Dok je čitav svijet zahvatila Covid-19 pandemija početkom 2020., Sepultura je objavila album "Quadra" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=29875 s kojim nisu mogli ići na turneju, pa su u Belo Horizonteu uglavnom putem interneta razmjenjivali ideje oko novih adaptacija starih pjesama s prijateljima i fanovima. U to su uključili brojnu plejadu glazbenika da sami izaberu omiljene pjesme i isprobaju ih odsvirati ili otpjevati u varijantama kako im odgovara. I tu se pronašlo ni manje - ni više čak 18 muzičara koji su 15 odabranih pjesama adaptirali iz nepovredive sigurnosti vlastitih domova od zvijezda poput Davida Ellefsona (Megadeth, Soulfly, Ministry…), Scott Iana (Anthrax), Danka Jonesa, Devin Townsenda, Alexa Skolnicka (Testament), Rob Cavestanyja (Death Angel), a jedno od većih iznenađenja je prisustvo Phil Campbella, gitariste Motorhead, kao i Emmily Barreto iz brazilskih stonera Far From Alaska. Okosnica čitavog performansa bila je uglavnom fiksirana na klasičnu Sepulturinu ritam sekciju kojoj su gosti dodavali što su htjeli: neki gitare, neki bas gitare, drugi samo vokale, neki gitare i vokale, pa i bubnjeve, a neki su gotovo kompletno promijenili aranžmane da poneke pjesme zvuče osvježeno i moderno izašavši iz thrasha u alternativni i nu-metal, no sigurno jeste da ove varijacije ne nadmašuju izvornike unatoč tome što je dosta dugo podcijenjeni frontmen Derrick Green manje-više prisutan u svima njima pokušavajući ih s gostima podignuti iz onog razdoblja Maxa Cavalere u status noviteta.





Najupečatljivije kolaboracije su po mom mišljenju uvodna "Territory" s bivšim basistom Megadeth Daveom Ellefsonom, agresivna "Cut-throat" (s "Roots" albuma) u kojoj gitaru svira Scott Ian, zatim impresivan ulazak u progressive s temom "Mask" (album "Kairos" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=11604) koju je fantastičnim virtuoznostima oblikovao i djelomice otpjevao Devin Townsend davši sasvim drugačiji, netipičan grubi thrash šlih, pa kratka trominutna verzija "Slave new world" s Matthew K. Heafyjem iz Triviuma koji je ponudio jednu od svojih najintenzivnijih vokalnih izvedbi s kojom bi ga svaki jači metal bend rado uposlio na mikrofonu, a valja spomenuti i učešće Rafaela Bittencourta iz Angre s akustičnom instrumentalnom gitarijadom "Kaiowas" priuštivši neočekivano poletnu pustolovinu s kojom oni manje upućeni nikad ne mogu otkriti da je riječ o obrednom instrumentalu razarajućeg albuma "Chaos A.D." iz 1993. godine.



Zanimljiva je i hip-hop varijanta ultimativnog hita "Ratamahatta" s brazilskim bubnjarima Joao Baroneom iz alternativnog/ new-wave/ ska/ reggae benda Os Parlamas do Sucesso i Charles Gavinom (najpoznatiji po radu s Titas) gdje djeluju poput jazzera sklonim world-musicu spremnim na obračun zaraćenih plemena u džunglama Amazone. Iako je jasno da su mnogi fanovi skloni privlačnosti poznatih gostiju, jedan od najboljih trenutaka dolazi u urnebesno paklenom, zaboravljenom hardcore punku "Hatred inside" ("Against", 1998) s pratećim ženskim vokalima brazilskih pjevačica Fernande Lire, Angelica Burns i Mayare Puertas koje su osim vještičjih vrištanja dale i 'nijeme' dream-pop mantrajuće intonacije. Najstarija pjesma iz ponuđenog opusa Sepulture "Inner self" ("Beneath the Remains", 1989) je pripala Phil Rindu iz malo znanog američkog thrash/ groove benda Sacred Rich koji je dodao svoje masno melodične basove i osorno tromi duboki vokal potpuno zasjenivši original mlađahnog Maxa koji se sada doima, gledajući unatrag, poput grungera i malo prodornijeg hardcore punkera kome je svako malo 'pucao' glas, al' tada je bilo bitno mahati s dugom kosom i pičiti riffove u potrazi za svjetskom slavom.



Sepultura je tijekom svoje skoro 4 desetljeća duge karijere imala i niz obrada, a jedina od njih se ovdje pronašla na samom kraju - "Orgasmatron" s originalnim Motorhead gitaristom Phil Campbellom koji pjesmi iz 1986. ionako ništa nije mogao nešto posebno dodati ili oduzeti jer je samo običan, malo tvrđi hard-rock koji vuče na metal. Šteta je što ovdje recimo još nisu bili uključeni The Prodigy, Ministry, Death ili barem U2 jer su radili i obrade Dead Kennedys ("Holiday in Cambodia", "Drug me"), Bauhaus ("Bela Lugosi's dead"), Black Flag ("Rise above"), Bad Brains ("Don't bother me", "Gene machine"), Celtic Frost ("Proceration"), Bob Marleya (jako zanimljivo urađena neurotična doom/stoner/drone psihodelija "War"), Ratos de Porão ("Crucificados Pelo Sistema")… Vjerojatno to čuvaju za neke kasnije slične izlete koji bi se mogli nazvati "SepulQuarta II".

Premda Sepultura odavno više nije ultimativno no.1 u thrashu, ovo je pokazatelj da se sustavno mijenja neprekidno s albuma na album tražeći nove oblike izražavanja suočavajući se s trendovima što je uvijek dobrodošla inovacija. Produkcija je ovdje jako čista i s obzirom na originalne pjesme, a zanimljivo jest da nema niti jedne s prva dva albuma, te s "Nation" (2001) i dva ponajbolja iz novije faze - "Dante XXI" (2006) i "A-Lex" (2009) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=7210, pa niti s "The Mediator Between Head And Hands Must Be The Heart" (2013) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=18688 koji im je bio ubjedljivo najslabiji u čitavoj karijeri, ali je imao dvije sjajne pjesme. Fanovi znaju koje, a Cavalera braća mogu i požaliti što su bend i ime ostavili pridošlicama jer ovakav remake od kolaboracije sasvim sigurno nisu priželjkivali u vremenima svjetski milijunske popularnosti. Naravno, mnogo toga će im 'kapnuti' od tantijema jer je Sepultura daleko veće ime od Soulfly, Cavalera Conspiracy i svih onih njihovih projekata.

Ima se što komentirati. Sepultura s tek samo jednom 'best of' kompilacijom iz 2006. pridodaje ovaj vanserijski poduhvat koji nikako nije izbor najpopularnijih pjesama što se očekuju na koncertima i onoj podijeli fanova prije Cavalere i nakon njih, a bome od tada je prošlo 20 godina. Sepultura živi novim životom, čak i boljim nego prije.

Naslovi: 1.Territory (feat. David Ellefson), 2.Cut-throat (feat. Scott Ian), 3.Sepulnation (feat. Danko Jones), 4.Inner self (feat. Phil Rind), 5.Hatred aside (feat. Fernanda Lira, Angelica Burns & Mayara Puertas), 6.Mask (feat. Devin Townsend), 7.Fear, pain, chaos, suffering (feat. Emmily Barreto), 8.Vandals Nest (feat. Alex Skolnick), 9.Slave new world (feat. Matthew K. Heafy), 10.Ratamahatta (feat. Joao Barone & Charles Gavin), 11.Apes of God (feat. Rob Cavestany), 12.Phantom self (feat. Mark Holcomb), 13.Slaves of pain (feat. Fred Leclercq), 14.Kaiowas (feat. Rafael Bittencourt), 15.Orgasmatron (feat. Phil Campbell)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 27/08/2021