Produktivniji no obično, ovi Francuzi su u nepuna 3 mjeseca realizirali dva albuma plus ogroman box set "777", tako da im je ovo treće izdanje za 2022. godinu. Ustvari, premda se čini da je "Lovecraftian Echoes" standardni album, on to ipak nije.

Sniman je u pandemijskom razdoblju 2020-22 i prvotno je bio samo dostupan prijavljenim korisnicima Order of Outer Sounds na portalu izdavača Debemur Morti Productions, a riječ je o nadopuni starog im, četvrtog albuma "The Work Witch Transforms God" iz 2003. koji je u izvorniku imao 12 pjesama, od čega 5 instrumentala. Unatoč tematskoj povezanosti, novih 6 pjesama su klaustrofobičan prikaz nekih od, nazovimo himni u estetskoj mirnoći eksperimenta. Ne treba zaboraviti da su mnogi black metal bendovi, dovoljno hrabri, poduzetni, inovantni i napredni s idejama u ovakvim eksperimentalizacijama neslavno propali i ostali poprilično degradirani počevši od Nachtmystium preko Xasthura, međutim Francuzi pokazuju da im to ide na ruku podigavši ljestvicu za nekoliko stupnjeva. Pasivno su se fokusirali na poznate teme u gustim naletima kriptičnih udubina podsvijesti projicirajući hitnost koju bi možda svatko želio izbjeći. Teror je nemilosrdan, pun patnje već u prvoj temi "Nyarlathotep" živopisno gluhe noći s paklenim intenzitetom zarobljenim u vrtoglavoj fantazmičkoj gravitaciji. Jezive i tmurne teksture demonskih režanja, ha tko će li ga znati da li su ovo instrumentali ili u tim režanjima postoji određeni libreto? Da li smo svijet i civilizaciju doveli tako daleko od Boga da samo čujemo grgljanje đavola, zlobno mrmljanje, ogavnu šaržu jezive izopaćenosti ne percipirajući više niti sami sebe, glasove mučenika i patnika što se komešaju s nečastivim? Koji god 'nepoznati' jezik koristili, komunikacija je jasna da neki qrac nije u redu sa svijetom u kome živimo. Sve je ovo napravljeno s osjećajem kontrole kaosa. Spontano prodire kroz uspavanu maštu, možda i s namjernom frakcijom kao što je H.P.Lovecraft izbacivao svako malo zlotvore iz morskih dubina koji su natprirodnim magijama uspjevali prekoračiti granice realnosti i fantazije nametavši onu uočljivu istinu jezivog osjećaja turobne artikulacije straha i paranoje bez empatije i bilo kakvih olakšanja. Bezdani dubina istraživanja čulnog i osjetilnog utonolo u disonance i prljave, suprotno neočekivane ritmove s padajućim slojevima zvukova, gradnje tempova na nestalnim formatima u iscrpljujuće izazovnim derivatima neviđenog i neslućenog giba se ovim plimama i osekama ludila kompozicija "Hypnos" i "The tomb", a kad stigne "The abyss between the stars" nekako se pričini da je stigla kratkotrajna ugoda premošćivanjem ka progressive psihodeliji i zapetljanom dark-ambijentu s tragovima ekspresivnog industriala da bi na samom kraju otvorili i vrata svemira u "Grotesque visions" koji je također mračan, nepoznat i neistražen.

Vindsval i ekipa su ponovno pokazali svoju bizarno ekstremnu usklađenost reflektirajući te stare inspiracije gotovo bez adekvatnih i prepoznatljivih vokala u fazonima bez ograničenja i kalupa. Sasvim slobodan, eksperimentalno neobičan pristup u kome rade nesputano što ih je god volja, ovaj album, ajde, kompilacija, premda slušajući taj četvrti dugosvirajući rad od prije dvadesetak godina, teško se sjedinjuje s ovim eskapadama. Ali osjećaj kaosa, strahova, armagedonskih sila, sukoba zla i neke dobrote su neprestano vijugavi u naglašenim relacijama totalne zbrke, dakako namjerne, tako da je sve ovo prilično drugačije i neobičnije od očekivanoga.

Naslovi: 1.Nyarlathotep, 2.Hypnos, 3.The tomb, 4.The abyss between the stars, 5.Weird harmonies from Celephais, 6.Grotesque visions

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 17/12/2022