U okvirima bivše ex-Yu rock diskografije 15 godina postojanja nekog benda je bilo već komotno vrijeme za razmišljanje o penziji. Štoviše, mnogi nisu niti dočekali desetogodišnjicu (a neki ni petoljetku) poput Azre, Haustora, Parafa, Idola, Miladojke Youneed, EKV, Šarlo Akrobate, U škripcu, Zane, Patrole, Pekinške Patke, Metka, Tunela, Stripa, Slomljenih stakla, Sexe, Izazova, Stidljive ljubičice, Parlamenta, Topićevog Time-a, Rok mašine, Gordija, Coda, Stila, Patike, Kontraritma, Skakafaca, D'Boysa... ako se pritom zanemare povremeni reunioni i prigodna okupljanja za neke specijalne prilike. A kad smo već kod toga, Bijelo Dugme, Parni Valjak, Prljavo Kazalište i Riblja Čorba su već nakon 10 godina postali sinonim za komercijalnu splačinu narodskog veselja, daleko od onoga što su davali u svojim, uglavnom najranijim fazama. Bilo je to doba kad je bend trebao reći praktički sve već na prvom-drugom albumu i uvrh glave odraditi 5 godina kreativnog rockerskog hobija s kojim si je mogao nesmetano osigurati lagodno životno plandovanje na račun tantijema potencijalnih hitova koji se i dandanas vrte po radio programima. Zagrebačka Gretta bi u toj opciji s 15 godina karijere već poodavno bila metuzalem među njima, a i vjerojatno bi daleko bolje prosperirala s ovakvim materijalom kojeg je stvarala od prvog EP-ija "Stepenice" (2006) do zadnjeg albuma "Gravitacija" (2018). Valja se prisjetiti kakve sve to benave pjesme nisu postajale ogromni hitovi i kako ih je olako auditorij prihvaćao svojim himnama - "Krivo je more", "Jesen u meni", "Stranica dnevnika", "Ne spavaj mala moja muzika dok svira", "Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac", "Napile se ulice", "Hajdemo u planine", "Ne zovi mama doktora", "Kad moj miš i ja sviramo jazz", "Bolje biti pijan nego star", "Ostani đubre do kraja", "Avionu slomiću ti krila" i još gomile i gomile njih... U današnjim relacijama kad netko s takvim komercijalnim elanom za široku uporabu radi rock pjesme koje su uz to i besramne kopije provjerenih svjetskih hitova, mada se i dalje tu i tamo potkradaju i proturaju, ima simptomatičan status prevaranta i muzičara kome ne treba vjerovati, osobito na onoj iskrenijoj sceni kojoj Gretta pripada - modernom indie-rocku 21. stoljeća.



Upravo zato i vrijedi ovih njihovih prvih 15 godina koje su prošle strelovitom brzinom. Sjećam ih se još kad su takoreći bili demo bend, svirali u klubiću Time 17.IX 2006. na zagrebačkoj Malešnici i od nastupa na nastup s prvom postavom u kojoj su uz dvije vodeće glave Tomislava Čubeka (vokal, gitara) i Hrvoja Medanića (gitara) bili Igor Nađ (bubnjevi) i bugarski basist Toma Vlčev koji ih je napustio nakon drugog albuma "Vidim što vidim" (2010). Jer, prije svega njihove pjesme u globalu govoreći o svih dosadašnjih 5 albuma nikad nisu mirisale na neku drsku otimačinu i prekrojavanja njihovih omiljenih idola; oni su se tokom ovih 15 godina postarali da izgrade svoj prepoznatljiv zabavni rockerski stil u kome se nerijetko protkalo i angažiranih lirskih sofistikacija na kurentne socio-političke i društvene prilike, ali su redovito kao favorite isporučivali najprijemčljivije pjesme za singlove. Dugo su plutali od ranog prezira debi albuma "Fanatik" (2008) kojeg su 'pametni' znalci potcijenili bezvrijednom tričarijom tražeći adekvatan komercijalni šlih sve dok im se konačno nije posrećilo sa singlom "Malena" (2015) začepivši gubicu provokatorima što priznaju samo esencijalno važne vrednote. A do tada im je trebalo 11 godina upornosti i naposljetku, svatko je na radiju čuo pjesmu 'jednog novog benda' što se zove Gretta. Usput, spot na youtube ima do sada milijun i pol pregleda...



Jasno, ova kompilacija s 15 pjesama, uglavnom odabranih striktno mainstream hitova ne može dočarati njihovu dublju kompozitorsku alternativnu i lirsku stranu, ali zato može relevantno pokazati komercijalniju potku, onu koju su tražili jako dugo premda su je imali već u samim diskografskim počecima od "Gdje je ovdje ljubav", "Biti sam" i "Mi smo ono najbolje". Od trećeg albuma "Kreteni" (2012) kad im se na basu umjesto Vlčeva priključio Tomislav Kralj (Dosh Lee) pa do danas znatno im je bolje krenulo u medijskoj sferi premda su u zvuku i stilu ostali gotovo identični onom elanu s prvog EP-ija. Kompilacija sadrži i dvije nove pjesme "Hologram" i "Superstar" snimljene 2019. s friškijim zvukom nagnutim na Arcade Fire i njihove daleke preteče - Roxy Music, Bowiea i Simple Minds, odnosno na onaj šminkerskiji dio ex-Yu rocka kada su Boa, Film, Zana, Aerodrom, Idoli i ini išli u Švedsku i Britaniju snimati albume s ciljem moderniziranja new-wavea kojeg u ondašnjim domaćim studijskim uvjetima nisu mogli ostvariti. Za pretpostaviti je da će im naredni materijal biti u ovakvom osvježenijem ozračju, a do tada i ova kompilacija može poslužiti svrsi prikazivanja 'jednog novog benda' koji revno radi 15 godina i ima ogroman radijski hit.

Naslovi: 1.Malena (feat. Geby), 2.Moderna, 3.Sreća, 4.Vatromet za kraj, 5.Kaos, 6.Gravitacija, 7.Sjaj, 8.Tražimo, 9.Volim te od sutra, 10.Tobogan, 11.Biti sam, 12.Bez riječi, 13.Gdje je ovdje ljubav, 14.Voli me (feat. Tara Rosandić), 15.Mi smo najbolje, 16.Hologram, 17.Superstar

horvi // 12/05/2019