Iako te na fakultetu uče da novinarstvo uvijek treba težiti (između ostalog) objektivnosti i nepristranosti, osobno smatram da je takvo što u koncertnim izvještajima vrlo teško izvedivo. A i ne baš poželjno, usto. Hoću reći, ljepota/kvaliteta je u uhu osluškivača i uvijek ćete moći na istom gigu pronaći lika koji u transu tvrdi da mu je ovo najbolji koncert kojem je ikad svjedočio, baš kao i revoltiranog kumašina koji obziljno razmišlja da zatraži povrat novca a nakon svirke ga možete zateći kako buši gume na bendovom kombiju uz dječački osmijeh na licu. Dobro, potpuno sam pretjerao sad - nećete ih uvijek baš moći naći. Ali kužite poantu. Koncert je jedan toliko istinski osoban splet emocija i dojmova da se čini nakaradnim o istome pokušati pisati objektivno. Što god to uopće značilo. Samo, da bi tvoje (ili u ovom slučaju moje) sasvim osobno viđenje i stav oko neke svirke bili iole relevantni i vrijedni pozornosti čitatelja, potrebno je posjedovati koliku-toliku dozu kompetencije, upućenosti u materiju. Tu dolazimo do delikatnog dijela - naime, ne slušam metal. Mogli ste dosad, cijenjena okorjela publiko ovog džepnog e-zinea, primjetiti da se u reportovima većinom bavim nekim drugim žanrovima. Pretpostavljate već da su to oni isti o kojima si laskam da umijem složiti dvije-tri suvisle. E pa ovaj put sam se iskoprcao iz comfort zonea i odlučio baciti oko/uho/nos (nepotrebno precrtati) na nastup Soulflya i Decomposing Entitya u Tvornici kulture ove vrele srijede. Uvodni se odlomak malo odužio zato što cijelo vrijeme od puste neugode oklijevam da vam priznam to da ovaj izvještaj trebate konzumirati s nekoliko desetaka zrnaca soli, budući da je lako moguće da pojma nemam o čemu pišem. Ne, čekaj, imam bolju ideju! Kako ne bih navlačio sam sebe na tanak led, ubuduće se više neću prijavljivati za metal gigove, a sada ću vam podariti generični šablonizirani izvještaj koji će vas možda podsjetiti na nešto što ste već negdje pročitali. Ako ne i uvijek svugdje. Pa da vidimo. Prvi su na stejdž kročili momci iz benda Decomposing Entity. Radi se o moćnom trojcu koji svira death metal, a upravo izdaju svoj dugosvirajući prvijenac. Od prvog trenutka njihovog nastupa, vidjelo se da su organizatori napravili dobar izbor što su baš njih uzeli za predgrupu budući da ih je publika dobro prihvatila, naravno uz neizostavni headbanging. Iako je dvorana bila poluprazna, ove dečke ništa nije moglo spriječiti da daju sve od sebe i jako dobro zagriju atmosferu za zvijezde večeri. Pjevač ima vrlo kvalitetan growl, bas dionice su izvrsne, a bubnjar je naprosto fenomenalan. Uz ovakve bendove na domaćoj sceni, možemo biti sretni jer znamo da metal nije mrtav. Uspjeli su zaintrigirati publiku i siguran sam da nakon ovog koncerta imaju pokojeg novog fana koji jedva čeka njihov nastup na pormociji albuma najesen. Dok sam ih gledao, podsjetili su me na Morbid Angel, Cannibal Corpse, Death, Vader, Bloodbath, Deicide, Behemoth, Hipocrisy i Suffocation. Siguran sam da ih čeka svijetla budućnost jer ovi momci su mladi i puni potencijala. Tehnički su jako dobri a i stage presence im je isto jako dobar. Prava je šteta da ovaj bend već sad nema puno više publike, stvarno mi nije jasno zašto. Tekstovi su im odlični, vidjelo se da se svima sviđaju. Moram još jednom reći da su poslužili kao zbilja odlična uvertira i vrhunski zagrijali atmosferu za zvijezde večeri. A onda je na binu kročio Soulfly i počela je ludnica! Mosh pit nije prestajao, muškarci su poskidali majice i polijevali se pivom kao da im je zadnje u životu! Kakvo ludilo! Max Cavalera u bendu na ovoj turneji ima svoje sinove na gitari i bubnju i moram priznati da klinci zbilja rade izvrstan posao i da su dostojni nasljednici legendarnog tate. Pogotovo je basist Igor plijenio pozornost svojom krhkom konstitucijom i dreadovima, ali i velikom energičnošću. Max je na trenutke izgledao malo odsutno ali ne smijemo zaboraviti da je on već dugo godina u metalu i da je puno toga prošao tako da mu to možemo oprostiti. Također, to što je gitaru cijelo vrijeme svirao na način na samo trza po praznoj žici tu i tamo, to je samo znak koliko povjerenja i sigurnosti čovjek ima u članove benda. Za vrijeme svake pjesme je po desetak puta uzviknuo "Jump! Jump! Jump!" i "Croatia, are you ready?" čime je pokazao da je rođeni šoumen i da zna kako animirati razularenu publiku u kojoj su uživali ljudi svih generacija. Vrhunac koncerta se dogodio pri kraju kada je čovjek izvadio hrvatsku zastavu i obukao dres Vatrenih čime je neupitno pokazao koliko mu je stalo do svih nas i koliko u njegovom srcu Hrvatska zauzima posebno mjesto. Koncert je započeo s Jumpdafuckup, a nastavili su s odličnom Seek & Strike koja je dovela atmosferu do usijanja. Onda su izveli Prophecy i Back To The Primitive, a zatim izvrsne Blood Fire War Hate, Carved Inside, Resistance, World Scum i dugoočekivanu obradu Sepulture Refuse/Resist. Uslijedile su još famozna Downstroy, genijalna Bloodshed, fantastična nova We Sold Our Souls to Metal, fantazmagorična Tribe, nešto slabija Moses, moćna No Hope = No Fear, te Rise of the Fallen i predivna No. Nakon što su izveli i Roots Bloody Roots, svi su pomislili da je to kraj. Ali, vjerna publika u pregrađenom velikom pogonu koji je zbog vrućine bio poluprazan se nije dala i dobili smo i bis s Eye For an Eye na kojem su dečki još jednom pokazali energiju, ljubav, i zadovoljstvo fenomenalnim koncertom. Bilo je toliko dobro da ovo sigurno mora konkurirati za koncert godine. Zbilja se nadam da će nam Soulfly opet doći vrlo brzo a sve što u međuvremenu možemo to je prisjećati se ovog predivnog koncerta koji je pokazao da ljudi u ovo današnje doba još uvijek prepoznaju dobru muziku i znaju uživati u njoj. Živio metal! I ne zaboravite - We Sold Our Souls To Metal!

ujak stanley // 10/07/2015