Još jedan legendarni bend odlučio se ponovo aktivirati nakon godina studijske tišine. Brujači postoje još od devedestih, a radi se članovima koji su aktivni u drugim kultnim bendovima i projektima kao što su Trobecove krušne peći, Haustor, Peach Pit, Franz Kafka Ensemble, Dosh Lee, Šumski. Članovi benda su Mario Barišin na basu i vokalu, Franjo Glušec na gitari i Viktor Krasnić na bubnju i vokalima. Informacije o djelovanju u devedesetima su dosta šture, par snimaka uživo i demo kazeta iz '91. Izbjegavajući bilo kakvo nepotrebno poliranje zvuka i pristupa, radi se o najjednostavnije rečeno noise-dance ili kako bend voli nazivati disco rolling thunder stil koji poziva na danse macabre, znači težak distorzirani bas, režeće gitare i funky ritam ne što kao Jesus Lizard ili Girls Against Boys u Studiju 54. Album su snimil Sven Pavlović, Marko Tizaj i Igor Milovčić u Sunday Studios. Miksao ga je, masterirao i producirao Mihael Bele u suradnji s Brujačima, a vizualno su asistirali Darko Kujundžić i Kaja.

Uvodna Trans ima svrhu sličnu kao Paralyzed na Solid Gold, nešto sporija ekspozicija u ostatak albuma sa ključnim stihom Padamo u trans sa zvijezdama. Sljedeća Uranela je klasična hard rock skladba sa treš sci-fi tekstom nalik na nešto veselije melodične pjesme kakve su znali svirati Hawkwind na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete. Na Da li znaš uključuju psihodeliju u cijelu priču uz malo pozitivne paranoje. Mašina zaziva pokojnog Lemmy-ja i zasigurno će biti jedna od najboljih pjesama koje će izvoditi uživo. Prvi singl Gusarska najbolje utjelovljuje danse macabre jer sadrži cirkuski ritam i zborno pjevanje, a i pjesma je sama po sebi cugerska. Nakon instrumentalnog interludija slijedi prijeteća Ritam zločina koja nekako najviše vuče na Rundeka ponajviše zbog recitiranog teksta koji pokušava evocirati neki nemili događaj. Disko stroj podsjeća koliko su rani albumi Gang of Four bili dobri. Santa Ana posjeduje onu sirovu snagu kakvu su znali imati Girls Against Boys čemu pomaže i Marijev hrapavi vokal koji podsjeća na onaj Scott-a McCloud-a, a kada se još dodaju Morriconeovske špageti vestern melodije dobiva se jedna od najzanimljivijih domaćih alternativnih skladbi već sada na početku godine. Kako Jesus Lizard ne bi ostali zakinuti, pobrinula se već sljedeća Ne čekam kojoj kao da je cilj razderati što više bubnjića. Vjetar je nešto laganija sporogoreća psihodelična skladba koja se na kraju pretvara u gotovo ekstremni metal. Zaključna iščašena do-wop skladba Stari film završava sve na visokoj noti.

Ladanje tako na ironičan i nadrealističan način predstavlja toliko željeni bijeg od urbane velegradske stvarnosti i raznih životnih klišeja i to ne samo glazbom i imenom, već i omotom koji potpisuje Brujač Mario Barišin. Uglavnom odličan album iskusnog benda koji zna kanalizirati svoje uzore, ali isto tako posjeduje neki svoj pečat i originalnost. Odabrali su dobar trenutak za objaviti ovako dobar alternativni album budući se alternativna napokon lagano razvija kod nas ponajviše zahvaljujući M.O.R.T.-u i Spiridonu, a regionalno Repetitoru. Brujači bi mogli biti nakakav zvuk metropole slijedeći tradiciju Trobecovih krušnih peći i Sexe.

ocjena albuma [1-10]: 9

tomislav // 13/01/2018