Ne bi se želio kompromitirati što ekipa Imploding Sounds iz Seatllea razmatra o nazivima Žuđelovićevih albuma. Za glazbu mi je jasno jer preferiraju upravo takav i slične stilove, međutim kada laički ukucaju neke riječi s njegovih albuma u google translator, poput 'buvljaka' ili u ovome slučaju 'boke', sigurno jest da im ništa nije jasno što su boke. A mi znamo. I nije boke teško prepoznati, makar i karikirano, no ovdje je riječ o prilično ozbiljnoj individualnoj autorovoj ironiji oli na račun crnogorskog mentaliteta, samog fleksibilnog prikaza nekoliko scena ili, pak metaforičke subjektivnosti. Oli moguće nečeg sasvim desetog, ali kako god da jeste, nabijeno je frustracijama i uzbuđenjem. Tri teme provučene na šuštavim matricama šumova u različitim frekvencijama imaju poprilično duboko potisnute permanentne radnje: prva i najdulja "Aero" (10 minuta) ima drajverski acid, očito nekog movinga, putovanja, kretanja s nekoliko okuka i krivina, vjerojatno po primorskim serpentinama kroz naselja u nadmetanju s vremenom i žurbom nastavljajući u naredne dvije teme "Kost" i "Plamen" sa sukobima, unutarnjim paranojama same aktivnosti poput rada u nekoj gvožđuriji, šarafani, automehaničarskoj radionici uz povremene prigušene krikove, nerazumljivih mrmljanja i konkretnih zvukova odvaljanih uz slobodne gitarske distorzije u eksperimentalnoj potenciji.

Dvojbe su usklađene na balansirajućim obrisima; ono što glavni niski šum prekriva, čujni hertzi u višljim amplitudama poguravaju kroz gustu maglu atmosfere poput nekadašnjih kratkih radio valova, one improvizirane igre ranih radova Cabaret Voltaire iz 70-ih godina kada je pokojni Richard Harold Kirk obilato koristio shortwave radio. Dakako, ovdje nema niti primisli o taktovima ili plesnoj ritmici jer je brzi statični drone kompulzivno izokrenuo scenarij. Dapače, možda bi u rukama nekog producenta pozadina bila stavljena u prvi plan otkrivši fabulu, ali tada bi, pak, dobar dio mističnosti iščeznuo istom kao da u apstraktnom slikarstvu umjetnik jasno ocrta obrise i konture što više ne bi bila apstrakcija nego neki realizam mada i nejasan.

Moja subjektivna procjena se svodi na manjak same fabule. Nešto se zbiva u određenim intervalima tek s kraćim implatantima, to jest premalo je čiste radnje za 22 minute zvuka.

Naslovi: 1.Aero, 2.Kost, 3.Plamen

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 15/01/2023