Novi album Grette koji je izašao tri godine nakon Kretena dolazi bendu kao šlag na tortu. Prisjetimo se ukratko koliko su obilježili ovu godinu; nedavni silent koncert pri promociji albuma, pobjeda na RockOffu, dvije velike svirke u Domu Sportova (gosti Massimu i Vatri), te osvojeni Porin za vokalnu suradnju. "Boje i mirisi" nastavlja nisku uspjeha grupe, nudeći nam još jednom dobar pop motiv. Pop u onom smislu kako to vani rade Killersi ili Strokesi, a ne ovaj naš šrot na koji se srozala domaća glazba i razni ruralci koji se svi guraju pod pop sintagmu, a s Grettom ne mogu pod nikakav zajednički nazivnik.



Ono što je kod Grette iznimno kvalitetno je sviračka kvaliteta i produkcija albuma. Njihove pjesme, od kojih su neke već žestoko napale domaći glazbeni eter, imaju u sebi zaraznu melodiju koja počiva na power pop princima po kojima su bliski s meni dragom riječkom skupinom Fit. Prva od dobrih pop pjesama je veliki single "Malena" (ft. Geby), dobitnik Porina za najbolju vokalnu suradnju. To je pjesma koja je Gretti otvorila mnoga vrata, a već ona će mnogima biti dovoljan mamac da se dokopaju albuma. Album je prije izlaska, uz "Malenu" doživio još tri video uratka, "Sreća", "Sjaj" i "Daleko je". One se nalaze u drugoj polovici albuma, što pokazuje da se pametno išlo s rasporedom pjesama na albumu, pa će slušatelju uz spomenute hitove vrlo brzo u uho ući i prva polovica albuma. Od dosad nespomenutih pjesama, "Uoou!", iako nespretnog naziva, ima mogućnost većeg koncertnog hita. Veselija "Volim te od sutra" svojim pozitivnom tonom vraća nas u ljeto, te se učestalim ponavljanjem refrena lijepi za uho. Jedina pjesma koja mi nije sjela ni na prvo, a ni na ne znam koje slušanje, je "Nepobjedivi". Pjesma je to koja jeftinim teeni parolama koje izvukuje frontman Chubi može dirnuti maksimalno nekog tinejdžera koji se nije naslušao glazbe i odmalena ostao izgubljen u vremenu i prostoru. Ali će baš zbog tako jeftinog teksta biti snažan adut nekog većeg koncerta gdje grupa gospodari masama. No, "Nepobjedivi" su na novom albumu i jedini pucanj u prazno. Već sam spomenuo sjajnu produkciju, a pohvale za to idu Srđanu Sekuloviću - Skansiju, koji s Grettom već neko vrijeme ima zajedničku kariku.



Uvijek sam smatrao da je puno teže napraviti dobru pop od alter-indie ploče, jer taj potez pokazuje definitivno odrastanje benda. Što se tiče pop terena Boje i mirisi su tu na dobrom putu, iako će i album i bend neki i dalje gurati u indie vode. Mnogima će album biti premekan i premelodičan da bi ga ozbiljno shvatili, ali ja baš to smatram najvećom odlikom albuma. Jer dok ne postoji dobrih indie pop albuma koji imaju i komercijalnu snagu, i ovi koji su u undergroundu teže će isplivati. A Boje i mirisi su baš to, dobra pop ploča s još boljim potencijalom.

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 09/12/2015