Uputila sam se na Sunn O))) iz čiste znatiželje. Znala sam da će biti glasno, sporo i teško, ali nisam znala da će toliko promijeniti način na koji doživljavam prostor i tijelo. Kino SC sinoć je postao gusti oblak zvuka i dima, mjesto između meditacije, buke i potpune ekstaze.
SUNN O))) © Edita Sentić
Publika je stajala mirno, gotovo sabrano, kao da svi zajedno sudjelujemo u misaonoj ceremoniji. Na pozornici - mantije, pojačala, minimalno svjetlo i beskrajni drone tonovi koji se ne slušaju nego podnose tijelom. Prvi ton bio je kao da ti zid prilazi bliže, drugi je dolazio iznutra. Nakon trećeg više nisam bila sigurna gdje završavam ja, a gdje počinje bas. Zvuk se uvlačio pod kožu, mijenjao ritam disanja, puls i percepciju prostora. Bilo je hipnotično, ali i pomalo zastrašujuće, kao da gledaš oluju iznutra. Dok se jedan dio publike prepustio zvučnoj oluji da ih prožima, drugi je vjerojatno ispitivao granice svoje izdržljivosti. Neki su se podigli sa svojih mjesta da bi stajali što bliže izvoru, dok su neki odlazili. Sigurno je samo da nitko nije ostao ravnodušan.
SUNN O))) © Edita Sentić
Sunn O))) su američki duo Stephen O'Malley i Greg Anderson, koji već više od dvadeset godina istražuju granice zvuka: između drone metala, minimalističke umjetnosti i fizičke ekstaze. Njihovi nastupi nisu klasični koncerti; to su rituali. Bez ritma, bez riječi, samo gole frekvencije i tijela koja im se prepuštaju. Svaka promjena tona bila je poput plime i oseke, pomaka tektonskih ploča pod nogama. Sunn O))) ne nude pjesme, nego stanje — zvučni pejzaž u kojem se možeš izgubiti ili pronaći.
SUNN O))) © Edita Sentić
U nekom trenutku čini mi se da sam izgubila pojam o vremenu. U trenutku kad mi je zvuk pulsirajući potpuno ispunio utrobu, procijenila sam da je dovoljno tog iskustva. I dok je magla curila kroz vrata, a dvorana nastavila brujati, moje tijelo je napustilo prostor. Na ulici je bilo tiho, ali meni je u ušima još trajao duboki, beskrajni, gotovo meditativni šum koji ti promijeni percepciju tišine.
SUNN O))) © Edita Sentić
Možda je upravo to njihova poanta: da te natjeraju da čuješ svijet tek kad ga više ne možeš čuti. Ne da te zabave, nego da te pomaknu (i unutarnje organe također). I da ti pokažu koliko daleko i duboko može ići zvuk prije nego što postane iskustvo.
edi // 16/10/2025