8 instrumentalnih kompozicija na ovome jednosatnom albumu vrlo teško je iščitati s tipične darkerske omotnice. Jasno je da ovdje postoji specifična artistička težnja po kojoj se ovaj projekt želio odvojiti od mnogih klasičnih kurtoazija nezavisnog izdavaštva. Kako god gledajući, možda naslovi kompozicija i nisu važni za globalni aspekt sažimanja ovog djela, no mene su veoma zanimali za moguću konceptualnu percepciju zbog samog naslova albuma koji je, mora se priznati vrlo mističan i po teoretskim osnovama zanimljiv za svakojake terene, uvjetno rečeno, razglabanja.

No, kako uistinu ne bih mogao dokučiti šta točno znače neke kratke natuknice i šture informacije poput 'etiene jules marey. bird flight, pelican. 1886' ili 'movements 1 . 8.', zaključio sam, čisto seljački da ovih 8 naslova i nemaju svoja imena jer su prije svega vođeni uobičajenom strategijom avangardnih umjetnika što se ustvari otkrivaju kroz dark-wave/drone postulate na elektronskoj bazi noisea odigranog u trance stilizaciji. Odmah u sjećanje pristiže sukladno s time povratnički album Throbbing Gristle "TG Now" iz 2004. na kome su bile 4 vrlo dugačke kompozicije, ali s nazivima koji se još i dandanas tumače na mnogo načina. Slobodnih. Album "Hologram Holocaust" je sniman u ljeto 2009. u nekoj maloj sobici bez prozora negdje u Splitu, a kao protagonisti se navode Joke zadužen za ambijent i Igor kao dark (jako teško zaključiti koji, kaj ne?). Fino između ostalog navode da su jednu kompoziciju napravili na LSD-u, a to bi onda trebalo biti nekakvo čarobiranje i mađijanje, pomislilo bi se, jer percepcija halucinacija može prouzročiti strahoviti nalet inspiracije. Međutim, baš ništa od toga kao što bi se pretpostavilo, recimo da je fabula otišla u onome smjeru kao što je znaju postaviti Third I što odmah padaju na pamet jer su radili mnogo kojekakvih izdanja s vrlo sličnim zvučnim medikamentima. Naprotiv, Crvi su vrlo skrušeni i mirni ambijentalisti spomenute drone/dark-wave elemente razvijajući temperamentno dosadno mic po mic otprilike isto kao što i stoner ili post-rockeri znaju zapiliti jedan te isti obrazac u nedogled čekajući neki 'pravi trenutak' za glazbenu promijenu. Djelo nema eksperimentalni izlet premda se sve ovo na prvi mah doima eksperimentom: sve je ovdje vrlo korektno posloženo da diže tenzije od monotone drone harmonije početka preko nešto transcedentalnijih, pa čak i plesnijih trenutaka, ali onih postavljenih u horizontalan položaj za intimni ugođaj solidne, no ne i pretjerano razbarušene maštarije.

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 17/10/2016