Miki Solus u kombinaciji sa svoja dva najzgodnija frenda izbacio je napokon debut album. Nakon gitaristično akustične faze u kojoj je snimio debut album, Muzika sumnjive kvalitete, te "Bojim se muzičkih kritičara", kratkometražnog albuma koji se sastoji od pjesama koje se zbog konceptualnih razloga nisu pojavile na albumu Muzika sumnjive kvalitete. Druga polovica 2013. godine, nakon glazbenih traženja ustoličuje trio u kojem su, uz Mikija na klavijaturama, Andrej Tačigin - Tačko (cajon) i Frane Visković (akustični bas). Kao trio su prošle godine snimili EP, Bolesni tekstovi sa super mjuzom kojim su i studijski pokazali zaokret u odnosu na prijašnje radove. Sve pjesme s tog EP-a također se nalaze i na ovom albumu koji je, što mi je posebno drago, doživio i fizičko izdanje na cd-u.

Za one koji još nisu upoznati s Mikijevim opusom, možemo reći da je Miki reper koji to nije, a uz rap interpretaciju uspio je ubaciti jazz, punk, pomalo i cabaret ugođaj. Svi ti mišunzi učinili su od njega kvalitetnog autora, s pomalo mušićavim, ali zabavnim tekstovima. U njegovim pjesmama najviše ima nasumičnog nabrajanja sveg i svačeg, i ako vas kroz kitice nije uspio pogoditi, kroz šašavi refren htjeli to ili ne, zapjevate zajedno s njim.



Jedna od očitih zaraznih pjesama posljednji je singl i spot za pjesmu "Suncobran", gdje nakon nabrajanja sveg i svačeg; od EKV-a, jedne postaje novogodišnje turneje četiri skakaonice, nogometa, Ashton Kutchera i tko zna čega još, slijedi pjevni refren (gdje je Lea Klečak zaslužna za snažnu interpretaciju) koji čak i moje kćeri (a zajedno nisu dosegnule dvoznamenkasti broj godina!) pjevuše. A malu djecu i pse ne možeš prevariti. "Hipster" je već naveliko zavladao radijskim eterom, pjesma je u kojoj ih je Miki koliko na zabavan, toliko i realan način opisao. "Novi Sad" predivna je balada koja svojom tekstualnom pričom odudara od ostalih pjesama na albumu. U ovoj pjesmi Miki se ne igra nabrajanja, već priča konkretnu ljubavnu priču, na pomalo sanjarski način.

Obzirom da sam Mikija u ovoj postavi gledao minimalno deset puta uživo, ono u čemu ovaj album nije uspio, to je atmosfera njegovih živih nastupa. Mikijevo repanje je pomalo ukočeno i ostavlja dojam osobe koja se trudi biti nešto što nije. Da mi je ovo prvi susret s njegovim opusom, možda bi mi album imao bolji prizvuk. Kompletna produkcija također je podbacila, instrumenti su stisnuti i nema njihovog međusobnog sklada i razigranosti. To je i glavni razlog nešto nižoj ocjeni.

Slušanjem ovog albuma, ponajviše zbog minimalističke postave instrumenata prividno se stvara dojam da su pjesme slične i nerijetko se događa da po samom uvodu vrlo teško možete razaznati o kojoj se pjesmi radi. I možete reći da je svaka pjesma slična. Isto tako možda se ne možete načuditi tekstu i koliko različitih stvari autor uspije ubaciti u pjesmu. Ali u tom besmislu Mikijev je smisao. Možete to zvati i kreativnim kaosom na Mikijev način. Jer ove pjesme, bez obzira na sitne (primarno produkcijske) nedostatke, imaju potrebnu svježinu i cjepivo koje može podignuti pomalo uspavanu alternativnu pop scenu.

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 21/03/2015

PS: Album je dostupan za besplatan download i slušanje na Bandcamp stranici izvođača.