14 na CD-u, 13 tema na LP-iju s 30 uglavnom jako dobro poznatih, nekih malo manje znanih glazbenika impozantan je zbir ovog opsežnog albuma iza kojeg stoji Goran Polak iliti Stražarni Lopov, najpoznatiji zagrebački underground bloger, sakupljač raritetne, skoro pa zaboravljene domaće i ex-Yu baštine od vremena punka i new-wavea naovamo, te bas gitarist nekolicine slabo znanih bendova (Psiholab, Endymion, Yola Yola). Iz nedavnog interviewa www.terapija.net/interwju.asp?ID=32593 može se praktički skoro sve saznati o postanku ove neuobičajene ploče koja je snimana na više lokacija počevši od Zagreba, Rijeke, preko Vinkovaca, Čakovca, sve do Amsterdama, New Yorka i Bostona. U priloženoj knjižici CD-a i na unutarnjem ovitku ploče na tanane je opisan nastanak svih snimaka i popis glazbenika koji su učestvovali u njihovim kreacijama (svaka pjesma s gotovo drugačijom postavom), a zanimljivo, poticaj za stvaranje ovakvog djela bio je Goranov razgovor s Darkom Rundekom nakon koncerta Cul-de-sac pod šatorom CirkoBalkana u dvorištu zagrebačke Močvare i Pogona Jedinstvo koji mu je rekao da bi bila velika šteta kada se jednog dana Stražarni Lopov ugasi, nestane sve ono što je objavljeno na njemu. Proporcionalne li slučajnosti, Goran je namjeravao tiskati knjigu s objavljenim tekstovima na blogu, a razgovor je bio više nego adekvatna injekcija i za stvaranje zvučnog soundtracka s ponekim dijelovima knjige na kome bi, kako je u početku zamišljao, sudjelovali članovi Cul-de-sac, Trobecovih Krušnih Peći, SeXe i Haustora (njegovog najomiljenijeg benda), međutim kako su se stvari počele razvijati tijekom snimanja od sredine 2021. do proljeća 2022., u suradnju se priključilo daleko više ljudi iz još desetak bendova. Sama protkana fabula jest zagrebačka storija u lirskoj prozi koja je manje-više recitatorskog/ storyteller narativa otprilike vrlo bliska pristupu Matej Kranjca koji kod slične gomile vlastitih soundtrackova za knjige ne koristi striktno dotirani tekst već stvara novi, onaj neispisani kao pratnju, objašnjenje, nadogradnju i popunu radnje. Zbog toga ovdje ne treba očekivati pjevane kompozicije s refrenima, a pogotovo nikakve kratkotrajne instant pjesme jer je ovo obiman konceptualan album zaokruženog zvučno-poetskog karaktera dočaravajući atmosferu, likove, radnje, događaje i ine (ne)poznate detalje o životu zagrebačke punk/ post-punk i new-wave scene koja je krenula od konca 70-ih godina prošlog stoljeća eruptiravši s prvim pločama Azre, Prljavog Kazališta, Filma i dakako, Haustora paralelno s moćnom beogradskom svetom trojkom Idolima, Električnim Orgazmom i Šarlo Akrobatom, tim čudnovatim izrodom ekspresivnog i pomahnitalo-eksperimentalnog post-punka čiji je jedini album "Bistriji ili tuplji čovek biva kad..." u ljeto 1981. www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=318 zapržio, zapaprio i totalno zakomplicirao stanje na zahuktaloj, vrlo popularnoj i tržišno komercijalnoj strani isplativosti.

Stvar je bila u tome da je tada ta ploča slabo kotirala i bila ekonomski fijasko jer niti sami ljudi iz Jugotona nisu bili svjesni da će Šarlo nakon uspješnog singla s 3 pjesme "Ona se budi"/ "Niko kao ja"/ "Mali čovek" i legendarne kompilacije "Paket aranžman" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=319 gdje se još nalazi i "Oko moje glave" posegnuti u sasvim drugačiju, alternativnu, teško prohodnu varijantu stila ostavivši zbunjen auditorij na(v)učen na velike hitove i zarazne pjesme, pa su tako mahom svi slični bendovi, primjerice spomenuti SeXa, Trobeci, te Dorian Gray, La Fortunjeros i još mnogo njih, tada nevidljivih za širu javnost dobivali od izdavača negativan feedback jer po njihovom tumačenju nisu imali komercijalno prihvatljiv materijal, a sukladno s time, tamo polovicom 80-ih sva ta raspupala scena se ili pošto-poto pretvorila u mainstream, ili nestala zataškana duboko u undergroundu.

Full LP:



Ove 52 na CD-u, odnosno 45 minuta na vinilu gdje nema friške ambijentalne staccato verzije starog instrumentala "Endimionov san" (prva pjesma Goranovog benda Endymion iz 1988/ 1989) otvara kratak atmosferičan skit "I tako to krene" uz naracije Darka Begića Bege (Trobeci) uranjajući u priču "Čudaci" o onim akterima scene koji nisu prihvaćali nikakve kompromise. Tema je popraćena mračnim i plesnim post-punk štropotom nalik na The Pop Group s iščašenim riffovima Ivice Vinskog (Trobeci) i free-jazz saksofonom Caprija (Haustor, Cul-de-sac, Trobeci) uprizorena recitacijama Predraga Kraljevića Kralja (Termiti) idealno prikazavši to vrijeme zagrebačkog undergrounda što nije bio spreman za nikakve marketinške ustupke. U laganom drajverskom Bauhaus/ The Clash psycho dub maniru "Laku noć maestro" Bega se prisjeća na ljude, gužve u Lapu i Kulušiću, te gradske atmosfere mimo "Zamisli život u ritmu muzike za ples" i nespretnog uprizorenja TV serije "Crno-bijeli svijet" koja današnjim generacijama daje sasvim krivu sliku tog vremena na što idealno sjeda krucijalna "Šarlo je kriv za sve" u kratkom funk/ new-wave formatu (1 i pol minuta, na vokalu i gitari je Goranov sin Tin Polak) s vitalnim stihovima 'Sada svi žele, a nekad ne/ nakon Šarla je stalo sve' nikako ne dozivajući nostalgiju, nego prikazavši revalorizaciju tog čuda o kome se medijski zbori najmanje 2 protekle decenije izvlačenjem iz naftalina u svojstvu hyperskog populariziranja 80-ih prilikom čega je, nažalost, isplivalo i mnogo kičeraja, neukusa i šabanističkog šalabajzanja.



Najdulja "Noćni tramvaj u svemiru" (skoro 6 minuta) lagano klizi tramvajskim šinama u sitne jutarnje sate prilikom povratka s nekog tuluma, koncerta, nebitno je, predočivši onu tromost i inerciju kada se poluzaspalo, supijano i umorno očekuje krevet, a noge su toliko teške da je velika muka doteturati do stana. U tramvaju se među rijetkim putnicima nalazi i protagonistica s početka Polakove priče "Djevojka sa prerezanim venama" šaptajući 'napravila sam nešto strašno' (možda abortus, ali sigurno nije obična prevara dečka s kajanjem koje se pretvara u očajanje, ustvari, prerezala si je žile i krvarila u tramvaju). Elem, ovo je još jedna dark storija koja bi bolje stajala da se nalazi iza prave tulumske "Mandov (psiho verzija)" s podosta arome "Classical" The Fall i "Pharon Young" Prefab Sprout u kojoj je Slaven Jakšić izbacio činele iz bubnjarskog seta koristeći galopirajuće obredan ritam, a interesantna je kulisa originalnog video zapisa 1989. na tulumu u Španskom s ekipom iz ondašnjih bendova Studeni Studeni, Gregor Samsa, M61, SeXa, Majke, Kaotične duše, Rizol i Goranovog Endymion.



Drugi dio albuma stilski drastično odudara počevši tromim psihodeličnim bluesom "Trideset i osmi stanovnik Segovine" s ekipom Majki (Čalić, Korozija, a zanimljivo, Kilmister samo čita kratki tekst ) posvećen vjerojatno njihovom najvećem fanu Davoru Turkoviću koji je prije samoubojstva 2020. pisao njihovu biografiju što je trebala biti objavljena na Stražarnom Lopovu, a živio je u Segovini, malom selu pored Varaždina koje sada bez njega ima 37 žitelja. Kroz stilski kontekst albuma jasno se daje do znanja da zagrebački new-wave, ajde novi val, nije samo bio pod utjecajima The Police, The Clash, The Jam, Pretenders, Blondie, XTC, Bowiea, Roxy Music, The Stranglers, Talking Heads, Elvis Costella, te ska/ reggae eksplozije, već da je u dubokoj nutrini gajio i sasvim drugačije, alternativne figure i elemente koji nisu bili komercijalno eksponirani jer između ostalog, vrlo rijetko da su takve ploče licencno objavljivane u nas. Donosili su ih veliki zaljubljenici i fanovi prilikom šopinga iz Trsta i Austrije ako su ih uspjeli naći ili ih direktno naručivali uglavnom iz Britanije. Tako se ovdje mogu osjetiti utjecaji Gang Of Four (objavljena im je ploča "Solid Gold" 1981. za Jugoton), Public Image Ltd., A Certain Ratio, Television, Siouxsie And The Banshees, The Cure, naravno duh Joy Division, te pomenutih The Pop Group i Bauhaus, sve odreda bendova čije se ploče u to vrijeme nije moglo naći u našim dućanima.



A i još ponekog, evo, u pjesmi "New York, Zagreb, Detroit" s gitarom i na vokalu gostuje nitko drugi do li sam Sonny Vincent, dio čuvene NY CBGB punk scene zajedno s The Cramps, Ramones, Television i Dead Boys. Njega je Goran ufatio prilikom 3 gostovanja u Zagrebu (2010., 2011. i 2012.), a sprijateljili su se zahvaljujući drugom blogu kojeg uređuje - Jesus Loves The Stooges free-zg.t-com.hr/JesusLovesTheStooges/ (vrlo popularan u USA), te su razmijenili šture instrumentalne matrice na kojoj je Vincent između ostalog triput poviknuo naslov pjesme koji je ujedno i čitav tekst, a u konačnici je ispala moćna garage-punk stvarčina s lucidnim ritmovima bubnjara Siniše Banovića (ex-Eksodus iz ranih 80-ih zajedno s Tomy Phantasmom, kasnije osnivač i član riječkih bendova Grad, Let 3 i Fit, a danas u Amsterdamu stalni dobošar zaboravljene kultne grupe Fischer Z). Siniša je praktički glavni za palicama takoreći tijekom gotovo svih pjesama. U njegovoj čudnovato posloženoj bubnjarskoj konfuziji nadomak free-jazza, eksperimenta i avangarde, temi "Baltazarov savršeni san" narator je Zdena Franjić, a govori o bubnjaru Željku Dolenecu Daću, punkeru iz Sopota, nekoć pridruženom članu La Fortunjeros koji je između ostalog još 70-ih svirao s Goranovim bratom Igorom. Bubnjevi su ovdje jedini instrument uz dodatak Goranovih konkretnih zvukova eksterijera snimljenih s 15. kata nebodera, otprilike one visine odakle je Dać, kako reče pjesma Boe "Noćne sjene" (1981) bacio 'svoje tijelo u osvijetljen grad'.

Gledajući ovaj koncept, zanimljivo jest da je prva pjesma na kojoj je Goran radio "Izgubljena besmrtnost" tek 10. po redu snimljena uz pomoć njegovih kolega iz benda Yola Yola - Saša Radusin - vokal i Miro Labus Labe - psalitr, inače multiinstrumentalist koji je na albumu prisutan sa lap slide gitarom i mumljanjem, te bendžom, napravljena poput određenog prologa s dark-industrial atmosferom kombinacije Throbbing Gristle, ranih Cabaret Voltaire i prstohvatom teške lirske Joy Division/ Public Image Ltd./ Tuxedomoon dramatike 'muzika je oduvijek bila naša jedina religija i zato smo milosrđe kao kompromis odbacili prije nego što je glasnik došao u grad/ ...sve je bilo u redu dok smo bili zajedno, ali onda nas je gubitak želje bacio u stranu/ ...da li je to možda trenutak kad je Dee Dee stao pred vlak?/ ...a onda smo postali svijesni pada i u isti nam je tren smrt postala opcija ko dah...'. Usporedbe s tada kurentnim The Birthday Party i Swans, te kasnijim dark-gothic i neo-folk vibracijama je uključena jer ovdje nije bilo niti daška novog romantizma i slatkih dance-rock instanci za kibiciranje lijepih djevojki u ljetnim haljinama o kojima je pjevao Rundek, točnije, tada su cure nosile skraćene minice od jedva dva pedlja, a "Don't you want me baby" The Human League je bio glavni disco hit nekoliko sezona od 1981. do cirka barem 1983/4/5 i kao takav ostao evergreenom o sretnoj ljubavi između konobarice i lijepog, naočitog momka premda su mahom svi ovi glazbenici uključujući i samog autora bili mladi, jako lijepi, šarmantni, čak i s vrlo skuliranim 'šik' imageom, ali su u glavi imali sasvim drugačiji svjetonazor - destruktivno punkerski revolt s više opcija, uglavnom opozicijskim ka mainstreamu starih ishlapljelih blues i progressive-rockerima, takozvanim hašomanima, zatim šminkerima novim romantičarima, prve metalce nisu mogli smisliti, a hard-rock i klasičan rock'n'roll (a baš tada je počeo i prvi rockabilly revival s The Stray Cats) im ionako nije bio zanimljiv. Ian Curtisovo samoubojstvo vješanjem 1980. u 23. godini života je bila kulminacija novog stava te generacije koja je izgubila prosperitet furajući potištenu i nesretnu mladost u podrumu duše teškog olova i bremena života u kojeg, jedva da su stupili mahom oviseći o džeparcu roditelja maštajući da će jednom postati priznate rock zvijezde.

Ovdje nema puno sreće i ne treba je tražiti, već mnogo puta sam se pozvao na onu infantilnu recenziju pokojnog Darka Glavana kad je za fantastičan album Pekinške Patke "Strah od monotonije" 1981. napisao da je ploča koju valja izbjegavati jer uopće nije shvatio poantu, niti je osim toga, kako mi je otprilike dvadestak godina kasnije rekao, ikad volio punk i new-wave, ali se ispričava jer tada nije znao tko su Joy Division.



"Pjesma za Ćuću" je ovdje istinski hit-singl za radio programe u kojoj na vokalu gostuje Darko Rundek, taman negdje na razmeđu Haustorovog hita "Šejn" i novijeg mu neo-folk opusa, a naoko se nikako ne uklapa u čitav stilski zvukopis jer je ovdje prisutan i Stanko Kovačić s orkestiranim melodijama na violončelu u razbarušenim jazzy-topotima s fučkanjem. Sama Ćuća je bila dobri duh Stražarnog Lopova, pravim imenom Jasenka Vukelić, puno je pomogla u kreiranju bloga, a Goran je s njenim bratom dugogodišnji frend. "Krila" poniru u lagani minimalistički gothic Joy Division sa samim Goranovim vokalom u šaptavom izdanju, a osim Caprija na saksofonu, ovdje je gost Ivica Košavić - Razorblade Jr. kojeg je teško prepoznati jer nije noiserski, nego fini staccato s tek nekoliko mirnih disonanti i to praktički bez osjetne distorzije. Rečemo, vrlo slično skladbi "Lice" s prvog albuma Haustora. I na kraju ovog impozantnog zdanja smještena je gotovo orkestralna "Jedan tren između života i smrti" s 8 glazbenika među kojima su Darko Kordovan Dara - synth (SeXa), Franjo Glušac - gitara (Peach Pit, Brujači, Šumski), a bome i Nikola Santro - trombon (Haustor, Cinkuši), dok je narator Bega 'smrt je samo nemogućnost našeg tijela da zadrži dušu zauvijek'. U principu, ovo je vrlo mračna dark-gothic/ post-punk ploča s mnogo posveta u istinski predanoj konceptualnoj fabuli onog Zagreba 80-ih koji se nije prilagođavao ondašnjem mainstreamu i lakim štosevima reciklaža sveckih žvaka poetski dokumentirajući iskonske živote i tragedije makabričnim premazima, kako i sam omot, a i čitav dizajn kojeg je Goran napravio u suradnji s Igorom Mihovilovićem (Guranje S Litice, Karmakumulator..., a ponešto je i odsvirao u temi no. 3) prikazuje u crno-bijelom pasažu (naslovnicu je kreirao sam Goran). Svi ljudi i događaji su stvarni, ovdje nema nikakvih vrludanja i padova kreativnosti premda se otprve ne doima tako jer, kao što je rečeno, očekivali bi se neki hitovi što fataju otprve, dapače, sasvim suprotno, ovo su spontane životne drame velike i nadarene generacije koja je srcem i dušom istinski proživljavala alternativu i underground gradeći i sebe, svjetonazor, a i nekolicinu glazbenih sfera šireći pozitivan opozicijski stav na svjetskom nivou. Vinil i CD su tiskani u tiražima od po 500 komada, sasvim dovoljno (za početak) da uz svu pripadajuću audijenciju prošire vidik novim naraštajima u srž te unikatne, nikad dovoljno eksponirane, a nadahnute gomilice kreativaca.

Naslovi: 1.I tako to krene, 2.Čudaci, 3.Laku noć maestro, 4.Šarlo je kriv za sve, 5.Noćni tramvaj u svemiru, 6.Mandov (psiho verzija), 7.Trideset i osmi stanovnik Segovine, 8.New York, Zagreb, Detroit, 9.Baltazarov savršeni san, 10.Izgubljena besmrtnost, 11.Pjesma za Ćuću, 12.Krila, 13.Endimionov san, 14.Jedan tren između života i smrti

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 28/09/2023