home > mjuzik > Go Ahead and Die

kontakt | search |

GO AHEAD AND DIE: Go Ahead and Die (Nuclear Blast, 2021)

Ovo je već, kako bi se to od čiste zafrkancije reklo petstoosamdesetšesti projekt Maxa Cavalere koji više niti sam ne zna kako da istu stvar proda pod nekim drugim imenom. Nakon Sepulture, Nailbomb, Killer Be Killed, Probot, Guerrihla, Metal All Stars i najaktivnijeg mu Soulfly, ovaj Go Ahead And Die dođe kao, ha, pa tko će znati što… Čak niti u Nuclear Blastu još nisu prilikom promocije objavili nikakvu relevantnu press informaciju jer niti sami nisu uvjereni da će ovaj bend imati neku dugoročniju transparentnost.
[  ]

Max je pozvao svog 26-godišnjeg sina Igora Amadeusa Cavaleru (bas, vokal, gitara, rođen 1995.) i Zach Colemana (bubnjar Black Curse i doom metalaca Khemmis) da mu prave društvo na udaljenom planinskom imanju u Arizoni tijekom pandemije stvarajući 'novu' mjuzu za koju si moš' mislit da je 'nova' isto koliko i svaki album Soulfly što se redovito praćka u njegovim lirskim brljavijama više no što bi jedan srednjoškolac muku mučio za prolaznu ocjenu iz jezika i književnosti (pisanje školske zadaćnice i urednog čitanja lektire), a manje iz glazbenog znanja. Relevantno, ovo je praktički i najjednostavniji Cavalerin križanac u posljednjih desetak-petnaestak godina: sirovi, tupi zvuk na razini dostatno produciranog demo benda koji preferira, ah, pa teško za pogoditi - thrash oldschool sistema s hipnotičkim transovima deatha i brzog doom-a, te, vrlo povoljno usklađenog hardcore crust punka s ponešto grindcore elemenata. Vokali oca i sina su uravnoteženi, sinček tu čak i zero bolje funkcionira dajući osvježenje hrapavom ocu, a lirika je, da li zbog juniora koji je možebitno ćaći dao packe, nešto kreativnije dorečenija i usmjerenija na kurentnije probleme današnjice s jasnim naglaskom na 'odjebi'.



"Go ahead and die" je, ako niste znali doslovni prijevod japanske psovke あなたをファック 'fuck you'. Interesantno, Japanci nemaju 'jebi se' kao psovku, kod njih je to sasvim normalni seksualni čin. Elem, ovdje se frustracije svode na inspiraciju s horror filmovima i brojnim opasnostima. Tako u uvodnoj "Truckload full of bodies" proteže priču o svakodnevnom odlasku na posao sa sumnjivim suputnicima, možebitno potencijalnim nositeljima Covid-19 izazivajući teror, "Toxic freedom" (s punk riffovima) i "I.C.E. cage" su također upakirane u aktualne dogodovštine, a "Isolated_desolated" odlazi nakratko u SF s noćnim morama leševa i druidima, podrigivanjima, te bljuvanjima vatre opasnog zmaja koji hoda po Zemlji uništavajući sve pred sobom. Tu je i skraćenica imena benda, pjesma "G.A.A.D." napravljena da bi se prvenstveno skandiralo ime benda, uf, to je bilo jako teško za smisliti.



Ono što ovaj album donekle razlikuje od svih prethodnih Maxovih jeste da je pokrenut s punk-hardcore etikom koja se itekako primijeti, posebice u pjesmama "Worth less than piss" koja je čista energija poput Dead Kennedys, "(In the) slaughterline" puna bijesa s posvetom onima koji su rođeni da pate i umru, "Prophets prey" s tvrđim vokalima juniora Cavalere odvodeći ga negdje u predgrađe Nowherevillea gdje su se iznenada pojavili Discharge šamarujući ih d-beat eksplozijama, a na kraju je i čudovište došlo na svoje završnom "Roadkill" kroz zagušujuće riffove, plemensko bubnjanje, reverb efekte na vokalima i kapitulaciju stava 'obično sam ja protiv svijeta/ pogrešno, svijet je protiv mene'. S puno punk klišeja, ovo je neosporno album koji ide na zicere sa željom da probudi svu onu nekadašnju armadu što su imali simpatije prema Sepulturi i Soulfly paralelno je povezivajući s hardcore-punk scenom. Nikad Cavalera nije bio bliži tome cilju kao ovdje, pa možda ga proguta milijunska horda ako se neće previše baciti u analize tekstova, nego na čisti headbanging, mosh-pit i poganje. A i šarm mladog Igora Amadeusa.
[ Go Ahead and Die - otac Max, sin Igor Amadeus Cavalera i Zach Coleman ]

Go Ahead and Die - otac Max, sin Igor Amadeus Cavalera i Zach Coleman   © 2021

Mnogo toga ovdje stari Max vraća na netragom prohujale dane promatrajući vrhunski napredak Napalm Death zadnjeg desetljeća, pomalo i sa zavišću zamagljujući granice koje su ga odvajale učestalim groove albumima Soulfly koji su mahom (bili) dosadni i neinspirativni. Iako lirika spaja loše sročen društveno-politički komentar u kome nitko nije siguran, bilo da je riječ o globalnoj pandemiji bez mogućnosti koncerata, korumpiranim policajcima, polarizaciji političara, religijskim vođama, društvenoj nejjednakosti, ne može se osporiti da otac i sin nisu uspjeli svakodnevne jadikovke ukalupiti u labirint vlastite zbrke bez nekog određenog koncepta. Sinček Igor Amadeus bi trebao raditi nešto solo, drugačije i nezavisno od oca, sad ima već dovoljno godina da mu ne bude samo basist, pjevač, a možda i tekstopisac. Tata više ne daje novce za lizalice. Čeka da se skine s grbače, zaradi nešto, pinklec na rame i u bijeli svijet. Sinak ima potencijala…

Naslovi: 1.Truckload full of bodies, 2.Toxic freedom, 3.I.C.E. cage, 4.Isolated_desolated, 5.Prophets prey, 6.Punisher, 7.El Cuco, 8.G.A.A.D., 9.Worth less than piss, 10.(In the) slaughterline, 11.Roadkill

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 26/06/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*