Po riječima Zdene Franjića, ovo su sasvim novi (zagrebački, hm?) alternativci. Ne bih baš reko', ali prenosim riječi Big Bossa. I to je sve što se o njima zna, izuzev da na poleđini omota stoji Miha (kitara, violina), Igor (gitara, svašta nešto), Danijel (bubnjevi) uz e-mail session@društvena2022, pa sad kako kome. Uglavnom nisu Marko i Darko, kako bi se pomislilo, tj. Darko i Marko (DiM), nego su inicijali njihova imena razdvojena s dva (!) uskličnika, a ako ih pokušavate pronaći na internetu, u trenutku objave ove recenzije nisu imali ama baš nikakav web. Potom ipak saznajem da je ovo friški projekt Igora Mihovilovića (Guranje s Litice) koji ima sijaset svega i svačega u karijeri od Breed, Crvi, Čuljić Mihovilović Duo, Giht Shasie (www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=9670 www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=9958), Karmakumulator, Sivi, Stražarni Lopov I Dobri Ljudi... Sad je daleko jasnije. Usput, materijal je sniman u Ljubljani. Radi se o spontano improviziranoj instrumentalnoj glazbi koja proteže math/ krautrock/ progressive/ post-rock s povremenim eksperimentalnim no-wave obligacijama u dekompozicijsku strukturu bez neke uočljivo upadajuće distorzije koja je inače vrlo rijetka jer se čini da prije svega vole neobavezan jamming, pa što ispadne - ispadne. Isprepletena su gitarska staccata vijugavih minimalističkih dezena u čudno nazvanim temama ispisanim malim slovima koje bi se mogle tumačiti anagramski - "negot" (tengo), "ursag" (gusar), "otkudo" (dotuko), "ractor" (carrot), "nsa" (san), "ergis" (gresi)…, međutim stvar je sasvim drugačija, slikovito pojašnjena na stražnjem ovitku. Elem, rečemo da je koncept prepušten slobodnom tijeku misli, tj., funkcionalnosti neurona, te elektronskog napona od 12 V u moždanim ćelijama kretavši od laganih podražaja čudnih zvučnih nakupina (kratka "negot") ka prvoj duljoj, naboranoj math/ krautrock minimalističkoj neurozi kakvu su znali uobičavati Faust ranih 70-ih ("ursag" od 11 minuta) zarivši se i u kompleksnije sfere najduže "otkudo" prtljajući poput prvih radova Tortoise pune 3-4 minute prije nego će aranžman krenuti u dekompoziciju, potom u eksperimente s ubrzavanjima, usporavanjima i kojekakvim zavijutcima praktički bez reda vožnje. Znatno kraće teme poput "ractor", "nsa" i fiksirana eksperimentalka "fq" startaju od čvrstog riffa ili relativno klasičnog takta razrađivajući ga uzajamno sukladno s rock etikom od optimalnih 4 minuta premda u vrlo šupljom izdanju fluktirajući tek samo kao nezavršene skice, a naizgled najkonkretnija i najobećavajuća završna "ergis" pati upravo zbog pomanjkanja bas gitare, odnosno dubokih tonova da bi uopće mogla poprimiti koherentno moćan groove.

S jedne strane, osnovna teškoća jest zvučna ograničenost, manje-više ovakav pristup imaju mnogi gitaristički post-rock bendovi isprobavajući tehničke mogućnosti koje ipak dotjeravaju u finalnom miksu i masteru, a s druge strane sama ideja kao takva je preambiciozna za ovakav šuplji dekor lišen neke prljavštine, posebice one u niskim registrima. Pa ipak, prikazana je solidna kompozicijska infrastruktura u bazičnom kosturu s ponekim preglomaznim zahvatima, tako da ovih ukupno 50 minuta ima svoje vrhunce, no i kvrgavo-grbave makadame što se u nekim momentima doimaju da ne vode nikud izuzev u čistu znatiželju.

Naslovi: 1.negot, 2.ursag, 3.otkudo, 4.ractor, 5.nsa, 6.fq, 7.ergis

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 26/03/2023