Taman negdje u ovo doba prošle godine, Miki Solus je bio glavna priča u gradu. Netom izdana kolekcija njegovih pizdarija pod imenom "Muzika za djecu i penzionere" je bila generirala količinu hajpa dovoljnu da se napuni pregrađena velika Tvornica i momka jednom za svagda lansira iz opskurnosti domaće kantautorske scene u zvjezdane vode. U međuvremenu se to malo primirilo, Miki nije imao velike zagrebačke samostalne koncerte (izuzev onog nečeg na Cvjetnom, ali to se ne računa), a i izdao je par singlova koji su, barem tržišno gledano, pomalo podbacili. No, kao i nekoliko puta do sad, momak je na vrijeme prepoznao da mu je kucnuo čas za transformaciju. Baš kao što je onomad odbacio gitaru i prihvatio se sintisajzera, tako je sad odlučio preći u još malo nekonvencionalniju varijantu. I predstaviti nam Rep na harmonici.



Da, dobro ste pročitali. To je ime novog EP-a kojeg su Miki, Tačko, Frane i Medo izdali nekidan, netom prije večerašnjeg koncerta u Vintage Industrial Baru. Sadrži četiri pjesme, traje trinaestak minuta. No, kako sam prije par mjeseci imao čast nazočiti tajnoj svirci u Klubu, mogu vam garantirati da ima tu još dosta harmonikaškog materijala, dovoljno čak i za možebitni skori Harmonika LP. Osobno bih bio vrlo sretan da se to dogodi, budući da ovo smatram poprilično uspjelim eksperimentom. Stalna na ovom svijetu samo mijena jest, a čini se da Mikiju i družini ta činjenica skroz odgovara - budući da im je ova mijena udahnula novi kreativni zamah koji je, osluhnemo li puls publike, bio nasušno potreban. Muzički su i dalje prisutni hip hop i funk/jazz, ali sada prepuštaju primat polka, cabaret i blues motivima, ovisno o pjesmi. Svaka stvar na ovom izdanju je priča za sebe, to bi trebalo utihnuti one spike o tome da su mu sve stvari iste. Svatovski bluz je programatska otvaralica u kojoj saznajemo da su se prodali i da stoje na raspolaganju za vjenčanja, sprovode, krizme, maturalne večeri, krštenja i tako to. Kako sam ova posljednja tri životna checkpointa već odradio, a ova prva dva ne planiram tako skoro, nisam u mogućnosti empirijski provjeriti govori li Miki istinu, ta zato urgiram na cijenjeno čitateljstvo da ga samo kontaktira po tom pitanju. Čak nam i broj mobitela izrecitira u pjesmi čovjek, čini se da misli ozbiljno. Rep na harmonici je stvar koja je izašla nešto prije ostalih, nešto kao najavni singl, jel'. Tu je Miki u svojoj klasičnoj trademark shemi nabrajanja svega i svačega bez nekog velikog smisla i logike. Iako razumijem zašto je baš ova pjesma izabrana kao singl (ima dozlaboga hitoidan refren), smatram ju nekako najslabijom od ove četiri, pošto je jedina koja mi ne uspijeva izmamiti osmijeh. A to je uvijek bilo i uvijek će ostati najbolje mjerilo za Mikijevu muziku, koeficijent iznuđivanja osmijeha. Po tom je mjerilu pjesma Talent za pizdarije jedna od najboljih koje je momak ikad uradio. Neodoljivo zarazna poskočica koju bez prestanka repeatam zadnjih par dana, ima potencijala da dobaci do statusa nezaobilazne točke na setlistama vokalno instrumentalnih sastava što deru raskalašene planinarske partije negdje u Alpama. Muzički najkreativnija je završna Zlatan Ibrahimović u kojoj su se svi (a naročito saksofon) instrumentalno razmahali u funky điru i priuštili nam poneke zanimljive gradacije, obrate i prijelaze. Čast da bude spomenut u ovoj velebnoj recenziji zaslužuje i cover. Miki je naime odustao od vrtićkih crteža i odlučio naprosto poljepiti face svih pedesetak celebrityja koje na EP-u spominje, što se pokazalo originalnim i simpatičnim riješenjem, barem ako mene pitate. A i cijeli EP je otprilike takav, originalan i simpatičan. Miki je u formi, bit će veselo večeras u Vintageu.

ocjena albuma [1-10]: 8

ujak stanley // 18/03/2016