Reactor je tročlani DIY punk bend koji svira pop s gitarom, udaraljkama i bugarijom. Osnovani su u Zagrebu, 1995. Napisali su hrpu pjesama, objavili tri "kazete" na opskurnoj Carrot Productions izdavačkoj kući, odsvirali nešto koncerata i raspali se u ožujku 1999. "Blankets, Pillows, Sheets " se sastoji od 15 pjesama sa svih benovih izdanja a odabrani su od strane članova benda. Tako glasi prijevod s engleskog najave ovog albuma sa stranice njihovog današnjeg izdavača Guranje s litice.

Čitajući ovaj uvodnik, memorija se rasteže u te dane i godine, kada krankenHaus, bend u kojem sam tada svirao, možda nijednom nije dijelio stejdž s Reactorom, no dijelio je scenu koja je tada, u drugoj polovici devedesetih bila velika, bujna i zanimljiva. Puno bendova, malih izdavačkih kućica, tiskanih fanzina uz malo mjesta za svirku u vrijeme prije interneta, cdova i mp3ca. Danas ne pratim toliko tu underground-demo scenu, došli su drugi klinci, druga mjesta za svirke, a i druge tehnologije za snimanje materijala i objavljivanje textova slične tematike. Mnogi bi rekli da je danas lakše, no to znaju samo oni koji pokušavaju nešto učiniti po tom planu.

Onda sam se također vratio, ali ne u tako davnu prošlost, kada je spomeuti krankenHaus, želio učiniti nešto slično ovom što su Reactor napravili i reizdati neke materijale koji su prije, sada već, 14 godina objavljeni samo na kazeti, "DAT" je otišao u dobre ruke na ponovno remasteriranje (ko što je to sad i običaj), no netragom su nestali i "DAT" i osoba zadužena za njega. Tko zna, možda se jednog dana pojave i sve bude realizirano. A možda i ne.

No vratimo se u stvarnost i na "Blankets, Pillows, Sheets ". Članovi benda, Aleksandar Hatzivelkos, Ivan Mučnjak jr. i Saša Relić sada su istaknuti članovi društva i nepravedno bi bilo isticati nekog od njih više, a nekog manje, a svatko koga zanima čime se danas bave, može njihova imena ukucati u neki internetski pretraživač i saznati istinu.

I sad, zašto ovako dugi uvod. E pa zato jer mi je jako teško napisati nešto suvislo o Reactoru, pa seruckam okolo. Činjenica je da cd slušam već koji mjesec intenzivno i sve više mi se sviđa. Sviđa mi se lo-fi produkcija i atmosfera s kazeta koje su se snimale na probama. Sviđa mi se dvoglasno pjevanje. U tih 15 pjesama sakrila se genijalnost textova, punih pop melodija i plitkih gitarističkih rifova, a sve to skupa liči na mješavinu Marshmallowsa (iako je vjerojatnija obrnuta situacija) i Overflowa, da baš i nejdem izvan granica lijepe naše. Stoga, njihova konstatacija iz jedne pjesme "further listening to your reasons isn't fun anymore. it became boring after a while".

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 23/03/2010