O ovome umjetniku nema baš nekih podrobnijih podataka osim da je iz Crne Gore i na spotify stranici ima dva albuma objavljena 2019. godine. Po tome, ovo bi mu mogao biti treći na kome ga dobrano 'pili' minimalističkim copy/paste sistemom elektronski, ha, minimal-techno/ post-techno s ponešto trance i house umetaka. U punih sat vremena rasporedio je svega 6 instrumentalnih tema s posvemašnim repeticijama u popriličnim duljinama, a niti jedna nije kraća od 7 minuta. Prve dvije "Meltdown tonic voyage" i "Cyborg 1" su opskurnih ideja; okey, nemam ništa protiv ovakvih tech repeticija koje u prvih nekoliko minuta podsjete na one rane radove Aphex Twin s početka 90-ih godina prošlog stoljeća, ali brate i sestro, ubija s repeticijama što se vrte u hipnotičkom krugu do iznemoglosti bez ikakvih promijena. "A personal computer III" kao najkraća od svega 7 minuta je malčice kreativnija, pa nastavak "A personal computer IV" ima zgodnu laid-back seansu synth staccata s plesnim tempom i umetnutim sirovo balansiranim prelazima poput breakbeat nadogradnje (osjeti se ponešto od Kraftwerka "Trans Europa Express"), "Beatnik" iz post-glitcha nepravilnim sklopom ulazi u svjestan eksperiment poigravanja cakama programiranog seta ritmikalija sa šturo odabranom bojom synth i bas dionica koje dolaze kroz, uvjetno rečeno' dinamički postupak, ali, avaj, ništa od toga se ne modulira i nema nikakve metamorfoze. Sve se dodaje mic po mic stvarajući psihodeličan dekor prigušenog ludila i evidentno je da sve ovo predočeno funkcionira tek samo kao zgodna fluktacija monotonih igrarija u kojima manjka onaj osnovni sadržaj. Kolaž je nabacan po slobodnom nahođenju, a kad se pogleda u dublju prošlost, kultura i svjetonazor beatnika i nije bila baš tako jednostavna da bi se samo ovako olako prikazala kroz pritajeni elektronski kaotičan segment. Završni komad "Untitled #6" je najpshodeličniji sa šaržom igre po tipkovnici spajajući ambijentalne reference space-rocka, kraut-rocka ranih Kraftwerk, acid-house škole Psychic TV s konca 80-ih, ponešto eksperimentalnijih uboda revalorizacije The Orb, ma i starih radova Cabaret Voltaire kada su švrljali po mrakovima ljudske duše još ne mogavši točno definirati sami sebe što točno žele, no oni su barem imali vokal i tekstove štu su dobrim dijelom nadomjestili tu kariku koja Žuđeloviću u ovakvim fazonima nedostaje.

S produkcijske strane, rad je odlično ugođen i popeglan, no ne bih se kladio da može išta više u kreativnom aspektu ovdje dočarati neku bitniju potencijalnu autorsku snagu. Taj kreativni dio je vrlo šepav, poprilično dosadan i neinventivan, te se iskreno nadam da ovo nije nešto najbolje što se od Žuđelovića može očekivati. Ima nekih zgodnih elemenata, ali glazba mu baš i nije očito neki poseban umjetnički prioritet s kojime bi zadovoljio kriterije probranog auditorija koji poznaje sve te cake, štoseve, manire i daleko funkcionalnije konfiguracije ovakvog kibernetički sastavljenog zvučnog kolaža. Mnogo toga je daleko od nekakvog konkretnijeg doživljaja...

Naslovi: 1.Meltdown tonic voyage, 2.Cyborg 1, 3.A personal computer III, 4.A personal computer IV, 5.Beatnik, 6.Untitled #6

ocjena albuma [1-10]: 3

horvi // 15/12/2020