), 4.Radnik koji nikad nije došao na vrijeme (feat. EDI MARUŽIN), 5.Opasnost vreba (feat. MIKI SOLUS), 6.Hit (feat. DINX & IGOR PAVLICA), 7.Vodič za preživljavanje u horror-thrash filmu (feat. CHUBI & ROBERT URLIĆ), 8.Bezbolan prekid (feat. Ms. BING), 9.Bludnik Ilija (feat. BICIKLIĆ), 10.Stara pizdo (Voljenom diskografu) (feat. DAVORIN BOGOVIĆ), 11.Rocco Siffredi (feat. PENDREK), 12.Diskogr(m)afija (feat. BANDA LOPOVSKA)