Metod Trobec, najpoznatiji serijski ubojica nekadašnje Jugoslavije po kome se nazvao ovaj kultni zagrebački bend, sasvim slučajno je uhvaćen 1979. godine jer je pokušao opljačkati jednog njemačkog turista koji je zapamtio registarsku oznaku njegovog automobila. Nakon milicijske premetačine njegove kuće u Gorenji Vasi blizu Škofje Loke, u velikoj krušnoj peći pronađeni su karbonizirani ostaci pet žena koje je spolno zlostavljao, zadavio, razrezao na komade i spalio tokom nekoliko mjeseci 1978. godine. Na sudskom procesu je osumnjičen i za ubojstvo nekih drugih žena između 18 i 55 godina koje su u to vrijeme nestale, a kasnije je priznao i zločin za šestu žrtvu. On je bio posljednji osuđenik na smrtnu kaznu u bivšoj Jugoslaviji, no ona je naknadnom odlukom slovenskog Vrhovnog suda zamijenjena 20-to godišnjom zatvorskom kaznom. Međutim, 1992. osuđen je na dodatnih 15 godina zatvora jer je pokušao ubiti jednog zatvorenika. Iz samice u zatvoru Dob pri Mirni trebao je izaći 2014. godine, u međuvremenu je ulagao razne žalbe, tražio visoke milijunske odštete u tadašnjim slovenskim tolarima, no naposljetku je počinio samoubojstvo u samici 29.V 2006. objesivši se plahtom koju je vezao na ventil iznad vrata. Još kao dvadesetogodišnjaku, tokom 1960-ih godina mu je postavljena dijagnoza psihopat za vrijeme prvog psihijatrijskog lječenja u Celju. Bend Trobecove krušne peći ponikao je 1981. u zagrebačkom kvartu Voltino nedugo nakon ove afere s uhićenjem Metoda Trobeca i sudskim procesima koji su punili stupce najcrnjih kronika. Frontmen Darko Begić - Bega i basist Mario Barišin - Bara sjećaju se da je to ime bilo toliko upečatljivo i morbidno da su jednostavno morali njime krstiti svoj bend kojeg su osnovali kao post-adolescentni mladići puni ekspresije, punkerskog elana, individualnog bunta i nevjerojatne rockerske energije. U toj prvoj postavi do dana današnjeg je ostao bubnjar Gordan Dorvak - Kosa, prvi gitarist bio je Boris Kosovac - Pajo (1981-1982), potom Damir Kolarec (1982-1983), a onda Ivica Vinski koji je u bendu proveo naredne četiri, po mnogima najkreativnije godine rada. U vremenu od 1983. do 1984. bubnjar je bio Radovan Lučić (kad je Kosa bio u JNA), a kasnije je 1986. u postavi na bubnjevima bio Ratko Danilović (ex-SexA). Bend je javno djelovao do 1987., snimio gomilu materijala kojeg se nitko od tadašnjih izdavača nije usudio objaviti izuzev jedne audio kasete snimljene na koncertu u Kopru (15.V 1987.) koja je objavljena za malu etiketu Slovenija (DID Koper) iste 1987. godine. O njima su pisani vrlo rijetki novinski članci budući da je u to vrijeme malo tko pridavao pažnju demo sceni uz sve one velike i unosno isplative vedete novog vala poput Azre, Kazališta, Idola, Filma, Haustora i mnogih zvijezda tadašnje rock scene kojom su drmali Riblja čorba, Parni valjak, Bijelo dugme, Zana, Divlje jagode, Buldožer, Atomsko sklonište, Zabranjeno pušenje... Imali su jedan znameniti nastup na zagrebačkom muzičkom bijenalu 1983. godine u bivšem Radničkom i narodnom sveučilištu Moša Pijade (kasnije OTV dom, a danas Boogaloo), održali su niz nezaboravnih koncerata pred ošamućenom publikom i mnogim komunističkim dušebrižnicima koji su pomno analizirali što to Bega uzvikuje i vrišti, te su sukladno s etikom tadašnjeg režima sustavno 'pometani pod tepih' isključivo zbog paranoje od onog prokletog 'unutarnjeg neprijatelja' koji ozbiljno može ugroziti tekovine sistema.

Revoltirani zbog svega što se dešavalo i nemogućnosti da objave ploču, raspustili su bend i svatko je nastavio raditi kroz neke druge bendove i projekte. Bara je jedno vrijeme proveo u Haustoru, potom je početkom 90-ih osnovao Brujače, a Bega je imao kratkotrajni bend Alpski rudar da bi se kasnije priključio Brujačima s kojima je realiziran prvi album "Špricaj!" (1997). Trobecove krušne peći vratile su se nakon skoro dvije decenije odsustva koncertom u KSET-u 4.III 2006. godine s postavom u kojoj je gitaru svirao Damir Kolarec, a potom su se preimenovali u Viva Glorio i koncem 2007. objavili onaj fantastičan istoimeni album kojeg je masterirao Andy Gill, gitarist Gang Of Four. Odsvirali su niz sjajnih koncerata između ostalih na Rokaj Festu 2008. i kao predgrupa svojim velikim uzorima i idolima Gang Of Four u krcatom zagrebačkom Pauku 2008. I negdje početkom 2009. su prestali s radom, Bara je ponovno pokrenuo svoje Brujače u novoj postavi, a dvije godine kasnije je potajno okupio stare Trobece s kojima je više od dvije pune sezone održavao probe pripremajući se za drugu pravu reinkarnaciju benda u originalnoj postavi.

Urednik i pokretač ove impresivne kolekcije snimaka, Igor Mihovilović (Guranje S Litice) u suradnji s Kornel Šeperom (Kekere Aquarium) prvotno je 2011. godine htio objaviti samo vinil sa snimcima jedinog 'pravog' albuma Trobecovih krušnih peći "85" koji je objavljen 1992. upravo za Kekere Aquarium kao audio kaseta. Međutim, kako su se stvari počele razvijati, bend se ponovno okupio 'inkognito', te su se iskopavale mnoge druge snimke, a do realizacije ovog nosača zvuka i slike je proteklo pune dvije godine, tako je odlučeno da se napravi jedan pravi istinski audio-video dokumentarni memorandum o svim najznačajnijim i dakako, raspoloživim zapisima o bendu iz faze od 1981. do 1987.

Osim za Dirty Old Label, ovaj ogromni opus objavljen je, distribuiran i potpomognut uz cijelu seriju sličnih nezavisnih etiketa Geenger Records, Kekere Aquarium, Guranje S Litice, Bučni stripovi, Dare The Divine, DHPAK47, Doomtown Records, Front Rock Subkulturni Azil, Hello Bing, Humanita Nova, Ne! Records, Slušaj najglasnije, Timjku Bžju! Records, Okata Piramida Records i niz privatnih osoba koje nemaju label. Dakle, oko ovog izdanja je uključeno zaista veliki broj ljudi što neosporno govori kolika je potražnja da se konačno u pravom svijetlu i na pravi način objelodani dugo skrivana istina o čuvenom bendu koji je svojevremeno slovio, doduše u malim krugovima pristaša za najoriginalniji hrvatski, a i jugoslovenski bend uz sastave SexA i Gustaph y njegovi dobri duhovi (današnji Gustafi) s kojima su glazbene relacije približno donekle slične.

Tako nas ovdje dočekuje idealno prostudiran višedjelni aranžman. Prvi i osnovni dio čini kompletan album "85" snimljen 1985. godine, pa nevjerojatan živi snimak nastupa na bijenalu 1983., zatim kraći demo "Karlovac" iz 1984., a na drugom cd-u snimak koncerta iz Kopra "Ta krvava prošlost" (1987) i jedna pjesma snimljena na probi u SC-u 1986. Tu je još i 10 video materijala iz 1982. i 1985. Zvučni dio albuma sveukupno iznosi skoro 2 puna sata i ima čak 34 pjesme od kojih se mnoge ponavljaju u studijskim, live i demo izdanjima, ali nikako ne smeta. Dapače, one točno govore o tome kako se bend razvijao, te vrlo dobro mogu predočiti niz različitih nijansa odrastanja uz eksperimente i neobične tehničke inovacije kakve na ovim prostorima nitko nije koristio.

Krenimo redom...

Album "85", kao što je rečeno snimljen je 1985. (od 9. do 16.IV) i prvi puta je objavljen 1992. kao audio kaseta za Kekere Aquarium. Tu su Trobeci bili potpuno zreli instrumentalisti, Bega je bio neobično lucidan, energičan i originalan u vokalizmima, no činjenica je da su s materijalom već nadebelo zakasnili spram onoga što se sredinom 80-ih dešavalo na svjetskoj sceni. Njihov stil je ovdje tipičan post-punk pod utjecajem dva vitalna protagonista - Gang Of Four i The Pop Group točno iz epohe 1978-1981 kada su dali najbolja djela uz obilato prisustvo snažnog punk/hardcore naboja u nekim pjesmama, primjerice "Avet Gašpar" s čuvenim sloganima dvojice radio komentatora nogometne utakmice - Ive Tomića i vjerojatno Mirka Kamenjaševića kada je direktno u eter u afektu izjavio 'kurac gol'. Sličan moćan i urnebesan tempo nalazi se i u najvećem hitu "Skrivač u magli". Oba benda (Gang Of Four i The Pop Group) 1985. više nisu postojala, no njihov utjecaj je i dalje ostao moćno zacementiran u zvuku i stilu sukladne svjetske rock/post-punk scene prilično dugo, a početkom 21. stoljeća je doživio i pravi komercijalni revival.



12 pjesama otkriva svu čar artističkog pristupa kada se u bivšoj Jugoslaviji sve gledalo pod budnim povećalom tadašnjeg komunističkog sistema i kada su inteligentni umjetnici zaobilazili strategiju direktne konfrontacije služivši se sofisticiranim metodama. Za najjednostavniji prikaz načina rada Trobeca, poslužiti ću se već nekoliko puta korištenom izjavom Danila Kiša: 'cenzura je ponekad blagotvorna jer primorava umetnike na to da se služe metaforma i da svojom razvijenom poetikom zaobiđu sve zamke koje im sistem i cenzure nameću'.

Naravno, slušajući ovaj album iz današnjeg aspekta (ne)upućenog indie-rockera 21. stoljeća koji svoju modu i svjetonazor crpi upravo iz ostavštine post-punka na konto svih onih retro trendova i uspješnica Franz Ferdinanda, Yeah Yeah Yeahs, Hot Hot Heat, Bloc Party, Foals, Chk-Chk-Chk i sličnih vedeta, malo koji mađahni istinski zaluđeni fan će u ovim Trobecovim pjesmama pronaći 'štivo za sebe'. Zašto? Zato jer su ovih 12 pjesama maksimalno sofisticiranih načela i nimalo nemaju plitkosti iz koje bi isijavala romantika, emocija, egzotika, samodopadnost i uobičajena, vrlo gnjecava pop-patetika 21. stoljeća. Potrebno je razumijeti vrijeme i okolnosti u kojima je ovaj album urađen, te stalno imati na umu da je ovo materijal kojeg se nitko u bivšoj Jugoslaviji nije usudio objaviti ma koliko god stajao iza beskompromisnih stavova punka i razbijanja tradicionalnih rock načela.



Trobeci su lukavo zaobišli sve moguće cenzure, nikoga nisu napadali i vrijeđali, no ipak su bili trn u oku sistema. Sumnjam da je ona komisija za etiketiranje šunda, izuzev pokojnog Darka Glavana znala protumačiti o čemu govore njihove pjesme, no bilo im je dovoljno da čuju samo neke parole poput 'sve je pod nadzorom' ("Skriveni maglom"), 'u slijepoj ulici mišići su se stegli/ napuni me tijelom, neka nebo čuje ' ("Imam dovoljno te vlage"), 'gudure, planine, nizine, škrape, rupe, klance, kanjone, pješčare, jezera, mora, rijeke, potoke, šume, pećine... čuva naša armija' ("Armija"), 'dva puta dnevno dijelila se hrana, meso i čelik, sjekire u akciji - Đuro u prislužnoj rupi bio je neizbježan' ("Teško je reći/ Đuro") ili kratku minimalističku mantru 'imamo skrivača u magli, on nas neće nikad naći' ("Skrivač u magli").
Još kada je ta komisija uspjela u svojim mozgovima pjesme povezati s Metod Trobecom, susrela se s kompleksnim izrazom za kojeg vjerojatno nije znala što uopće predstavlja, pa je sasvim oportunistički zaključila, poput Poncije Pilata, da treba bezgrešno oprati ruke jer su ovi mladići očito neki sanjari koji pričaju o nečemu što ne postoji, a kao takvo, to onda niti nije dobro za omladinu na kojoj leži budućnost Titove Jugoslavije. Dijagnoza je bila - apsolutno nije za objavljivanje. Sumnjam da su uopće znali što predstavlja stih 's mukom žvaču trubadurov vrat' ("Boje noć u krv"), a posebice što je karikirala abnormalna eksperimentalna pjesma "Aualida" puna neobičnih samplova i, naoko vokala okrenutih naopačke. Ja sam ih invertirao i poslušao naopačke, ma nevjerojatno, pjesma gotovo da zvuči isto, kao palindrom, no o čemu pjesma govori, teško je zaključiti. Pričinilo mi se kao neki islamistički protest... Ustvari, nedavno sam saznao otišavši na njihovu probu da je pjesma nastala baš upravo kad je umro albanski komunistički diktator Enver Hoxa (1985), a vokal je Ivica Vinski. Pjesmu je potrebno zaista slušati naopačke da bi se čulo sve što on uzvikuje i onda pronači relevantno značenje.

Ima tu i još jedna priča koju mi je ispričao Bega prilikom drugog reuniona 2006. godine. Kada su snimali materijale za potrebe Radio Zagreba sredinom 80-ih, u studio su donesli brojne rekvizite po kojima su bili poznati na koncertima - lutke, igračke, šuškalice, različite aparate i priručna eksperimentalna sredstva s kojima su se služili, no kako se pokojnom Draženu Vrdoljaku to nije sviđalo, sve je to izbačeno iz završnog miksa. I on se plašio 'onih gore', a snimke nikad nitko nije uspio čuti i tko zna gdje se nalaze, te da li uopće i postoje ili su istom prilikom izbrisane.



Za razliku od audio kasete, ovaj snimak je nevjerojatne kakvoće. Jednom mi je Bara donio presnimku, digitaliziranu, budući da nikad nisam slušao taj album, no kvalitet je bio otprilike na razini prežvakane kasete 'žnj' kvalitete na kojoj se gotovo ništa nije konkretno čulo. Rekao mi je 'nemam ti ništ bolje od ovoga'. Ne znam kakve je sve to poteze radio Igor Mihovilović u naknadnom masteru, ali da se potrudio, svaka mu čast.

Ovdje se čuju generalno sve one kreativnosti po kojima je ovaj bend bio značajan i zorno otkriva zašto mu se nije pridavala medijska pažnja od strane uplašenih rock kritičara. Daleko bolje je bilo biti oportunist i zagovarati Pankrte i Bijelo dugme. Tja...

Elem, ovaj debi album je neponovljiv, čak i u slučaju velikih nada Vlaste Popić koji se jedini mogu s hrvatske scene suočiti s Trobecima. Postoje mnoge relacije, izuzev što su Trobeci imali vrsnog saksofonistu Damira Pricu - Caprija iz Haustora koji je prisutan u nekim pjesmama.

Drugi dio materijala je polusatna snimka sa zagrebačkog bijenala 22.IV 1983. kada je gitarist bio Damir Kolarec. Njegove reske ekspresije u kombinaciji s Barinim funkiranim basovima taman su relevantno povezivale estetiku Gang Of Four posebice u pjesmama "Imam dovoljno te vlage", "Zvijezda" i "Armija", dok je primjerice u komadu "Ples" veliki dio harmonija odsviran sa syntha. Najenergičniji dio nastupa bila je abnormalno urnebesna "Teško je reći (Đuro)" s kojim završava ovaj polusatni set. U nekim skladbama uključeni su i posve neobični eksperimentalni efekti, a repertoar je također sadržavao i neke od najranijih pjesama koje nisu studijski zabilježene na zvaničnom albumu - "Priča o svemiru", "Nikad robom", te posve eksperimentalan i kaotičan instrumental "Lutka" (sa samplovima govora dječje lutke). Begin vokal je ovdje bio pod osjetnom dozom grča i teško ga je povezati s onim odličnim studijskim performansom. Ako je ikad itko nalikovao na ovakvu njegovu interpretaciju, to je bio Lažni, prvi frontmen varaždinskih Krankenhaus desetak godina kasnije.



Treći dio demo "Karlovac" (1984) ima 4 kraće pjesme u kojima se osjeti blagi zaokret prema onome što su tih godina radili SexA. Funk je i dalje bio prisutan, gitara nešto mekša (Ivica Vinski), a pjesme poput "Pod nadzorom" koja se kasnije preimenovala u "Skriveni maglom", te "Skrivač u magli" nošene su plesnim nabojem na razmeđi James Browna i The Pop Group. Bara je ovdje odigrao neke od najfinijih funk linija u pjesmi "Ples" gdje se i bubnjar vrlo dobro namlatio, a tu je i "Pravi poklon za svakoga" koja je vrlo bliska noiserskom post-punku Butthole Surfers. Kasnije je pjesma također preimenovana u "Mi smo zalutali". Vokali su na visini zadatka, doduše znatno potisnuti u baraže, ali Bega se dere i vrišti iz petnih žila.



Posljednji dulji opus ovog izdanja je snimak koncerta iz Kopera (15.V 1987.) u MKC-u koji je objavljen kao audio kaseta pod naslovom "Ta krvava prošlost" (Slovenija, DID Koper, 1987). Svirka je vraški nabrijana, tempovi ubačeni u četvrtu-petu brzinu što se tiče stvari "Skrivač u magli". Nove, do tada nezabilježene su "Ustajem u tami" u posve uvrnutom funku vrlo bliskom hitu The Pop Group "We are all prostitutes", zatim "Pojedinac", "Franjo" (obje s moćnim obrednim tempom i brojnim eksperimentima), laganije "Sirena", potom u vrlo kompleksnim ritmičkim taktovima "Pali mi se sjeme" i "Kauboj ili kozak", te lagana i mračna "Krov". Koncert završava sasvim drugačijom, vrlo laganom verzijom "Ples" s obiljem razlomljenih taktova, a općeniti dojam benda zračio je konciznošću i višeglasnim pjevanjima koja su obogatila kompletnu infrastrukturu kompozicija.

Na koncu, posljednja 34. pjesma je "Ustajem u tami" snimljena na probi u zagrebačkom SC-u 1986. i samo služi kao orijentacija kuda su Trobeci mogli otići sa zvukom i stilom da su nastavili rad. Vjerojatno u noise-rock.

Rezimirajući ovu opsežnu dokumentaciju dojam je jasan. Najbolji i najupečatljiviji dio je svakako album "85" preko kojega se sav ostatak materijala razdvaja na nešto tananije i lošije tonske zapise, sitne felere, pa i popriličnu tremu što se tiče nastupa na bijenalu 1983. budući da neki od članova tada još nisu imali niti 20 godina. Ali kad se saberu svi parametri i atmosfera koja je vladala oko benda u komunističkoj Jugoslaviji, ovim danas ostarjelim momcima se mora skinuti kapa i nakloniti im se do poda jer su bili jedni od vrlo rijetkih esencijalista koji su se uspjeli drznuti na inteligentan način pokazati srednji prst sistemu bez ikakve konfrontacije.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 21/05/2013