home > mjuzik > Disharmonium Nahab

kontakt | search |

BLUT AUS NORD: Disharmonium Nahab (Debemur Morti Productions, 2023)

Lovecraftova čudovišta izranjaju iz morskih dubina, imaju mogućnost metamorfoze da žive i na kopnu, obično nemaju semantički jezik, grgljaju, mrmljaju i brundaju, sporazumijevaju se intuicijom, instinktom i telepatijom, a fizički oblici im variraju s nogama, bez njih, s krakovima, ljuskama, nekad i bez očiju, nekad s rukama, kandžama, šapama, perajama, repovima, a nekad su vrlo bliska humanoidima. Stoga ne čudi što Vindsval i ekipa koriste vrlo sličan vokalni izraz za koji nije sigurno da li uopće predstavlja neki libreto ili tek semantički podražaj s tim nerazumljivim mumljanjem, stenjanjem, režanjem, hroptanjem, roktanjem, siktanjem i inim glasovnim artikulacijama za koje bi poput Aleksandra Makedonskog kad je osvajao Kavkaz trebalo najmanje 250 prevoditelja za sporazumijevanje.
[  ]

Ovaj rad su spremali očito kratko kao trilogiju na prethodna dva, međutim funkcionira po kreativnim karakteristikama kao da su ga kovali skoro pa 10, ako ne i više godina što će reći da im je ovo abnormalan poduhvat koji seže do statusa remek-djela. Nikad ranije nisu bili toliko ekspresivni, neurotični, rastrgani u svim tim svojim nevjerojatnim zahvatima gdje ne znaš što su synthovi, a što gitare, ritmovi su potpuno aritmični i sve izgleda poput neusklađenog kaosa, reklo bi se na prvu, no dobro se zna da su upravo baš u tome nepredvidljivi majstori.
[ Blut Aus Nord ]

Blut Aus Nord   © 2023

Stoga je ovdje glazba prepuna sumanutih ambijenata koji morbidno naglašuju jezu i strah najstravičnijeg Lovecraftovog horrora, ma dobro i svih sukladnih koji se bave takvim okultnim temama, vlažnim, izvučenih iz vodenih dubina jezera, rijeka i oceana, a da, naravno, nisu naivne i plitke devastacije. Formati kompozicija, moglo bi se čak reći i instrumentala jer je zbog grgutanja i mumljanja nedokučiva lirika vokalne manije, neukrotive rezonance u dinamici melodijske najmračnije snage emanira utrobu zastrašujućeg blacka, ovaj, sabijeni su u relativno pristupačne mini-simfonije do cirka maksimalno 6 i pol minuta.



Eh, sad, tu i postoji ta neka fabula jer je inspiracija uzeta od Lovecraftove novele "Snovi iz kuće vještice" objavljene 1933., a govori o studentu matematike i folklora na Miskatonic University koji iznajmljuje sobu u potkrovlju 'Kuće vještice' za koju se priča da je ukleta jer je nekoć bila utočište Keziah Mason, optužene za vještičarenje, a misteriozno je nestala iz zatvora u Salemu 1692. Student otkriva da su tijekom stoljeća mnogi stanari umrli prerano, počinje sanjati morbidne i čudne snove s bizarnim entitetima koji se pojavljuju i nestaju, u priču dolaze poliedarske figure, sama Keziah, njen poznanik štakorskog tijela s ljudskim licem, a kada se budi nalazi blato na cipelama i vijest o vlastitoj otmici u lokalnim novinama. Na koncu uz mnogo zapleta, vlasnik kuće izbacuje sve stanare, oluja odnosi krov, a radnici zaduženi za rušenje otkrivaju kostur ogromnog deformiranog štakora s naznakama ljudske anatomije zbunivši akademsku zajednicu, te pale svijeće zahvalnice u obližnjoj crkvi za slavlje smrti ovog nakardnog stvorenja.



Podijeljen s tri kratka ambijentalna komada "Hideous dream opus # 1, # 2 i # 3" raštrkanih kroz 45 minuta albuma, brazdi se po disonatnom i atonalnom terenu počevši od kaotičnog "Mental paralysis", teškog i maksimalno depresivnog stanja pojačanog psihodeličnim neurozama nastavivši u najduljem "The endless multitude" s niskim štimovima, nekonvencionalnim tempovima razasutim od nemila do nedraga, malte ne jazz furioznosti s ponekim pozadinskim blastbeatovima, ma već od ovih početnih desetak minuta uvlači se opća paranoja u kosti. "Crowning horror" je nešto najbliže klasičnom blacku s pojačanom dozom psihodelije, a naravno, o prljavoj produkciji ne treba ni govoriti jer je sve ovo toliko uznemirujuće da se samo hrabri usude upustiti u ovakve totalno razjebane dekore i pasaže koji se uranjaju bez prekida u "Queen of the dead dimension", očito vješticu Keziah za koju je i potvrđeno da se bavila crnom magijom s obzirom da je i pronađena njena knjiga, priručnik. Može se ovo shvatiti i kao soundtrack daleko od onih kojekakvih metal prenemaganja na slične fore, 'krv sa sjevera' ima prave obligacije i dostojanstva za ovakvu velebnu mistiku, pogotovo kad krene anomalija "The black vortex" krcata najstrašnijim noćnim morama, polifonijom, toboganom šizoidnih riffova koji vuku sve dublje i dublje u iznenađujuću singl-laganicu "Nameless rites" za koju su sve one psihodelične gothic/ dark opservacije The Cure doslovce kurac i kiselo zelje, obično latentno prenemaganje i glumatanje potištenosti, al, uh, jebi ga, nekad pašu za opuštanje. Pjesma čak ima i lijepu synth melodiju u središnjici blago odšetavši u najmračniji space/sludge rock, te je kao takva idealno pogođena za singl doživljaj. Na samom koncu dolazi najnemirnija "The ultimate void of chaos" nadovezavši priču o rušenju kuće i otkrićima što sve sadrži kad su radnici prekopavali po ruševinama ušavši u zadnji komad "Forgotten aeon" s potpuno poremećenom i neuravnoteženom histerijom kao da otkopavate u najmanju ruku grob svojih bližnjih i otkrivate detalje koje niste znali.
[  ]

Naravno, ako ste upoznati sa stilom ovih vrsnih Francuza, složiti će te se da je ovo istinski kreativni vrhunac pun neosporive inspiracije i skladateljske umješnosti i to na način kakav nije ranije bio prisutan. Daleko je uvjerljivi od prethodnih radova i bez ikakve sumnje spada u sam vrh njihovog opusa. A pogledate li ne tako daleko, prvi iz ove trilogije "Disharmonium - Undreamable Abysses" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31722 (2022) sada se doima kao ekstravagantna zafrkancija, a možda niti oni sami nisu bili svijesni što će se iz toga iznjedriti. Remek-djelo.

Naslovi: 1.Hideous dream opus # 1, 2.Mental paralysis, 3.The endless multitude, 4.Hideous dream opus # 2, 5.The crowning horror, 6.Queen of the dead dimension, 7.The black vortex, 8.Nameless rites, 9.Hideous dream opus # 3, 10.The ultimate void of chaos, 11.Forgotten aeon

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 22/11/2023

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Hormonic B.C.

MORGAN HALL: Hormonic B.C. (2024)

| 23/02/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Kapitan je bil buldog

MATEJ KRAJNC: Kapitan je bil buldog (2023)

| 22/02/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Horror Movies

DEMONOLOGISTS: Horror Movies (2024)

| 22/02/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: The Cabinet of Dr. Caligari

KARL BARTOS: The Cabinet of Dr. Caligari (2024)

| 21/02/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: People Who Aren't There Anymore / Sadness Sets Me Free

FUTURE ISLANDS / GRUFF RHYS: People Who Aren't There Anymore / Sadness Sets Me Free (2024)

| 21/02/2024 | pedja |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Disharmonium Nahab
  • Ultima Thulée (1995)
  • Memoria Vetusta I: Fathers of the Icy Age (1996)
  • The Mystical Beast of Rebellion (2001)
  • The Work Wich Transforms God (2003)
  • Decorporation, split (2004)
  • Thematic Emanation of Archetypal Multiplicity, EP (2005)
  • MoRT (2006)
  • Odinist - The Destruction of Reason by Illumination (2007)
  • Dissociated Human Junction, split (2007)
  • Memoria Vetusta II: Dialogue with the Stars (2009)
  • What Once Was... Liber I, EP (2010)
  • 777 - Sect(s) (2011)
  • 777 - The Desanctification (2011)
  • What Once Was... Liber II, EP (2012)
  • 777 - Cosmosophy (2012)
  • What Once Was... Liber III, EP (2013)
  • Debemur MoRTi, EP (2014)
  • The Candlelight Years Vol. 1, boxed set (2015)
  • Codex Obscura Nomina, split (2016)
  • Deus Salutis Meæ (2017)
  • Hallucinogen (2019)
  • 777, boxed set (2022)
  • Disharmonium - Undreamable Abysses (2022)
  • Lovecraftian Echoes (2022)
  • Disharmonium Nahab (2023)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*