Ovaj interesantan duo sačinjavaju Dana Schechter, koja je poznatija kao live muzičarka Swansa, i Tim Wyskida iz čuvenih Khanatea. Aktivni su od 2012. i nanizali popriličan broj izdanja, dosta toga EPova. So, without further ado: 'Birth of a Black Diamond' je sneni intro i dobra uvertira za prvu pravu pjesmu na albumu 'The Frozen Lake', koja svojom težinom definitivno odražava doomerski mindset, ali nekako mi se čini da ima tu i pinkica jedna post-metal utjecaja. Stvar naglo utišava kada počinju vokali, više prilagođeni kakvom alter rock izričaju ali svejedno odgovaraju atmosferi albuma. Najbliži opis bi bio recentniji Earth sa vokalima ali više metal a manje psych rock. Sneni vokali samo pojačavaju dojam dok stvar prelazi iz jednog segmenta u drugi. Ovakvi bendovi su razlog zašto iskreno zdvajam da ne mogu slušati ama baš sve odjednom jer ovo me uzelo na prvo slušanje. Redaju se tako teški doom riffovi i laganiji, malo mračniji pasaži koji jedni drugima komplimentiraju i služe kao prelazi dok iznad svega toga lebde klavijature i prigušeno anđeosko pjevanje. Priznajem da i ne slušam doom metal koliko bih možda trebao, ali koliko toga mi prođe u rotaciji svaki tjedan nije ni čudo da se povremeni biser izgubi u bespućima algoritma. Ovo je svakako bend na koji sam morao obratiti pažnju. Mea culpa. Dok zdvajam nad činjenicom da dan ima samo 24 sata i da ne stignem poslušati sve što izađe, dolazi 'Youth Body Swayed', koja isprekidanim riffom naglašava vokale, i razvija se u smjeru malo melodičnijeg metala kroz klavijature, sve praćeno vokalima koje kao da sam lično zamišljao. Melankolična, snena, i u tom smjeru se razvija, ono što ovaj album ne radi jest da ne forsira nužno težinu i žestinu, a opet isporučuje kvalitetan doom metal. Srednji dio neću kvariti opisom. Recimo samo da je odličan, a onda se stvar vraća na taj neki sneni stil melodičnije strane doom metala.



'Cleaven Hearted' počinje sa malo težim riffom u odnosu na prethodnicu, ali u pitanju su nijanse, album je dosta konzistentan, dok riff koji potom slijedi čak može figurati i kao hard rock sedamdesetih. Neću uzeti za zlo iako sam zadrti panker a taj hard rock sedamdesetih je smrtni neprijatelj. Srećom to kratko traje i pjesma se nastavlja kroz melodični doom pasaž da bi se na koncu došlo do malo težeg riffa. Stvar je instrumental. 'The Hands' je stoga malo življa težina gdje se vokali vraćaju prvo u harmonijama, da bi stvar preuzela čak neke elemente goth metala, ali onog dobrog. Malo klavijatura koje daju jednu grotesknu, cirkusku atmosferu uz te vokale koji, iako nisu nešto previše impozantni, ipak predstavljaju jedan od aduta ovog benda.



'Psychological Jackal' počinje kao audiosekvenca nekog starog filma, da bi se stvar obrušila kao tri tone na pleća, možda sa malo suzdržanim vokalima, ali neću uzimati kao kritiku jer album je koherentna cjelina i uživam u svakoj sekundi, lagani prekid i priča se razvezuje u smjeru malo žešćeg zvuka, a koji kulminira dijelom koji iz nečeg što bi nazvali "haunting" na engleskom uzima čak utjecaje iz no wavea u nekom malom segmentu, ali samo za kratko i jedva primjetno, da bi se pjesma vratila na svoj put i po prvi put ubacila vrišteće vokale, pa makar i na moment. Odjava stvari je orijentalnija gitarska dionica. 'Inverted Whirlpool' je teški doomerski instrumental, dok album kraju privodi outro naziva 'Ascension'.

Nemam što reći, kako mi poznavanje ove strane doom metala i nije jača strana jer preferiram death doom i funeral doom, ne vidim smisla u nekom epilogu teksta. Odličan album koji sam poslušao u jednom dahu i zavolio nakon 20 sekundi prve pjesme. Vokali kakve volim, ničega previše, a potencijalna publika od doomera do ljubitelja post metala. Svi koji volite teško.

Tracklista: 1. Birth of a Black Diamond, 2. The Frozen Lake, 3. Youth Body Swayed, 4. Cleaven Hearted, 5. The Hands, 6. Psychological Jackal,7. Inverted Whirlpool, 8. Ascension

ocjena albuma [1-10]: 9

marko šiljeg // 04/07/2024