Trobeci su uistinu jedan od rijetkih hrvatskih unikatnih bendova koji, doduše s mnogo pauza djeluje još od 1981., a do dana današnjeg pod tim imenom nema niti jedan pravi, klasični studijski album koji bi bio objavljen kao ploča ili cd. Kasetno izdanje jedinog pravog studijskog zapisa "85" objavljeno za Kekere Aquarium 1992. došlo je prekasno kad se bend razasuo u nekoliko transformacija (Brujači, Alpski rudar), članovi su radili i kao gostujući muzičari s mnogim izvođačima (između ostalog s Haustorom, Cul-De Sac, Neki to vole vruće, Gibonnijem...), Viva Glorio, odnosno prva reinkarnacija Trobeca objavila je fantastičan, no nedovoljno primjećen istoimeni album 2007., a dvostruki album "S mukom žvaču trubadurov vrat" (Dirty Old Label, 2013) bio je odlično odrađen remaster "85" s gomilom živih snimaka iz 80-ih, no ipak nije bio standardni album, već hvale vrijedan dokumentarni memorandum na ono što se s bendom dešavalo. Ovo izdanje je opet specifičan izdavački potez Dirty Old Labela koji sada u dodatku ima Rigor Imperium. Objavljeno u vinilnom i cd formatu šamara paradoksom da pravi fan vinila mora nabaviti i cd. Ploča naime ima samo 7 pjesama, a cd 13. Ljubitelji vinila su u ovome slučaju dobro zakinuti za cijelu draž Trobecovog koncertnog performansa, no ploča je ploča i svatko je u današnje vrijeme želi s obzirom da cd otprije recimo dvadesetak godina više nije moguće slušati na novom playeru ili nekim novim konfiguracijama instaliranih Windowsa na kompjuteru. Tehnika se mijenja, no ploča ostaje na starom gramafonu kakav god da jeste i uvijek će se pretvoriti u zvuk. Ja imam stari RIZ gramafon koji me odlično služi već skoro tridesetak godina, a do sada sam promijenio najmanje desetak kasetofona, cd/dvd playera i ni sam ne znam koliko Windowsa i svakojakih programa za sve i svašta. Znaju Trobeci taktiku da će na koncu od svega ovoga za konzumenta ostati samo onaj otisak s dobro očuvane ploče, no to je sad rasprava koja bi mogla otići u distopijsku budućnost tehnologije...



Jedno je sigurno. Trobeci su i nakon svih turbulentnih peripetija u karijeri ostali moderan i još uvijek avangardan bend težak za shvatiti u konceptu, pogotovo kad prisustvujete njihovom koncertu. Odgledao sam ih masu puta, pa valjda sam gledao svaki koncert kada su nastupali od reuniona Viva Glorio (4.III 2006., KSET) do ponovnog povratka u Trobece, a biti će to nekih dvadesetak koncerata u Zagrebu i jedan u pulskom Uljaniku na Viva la Pola festivalu kada su gostovali prilično pijani i izmučeni Anti-Nowhere League s kojima su Trobeci dijelili pozornicu 1983. na zagrebačkom Bijenalu. Stalno sam bilježio te neke svoje memoare i uvijek mi se činilo da nešto bitno propuštam kad sam na njihovom koncertu, da to nešto odlazi u neki eter kojeg ne mogu dohvatiti jer sam im suviše blizu kao da stojim pored zida na kome ne mogu sa sigurnošću reći koliko otprilike ima cigli u njemu. Da li kao kod Pink Floyd golemih stotinjak pretenciozno naglašenih stiropora ili kao kod kuće tisuće i tisuće opeka oko mene, iznad mene i ispod mene? Jer, oni stari živi zapisi s Bijenala 1983., iz Karlovca 1984. ili Kopra 1987. kojima nisam prisustvovao, a nalaze se na dokumentu "S mukom žvaču trubadurov vrat" mi osim samog informativnog aspekta nisu vjerodostojno pokazali materiju s kojom su se Trobeci stalno baktali i impresionirali. Nešto mi je tu manjkalo...

Reuinion im je došao na veliku vagu gdje su gevihti izgubili smisao dva sistema; ono što je bilo provokativno za SFRJ i komunizam, danas je u ovom društvu posve prihvatljivo, no ne i komercijalno. Nitko se ne želi petljati s ovakvim 'čudnim' bendovima, no na sreću postoje ljudi koji prepoznaju vrijednost ovakvog unikata koji se odupire manirizmu i šarlatanizmu posvećujući svoje najbolje vrijeme upravo onome što istinski i vrijedi, te na koncu, onome što je u umjetnosti najvišlji cilj. A to sigurno nije profit, taman posla... Riječ je ovdje o fantastičnom performansu kojeg sam ja stalno negdje pogubio prilikom njihovih koncerata, vjerojatno nepažnjom, samo slušajući pjesmu po pjesmu, kako mi se koja sviđa (a sviđaju mi se sve) u kome razotkrivam da Trobeci metaforiziraju Metoda Trobeca uživljavajući se u njegovu ulogu (nadam se da znate tko je bio Metod Trobec) insinuirajući spontani seksualni nagon ka bolesnom sadizmu, silovanju i ubojstvu.

Nikad prije nisam čuo, a iskren da budem, niti razmišljao o Trobecovim Krušnim Pećima kao konceptualnom bendu, no nakon ovog živog zapisa, sve mi se vraća u tikvu koliko sam bio glup da to prije nisam primjetio, jer, kako kažem, stajao sam preblizu da bih usvojio gradivo. Sad, kad je netko (Marko Perčić Sula, Split, 30.I 2015.) to snimio, stvari su sasvim drugačije. A ne kao ono, dođeš na koncert, popiješ pivu, pa drugu, pa ne slušaš 3/4 koncerta što mi se u njihovom slučaju i nije desilo, no nikad s ovolikom pozornošću nisam pratio o čemu ustvari njihove pjesme govore jer mi se sviđala njihova glazba koja je baš u mom omiljenom fahu post-punk/noise-art/experimental segmentu, a tu su s prva dva albuma The Pop Group i Gang Of Four najbliskiji, samo što ih odvaja angažiranost u načelima. Trobeci se više priklanjaju mazohizmu The Birthday Party (a i provokativnom stavu Throbbing Gristle) sofisticirano prikazivajući namjere najluđeg seksualnog bolesnika, mada znam da nisu. Imaju poput najfinijeg režisera smisao za napraviti najbolesniji horror film u seksualnom aspektu jer je sam r'n'r provokacija na zatucanost i dogme. Uostalom, kad se baviš rockom sve je dozvoljeno, a Trobeci to rade na artistički način najprofinjenijih umjetnika.



Ne, nije ovo neka euforija poput Filmovog "Live u Kulušiću", Azrinog "Ravno do dna" ili EKV "1986" (sve iz Kulušića), ovdje je koncept rocka i staloženosti došao do svojeg artističkog dometa da se i izvan domicilnog dvorišta umiju napraviti ogromne stvari. Uostalom, zašto Laboratorija Zvuka nikad nije napravila niti jedan koncertni zapis, a pogotovo ne iz Novog Sada? Zna se, HDZ, ha-ha-ha, ovaj hoću reći, uvijek postoji neki 'unutarnji neprijatelj' u vlastitom dvorištu, pa čak i u krevetu koji te ždere, muči i provocira. Kad krene Kosina bubnjarska tehnika s uzastopnim prelazima na otvarajućoj "Sluga pokorni", te se Ivica Vinski ubaci s režavim noise riffovima, a upečatljiv vokal Bege zareži visokim tenorom 'što bih ja bez krvavih ruku, zvjerskog pogleda i zgarišta u očima, ne bih bio prvi među jednakima' naprosto pomislite da je tu negdje Barina bas gitara zapostavljena, ali malo brus... Bara se ubacuje sa solažom, pa funk dionicom, a onda dođe fantastičan saksofon Damira Price Kafke - Caprija (valjda znate da na singlu "Haustora "Majmuni i mjesec" ima instrumental "Capri", ak' ne znate, odma nabaviti 7'', to je legenda od svirke). I sve ono što znamo o svim tim legendarnim živim albumima pada u zaborav... Ovo je svirka i totalni performans da se smrzneš. Svih ovo petoro glazbenika su bili toliko usredotočeni na izvedbu i dizajn da se ništa nije prepuštalo slučaju inercije; svi su unutra, svi drukaju za "Sajam sisa" ('mišlju, riječju, djelom i pohotom/ brutalne vjere, gubave dobrote'), pa se u uvodu "Skriveni maglom" izvode n-synth efekti (možda neki drugi, nisam najsigurniji) kao da su se odjednom uštekali na The Pop Group, čuveni bristolski bend za kojeg se nažalost još uvijek vrlo malo zna, a neki bedak će reći da se Trobeci furaju na RHCP/ hip-hop, ha-ha-ha... Taman posla. Trobeci su i prije Peppersa i hip-hopa bili čudan funk/ post-punk/ punk/ noise kao što se vrlo lijepo čuje u kaotičnoj "Pali mi se sjeme" gdje Capri opet ima svoj saksofonski psihodelični komad kao da ste ga uštekali iz neke 'xyz' galaksije. Nevjerojatno. Metod je vjerojatno, po scenariju Trobecovih Krušnih Peći ustajao u tami smišljajući novu metodu kibiciranja buduće žrtve pa mu je trebalo nekoliko minuta da koncipira sadržaj. Sigurno je bio vrlo riječit, možda duhovit i šarmantan lik koji je uspio privući pozornost napaljene žene, uostalom, takvih likova ima svugdje i svi se žele poševiti, no nema ih koji bi nakon seksa ubili partnera i spalili ga u starinskoj krušnoj peći jer takve više malo gdje da se nađe. Ona obična starinska peć, zidana, ložila se na drva? Ja sam ih imao nekoliko kod staraca, kod baki, kod familije, lijepo su održavale toplinu, mogao si na njoj kuhati u loncu od 50 litara, imala je rol za peći kruh, meseko razne vrste, slatke bundeve (u Podravini ih zovemo 'turkinje'), a bome se mogao unutra ugurati i cijeli čovjek, naravno, ako bi ga raskomadao. Samo ložište je bilo vrlo veliko s obzirom da je gornji dio šporeta imao barem 1m2, inače je bio dimenzija 120x80 cm, a to je otprilike nepravilni kvadratni metar. U njemu je Metod spaljivao svoje žrtve, a slovenska milica našla karbonizirane ostatke ljudskih kosti.

I sad si zamislite da naletite na takvog šarmantnog ljubavnika ili ljubavnicu, elem, nekoga kome je glavni cilj da vas nakon seksa raskomada i spali. Fučkaš seks i užitak, bitan je život i ono što je ispred i iza vas, zar ne? A Trobecove Krušne Peći su opaki bend koji od toga radi vještu artističku akrobaciju istovremeno potežući i paralele sa socijalno-društvenim neskladom. Sve njihove ovdje prisutne pjesme su mahom nastale u vrijeme komunizma izuzev "Bol" koja je u originalu "Disapareunia" i "Moj slučaj" od čak 14 minuta (nalazi se i na ploči) s onog Viva Glorio albuma iz 2007. (ne zaboravite, master je radio Andy Gill iz Gang Of Four).

Ovdje je cijeli koncert umjetnost rocka na najsuvremeniji način, jer pobjegli Trobeci u punk, post-punk, noise, funk ili eksperimente, oni su prije svega rock bend s još uvijek avangardnim načelima da ono što je već odsvirano ne treba biti ponovljeno (Bare na basu i Vinski su odlični!), a kako ide stvar po stvar, sve se više i više proteže morbidni duh Metoda Trobeca da će vas sve silovati i unakaziti, a na koncu i spaliti. On iz groba preko ovog benda poručuje "Vrištala je", "Imam dovoljno te vlage" i "Đavo je bio vruć", a na koncu, kao odušak za bis dolazi "Pravi poklon" i nemesumnjivo, najveći hit Trobeca koji nema veze s Metodom - "Armija", pjesma koja izlazi izvan koncepta

64 minute cd-a i 42 minute vinila dokazuje sve ove izrečene pohvale da pred nama stoji uvjerljivo najbolji živi zapis nekog našeg rock benda koji je uz to i specifično stilski originalan.

Naslovi CD: 1.Sluga pokorni, 2.Sajam sisa, 3.Skriveni maglom, 4.Pali mi se sjeme, 5.Ustajem u tami, 6.Ples, 7.Vrištala je, 8.Bol, 9.Imam dovoljno te vlage, 10.Đavo je bio vruć, 11.Moj slučaj, 12.Pravi poklon, 13.Armija

Naslovi LP: A1.Sluga pokorni, A2.Sajam sisa, A3.Moj slučaj, B1.Bol, B2.Vrištala je, B3.Đavo je bio vruć, B4.Ustajem u tami

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 07/02/2017