home > mjuzik > Archangel

kontakt | search |

SOULFLY: Archangel (Nuclear Blast, 2015)

Baš je smiješno promatrati tu tvrdoglavu upornost Maxa Cavalere. Unazad posljednjih 6-7 godina opalio ga je napad radnog entuzijazma, osim Soulfly i Cavalera Conspiracy ima i treći bend Killer Be Killed s kojim je dugo čekao na diskografsko debi ostvarenje, te reda albume ko' na pokretnoj traci, ali čemu pobogu? Već sam pogled na set-listu s ovogodišnjeg koncerta Soulfly u polupraznoj zagrebačkoj Tvornici 8.VII 2015. uočava se da s tih blijedih i neinventivnih smandrljotaka ne sviraju gotovo ništa, a s ovog novog su izveli samo himnični singl "We sold our souls to metal" s kojim koliko-toliko sugeriraju na dane najranijeg thrasha Metallice kad su Hetfield i kompanija odriješito rekli 'naše pjesme će kad-tad slušati cijeli svijet'. Čemu raditi albume koji niti na takozvanoj promotivnoj turneji ne zažive kroz interpretaciju barem 4-5 pjesama? I još k tome otići na promotivnu turneju prije nego album zaživi i službeno izdanje?



Evo, ovaj deseti album je objavljen 14.VIII, netom nakon završetka turneje koja je trebala potpiriti vatru i interes za njega, ali malo brus. Ništa od toga. Tržišno je posve podbacio i nalazi se na začelju njihovog komercijalnog učinka dosegnuvši USA no.130 i UK no.57. 'Fenjer' ubjedljivo i dalje drži "Dark Ages" iz 2005. koji je bio USA no.155. Izgleda da se Max ovakvom hiperproizvodnjom lukavo sračunao - bolje objavljavati čim više albuma s niskom nakladom, pa će njih desetak-petnaestak zajedno možda dosegnuti i miljunčić, nego li čekati godinama na kompletnu inspiraciju za jedan pravi rad što će biti srdačno dočekan, a neće ostvariti možda niti polovičan rezultat svih tih smandrljotaka zajedno.

I eto, događa se situacija da se od albuma na album pronađe tek poneka pjesma objeručke prihvaćena od auditorija, no Max se krajnjim egocentrizmom opire savjetima i preporukama da bi mu bolje bilo objavljivati samo singlove i možda poneki EP ako ima dovoljno jake pjesme. I štoviše, pa zar mu niti te učestale turneje ne pokazuju rapidno rasulo publike. Nekad su Soulfly nastupali pred tisućama fanova, a kako sad stvari stoje, moraju biti zadovoljni da sviraju i pred 200-300 ljudi. Za nekih desetak godina možda će svirati u Garešnici, Grubišnom Polju, Vranju ili na nekoj američkoj farmi za 25 poluzainteresiranih kauboja i putne troškove ako će ih uopće i dobiti, te se poput mnogih otrcanih rock-punk-metal zvijezda i dalje oslanjati na staru slavu.

Činjenica jest da Soulfly odavno više nema adekvatno upečatljive pjesme, a Max je u tome ionako pravi majstor da od ionako neinventivne, otrcane i prožvakano loše ideje napravi pravi masakr s obzirom da mu lirika ide kao i Pero Peršiću puškom prašeći prasce prema paši. Puče puška, pade Pero potrbuška. Priredili Peri prekrasan pogreb.

Max je totalni antitalent za poeziju bilo kakve vrste, to se valjda zna, te tvrdoglavo, s tek ponekim bljeskom izvađenim iz sive tvari uspije igrom okolnosti sklepati ponešto koherentno. Dođe mu ideja za neku nazovimo 'dobru' stvar koju on protumači kao 'prava' i onda odmah ide napraviti album, a tako se on već jako dugo kotrlja i šverca u show-bizu. Napalio se zadnjih par albuma na stari vijek, Biblijske legende, Abrahama, mitologiju, židovski sabat i ine religiozno-povijesne činjenice, ali nema blage veze o svemu tome mada bi netko mogao pomisliti kako je on strastveni erudit. To mu uglavnom samo služi kao metal ikonografija jer o nečemu mora zboriti, no on nije niti sotonist, niti štovatelj Boga, već samo nekoć popularna figura metala koja s nečime mora izaći pred publiku mahajući scenografijom o nečemu što iz njegovih usta može prouzročiti bijes. Nije važan kakav, ali religiozne relacije su najbolje za to s obzirom da se još manje razumije u poredak stvarnosti 21. stoljeća. Sofisticirana mitologija je tu najbolje sredstvo, međutim nema priče, one neke fikcijske, nazovimo bajkovite. Pa ako se već album zove 'Arkanđeo', onda čovječe daj nešto i konkretno, može izmišljeno, bilo što, neku radnju ispleti da i mala djecja razumiju što taj Arkanđeo radi na Zemlji. Toga nema kod njega. Ispada da je taj arkanđeo neki strašno ljut i bijesan lik, no ne zna se zbog čega. Nema nikakvih objašnjenja. Max ne poznaje bajke i priče. Njegova osnovna priča na ovome albumu je uvodni singl 'prodali smo dušu metalu', a za ostalo me baš briga. I tako on još pola sata baljezgari, eto, tek toliko da nešto spomene tu Biblijsku mitologiju u koju se samovoljno ukrcao. Vjerojatno mu se zbog toga smiju mnogi iskonski black/death metal bendovi otprilike istom mjerom kao što naša punk-rock publika ismijava Prljavo Kazalište s Bodalcem ili zadnjih nekoliko albuma Hladnog Piva koji su u ovome rangu izgubljene kreativnosti s ciljem u mainstream ipak najviše napravili.



Maxa jedino može pokriti jako dobra sviračka ekipa, puno gostiju na vokalima koji ga zorno prate, jbga, on je nekad bio lider žanra, te odlična produkcija. Ali od pjesama, album izuzev uistinu nenadane thrash himne "We sold our souls to metal" ne donosi ama baš niti jednu drugu zanimljivu pjesmu. Glazba na njemu ima vrlo dobrih karakteristika, puna je, ponegdje obogaćena i s folk motivima, te orkestracijama, atmosferičnošću i gordim gothic vokalima, ali džabe truda kad je osnovni tekstualni smisao sveden na doslovce mlaćenje prazne slame gdje je žito odavno pobrao netko drugi. Efekt ovog albuma tek je zero pomaknutiji spram apsolutnog prethodnog promašaja "Savages", mnogi neskladi ne samo u totalno neinventivno površnoj lirici s kojom se ne bi uplašilo niti dijete od 5-6 godina koje ionako zna iz crtića daleko bolje i zanimljivije priče, spušten je na nivo degutantne bedastoće koja ima uske poveznice s tupošću i ne osobito visokim IQ. Teško je za povjerovati da će izuzev spomenutog singla ijedna pjesma ikad zaživjeti među publikom.

Naslovi: 1.We sold our souls to metal, 2.Archangel, 3.Sodomites, 4.Ishtar rising, 5.Live life hard!, 6.Shamash, 7.Bethlehem's blood, 8.Titans, 9.Deceiver, 10.Mother of dragons, 11.You suffer, 12.Acosador nocturno, 13.Soulfly X

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 13/11/2015

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Passiflore, re-issue

LE FRUIT VERT: Passiflore, re-issue (2018)

| 14/08/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Prekleta vročina, EP

MATEJ KRAJNC: Prekleta vročina, EP (2018)

| 13/08/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Atam

MATA: Atam (2018)

| 12/08/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Pakovanje

BRANKO RADAKOVIĆ: Pakovanje (2018)

| 11/08/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: La Fosse Aux Débiles

ENOB: La Fosse Aux Débiles (2018)

| 10/08/2018 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*