Premda je ovaj album na Čoporovoj bandcamp stranici objavljen još prije godinu dana, tek sada dolazi kao službeni cd za Slušaj najglasnije i vrlo je prigodan svojom mirnoćom i staloženošću, kao i čistim zvučnim skulpturama bez ikakvog komplementarnog vokalno-tekstualnog libreta. To mu je 60. album po redu nakon kojeg ih je do ovog trenutka realizirao još 12.

U kombinaciji konkretne i mahom eksperimentalne, te djelomice i elektro-akustične glazbe, ovih 37 minuta pomno sceniranim sličicama i zapisima s raznih lokacija predočava srž ljudskog nemara, kao što i sam naslov kaže 'zapuštenih prostora' što djeluju poput 'inkubatora apatije'. Pozabavio se snimanjem pejzaža devastiranih okružja koja su nekoć bila puna života ili se tako danas doimaju; u njima se još samo naziru duhovi bivših žitelja i korisnika, bogata prošlost s hipotetskim ostacima idile koja je nagrđena, uništena i nakaradno, koji puta i namjerno pretvorena u ruglo zbog kojekakvih razloga, no kako god ih uzimali, svi su oni spomenici, dnevnici i ruševine nečijih života. Vrlo blisko sjajnom albumu "Jutro u zavoju. Čvor" (2019), konceptualnom spretnošću se fabula odvija miš-maš iz interijera u eksterijer, a koji puta i imaginarnom iracionalnošću ode u namjernu ezoteriju povlačeći za sobom, a i u sebe čitav niz dramaturgije koja pridonosi intrigantnosti onih detalja koji se takoreći prostim okom i fotografijom ne uočavaju, no prisutni su u tom misaonom procesu isto kao i kod slike koja naoko prikazuje beživotni trenutak sve do momenta kada promatrač ne počinje razmišljati o njemu. A opet, s druge strane, ovdje nije korišten nikakav apstraktan poriv da se iz kaotične zbrke zvukova pokušava stvoriti nešto. Nikako.



Uvodnik "Building" je sastavljen samo od konkretnih zvukova hodanja i zveckanja priručnim sredstvima, moguće žlicama i nekom gvožđurijom poput ranih Einsturzende Neubauten koji su na vrlo sličan način stvarali atmosferu, a u njoj ima i nekoliko elektronskih noise efekata u nižim registrima pri samom kraju. Za početak, ovo je više nego dovoljno jer je idući komad "Red moon. Bone." uz konkretnu glazbu s mnoštvo eksterijernih snimaka (žubor vode, cvrkut ptica, zvonjava sa crkvenog zvonika, nabacani žamor ljudskog govora...) harmonično usaglašen s elektronskim backgroundom i sitnim staccatima vjerojatno po kobilici gitare što nalikuje prepariranom klaviru, elem školi Erik Satie-a, John Cagea, Karl-Heinz Stockhausena i njihovih nasljednika. Prvi razgovjetni gitarski tonovi dopiru iz teme "Untitled 1" u nemirnom mol poretku s ambijentalnom tenzijom eksperimentalne priče, vrlo mračna "La ville qui se noyait dans l'oeil du grand cerf" preplavljena je ekološkom storijom destabilizacije faune 'grada koji se utopio u oku velikog jelena' periodično valovitim drone manirom kombinacije post-industrial ambijenta (synth halovi plus prigušeni gitarski noise tretmani) sa šaputavim ženskim glasovima na francuskom i još ponešto sitnih eksterijernih zapisa urbane naravi koja nije neka vreva već očito lokacija na kojoj i nema mnogo ljudi iznenada prebacujući fabulu na sasvim drugačije devastirani prostor "U manastiru" o kome bi se mogle razvezati čitave kulturološko-religijske disertacije i studiozni eseji kakvi pogađaju u žicu nacional patriote željne čistog poretka krvnih zrnaca. Čopor je ovu temu sastavio od jasnog audio zapisa s lica mjesta; pop vrši svoj polumelodično pjevani euharistijski obred. Nisam primjetio da je ovome bilo šta dodavao... Meni najmističnija tema je "Zelenoplavo". Ne zbog glazbe u kojoj uz sitna, vrlo lijena i troma staccata pozadinu kreira kolažom intervala nejasnih šumova, već radi ambivalentnosti koja prouzrokuje specifičnu umjetničku sofisticiranost, dakako dobrodošlu, jer zašto bi baš sve ovdje trebalo biti potpuno jasno kao na dlanu. Ovdje je dao zadatak za mozganje i tu može biti svačega, možda čak ponajmanje onoga na što slušatelja potakne prva asocijacija. A onda se dovitljivo igra bučnijim industrial-noise kolažom šibajući opake harsh zvukove gotovo 3 minute "Da li je ovo staklo čaše ili prozora" kao da ih je uprizorio sam Merzbow iz ranijih dana, dok je završna, 7 minuta dugačka "On the island" najmirnija i najidiličnija ambijentalka ovog materijala krojena samo od konkretne glazbe - samotne snimke s morske obale na kojoj se čuje ljuljuškanje valova i dugotrajni prolazak motornog čamca uz tek sitne odjeke poprilično udaljenog ljudskog glasa. Ironično, kao da je znao još prije godinu dana da niti more, niti obalu, a i otoke mnogi neće vidjeti i doživjeti zbog fatalne Covid-19 krize premda je pucao na prikaz osamljenih mjestašca kakvih po turistički neprivlačnim otocima ima podosta, a na njima je nekoć možda bujao život, sasvim drugačiji od današnjih mjerila po standardima i kriterijima turističkih agencija i njihovih korisnika za vrijeme godišnjih odmora.

Tematski daleko mirnije djelo od "Jutro u zavoju. Čvor" s poprilično jasnim scenarijem i konceptualno-umjetničkim pristupom daleko je od nečega što bi laik protumačio eksperimentalnom apstrakcijom na račun ovakve kombinacije konkretne i elektro-akustične glazbe. Jer, zna se, ovakva glazba i nema osobitu prođu izuzev ako ne surađuje s new-age, a u zadnjih nekoliko godina s hipsterskim neo-folk/ americana/ indie/ chamber relacijama gdje mora postojati stanovita melodičnost i samodopadnost. Mimoilaženjem trendovskih okvira, Čopor se fokusira na vlastiti izričaj i nit vodilju, uostalom kao poeta je odavno usavršio manir skakanja s percepcije na percepciju kojeg sada veoma dobro koristi i oblikuje u glazbeno-zvučnim parametrima. Kao što su mu stihovi mnogo puta čudni i zagonetni, inspirativni i nadahnuti, tako mu je danas i glazba, točnije, ovaj i još nekoliko vrlo sličnih dugosvirajućih radova fluktirajući poput soundtracka kojeg kada čujete praktički saznate i kompletan doživljaj filma, predstave, performansa ili bilo čega namjenjenom u te svrhe. Što se tiče njegove ovakve kreativne forme, ovdje je odlična.

Naslovi: 1.Building, 2.Red moon. Bone., 3.Untitled 1, 4.La ville qui se noyait dans l'oeil du grand cerf, 5.U manastiru, 6.Zelenoplavo, 7.Da li je ovo staklo čaše ili prozora, 8.On the island

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 01/11/2020