home > mjuzik > Kriptidi

kontakt | search |

KRIPTIDI: Kriptidi (Slušaj najglasnije, 2019)

E, bome, ovome se uistinu nisam nadao da će zadarski kantautor Roberto Vodanović - Čopor bar na sat vremena zaboraviti svoju akustičnu gitaru i prepustiti se čarima opakog rockersko-punkerskog industrial-electro noisea koji je k tome i izuzetno primamljivog dizajna 21. stoljeća.
[  ]

Majko mila! Pa kako je ovo odličan album! Odmah u startu bez ikakve grižnje savjesti sam mu već nakon prve 2-3 odslušane pjesme dao desetku. A tako će i ostati. I odmah sam stavio po strani što Čopor i ja imamo nekih starih nesporazuma, sasvim slučajno smo se sreli sredinom rujna 2018. u njegovome Zadru kad sam pored Konzuma kraj autobusnog kolodvora radio interview s ugljanskim genijalcima Lice Mista/ Brižno Grilo, no nije spominjao da radi jedan sasvim drugačiji glazbeni projekt. Samo mi je prozborio 'to znači da smo se pomirili?'. Kad sam ovo poslušao, definitivno smo se pomirili stari prijatelju. Svijet i život se nastavljaju opraštanjima i suživotnim nedaćama...
[ Horvi i Roberto Vodanović - Čopor, 12.IX 2018., Zadar ]

Horvi i Roberto Vodanović - Čopor, 12.IX 2018., Zadar   © Ramona

Nego, kad se stvari razmotre i raskoprcaju, na hrvatskoj sceni je kroz prošlost bilo vrlo malo ovakvih izvođača u fahu industriala - pamti se još iz vremena pred raspadom bivše Juge riječka Zona Industriale i Transmisia kao prvi hrvatski izvođači takvog žanra, pa prvih nekoliko albuma Marinade, zatim One Piece Puzzle, f.O.f., karlovački Koh (vraćaju se na scenu!), poneki radovi Gori Ussi Winnetou, Babilonaca s Carem i Kraljem, Etui Etui Soniczoil, Ampoule Andario, Smrt i Čekić, Owie Pockshull, pa nekoliko imena što su žanr oivičili metalom - Mass Hypnosis, Mephiso's Requiem i... tko još? Baš mi ovako otprve ne padaju na pamet. Morao bih pročačkati po memoriji koja mi je daleko više što se tiče industriala napućena srpskim izvođačima. A znam da ih još ima u nekim drugačijim oblicima koji više druguju s eksperimentalnom glazbom i čistom elektronikom.



Sam bend Kriptidi i ne daje neku jasniju biografiju, a za početak možda je tako i sasvim OK. Jer, ne mogu uopće niti insinuirati stanje svijesti kad sam ovaj album odlučio preslušavati. Album ko' album iz kataloga Slušaj najglasnije. Uvijek dočeka nešto neočekivano. Pomislio sam da bi možda mogao biti neki rock, moguće pop po fino dizajniranoj omotnici, a niti akustika ili jedan od mnogobrojnih duševno ucviljenih 'indie' lo-fi predložaka nije daleko od dojma kojeg omot ostavlja. Međutim, kad se zavrti prva i najenergičnija pjesma "EPP", sve se odmah postavlja na pravo mjesto: bend je živa svirka, strelovito i silovitom moćno usaglašena sa živim bubnjarem (a ne programiranim ritmovima), elektronikom, bas gitarom, usnom harmonikom i nekim vraški potkovanim, kako sam otprve pomislio, gitaristom što svira nekakve čarobne tonove poput Tom Morella iz RATM. Ma, rekoh samome sebi, to mora da je neki metalac, punker, noiser ili hardcoreaš, možda klasično obrazovani gitarist s akademijom što je savladao gitaru do te mjere da je ravan Adrian Belewu, Robertu Frippu, Andy Gillu i Duane Denisonu (nikako Joe Satrianiju, on je druga sorta), a svijet za njega još nije čuo. Mora da je naukovao znanje u nekim poznatim bendovima...



Na sličnu formaciju je napravljena i naredna "Pod ovim nebom"; obje pjesme pršte furioznom energijom industrial rokačine s primjesama noisea i klasične garažne fluktacije, tekstovi prikazuju loše stanje u našoj lijepoj smandrljanoj domovini, a Čopor se, za ne prepoznati, dere svom snagom iz petnih žila preobrativši se u hardcore urlatora što mu u ovakvoj prilici odlično stoji (za pretpostaviti je da "EPP" dolazi kao najvažniji singl albuma). Tek kod treće pjesme "Andaluzijski pas" s primjesama umjerenog post-punk/ funka primjeti se odsustvo gitare i dolazi se do spoznaje da u postavi uopće nemaju gitaru, a ove prve dvije stvarčine zvuče kao da su odsvirane na gitaru. Jebate! Ustvari, zvuk i stil im uvelike imaju konotacije švicarskih The Young Gods za koje se redom svi čude, barem kad ih prvi puta gledaju (ili kad su ih gledali na ranijim nastupima u Zagrebu) da se 'čuje gitara', a od gitariste ni traga. Dakako, to je stvar odličnog meštra na klavijaturama i synthovima, odnosno tog genija koji pretvara tipkovnice u žičano čudo Hendrixa 21. stoljeća. Potrebno je reći da Kriptide između ostalih čine i članovi Mandelbrot Set, pa je stvar onda puno jasnija... A i samo ime benda je iskonski važno u povijesti civilizacije - kriptid je bio dinosaur koji je proždirao u davno vrijeme prije pojave čovjeka neskladnu okolinu. To bi isto radio i danas. Sve bi nas pojeo za doručak makar nas ima 8 milijardi. Ajde, za nekoliko doručaka...
[ Kriptidi ]

Kriptidi

Nastavljajući electro-putešestviju moćnog zvuka, tu su još dvije vraške pjesme "Zadnja pošast" kao industrial-blues odgovor na Kristovsko-apostolsku posljednju večeru i 100% hitoidna hardcore zajebancija "Kulenova seka" (od nepune 2 minute), te valja spomenuti direktan spektar u glavno težište davnih korijena - obradu ultimativno važnih Suicide "Ghost rider" koja je u ovoj verziji dobila strašan minimalistički potencijal, puno fleksibilniji čak i od samog originala iz daleke 1977. (original iznosi svega dvije i pol minute, a u njihovoj verziji skoro 6, sve ono što Martin Rev i pokojni Alan Vega nisu utkali uz svu sposobnost još uvijek živućeg producenta Craig Leona znanog po radovima The Fall - "Code:Selfish", "Extricate" i "Shift Work", Front 242 - "Up Devil", prvog albuma Ramones, Blondie, Richard Hella & The Voidoids, The Bangles...). Svih ovih 9 pjesama imaju i striktno angažiranu protestno-punkersku poetiku: laganije "Od vrata do vrata" i završne najtromije bolesne psihodelije "Nadbiskupska" teatralnim Čoporovim vokaliziranjem poput monodrama prikazuju vitalne probleme licemjerja - zavod za zapošljavanje koji bi najradije da je zavod za uzaludno gubljenje vremena i pedofiliju kod putrom pomazanih klerikala. Himničan blues-noise "Šetači" dočarava svu suštu nemoć metafore 'teških čizama teških koraka' uz frenetičnu usnu harmoniku i lascivno sablasne efekte tog vraškog synth maestra za kojeg sam u početku mislio da je gitarist.

"Od vrata do vrata"

'Od vrata do vrata, gori - doli, livo - desno, idem ja tako od vrata do vrata...
Dođem na drugi kat i pokucam na vrata 2 beeeeee....
Pokucam ja tako. I uđem, kažem 'dobar dan', ka' što su me mater i ćaća odgojili...
I kažem, evo, ja došo' radi posla...

Ona stoji tako i gleda me: 'ma rekla sam ti još prošli misec da ne moraš dolaziti...
Nema posla. Možeš se prijaviti od kuće e-mailom, nema potrebe da dolaziš svaki put...
I trošiš moje dragocino vrime...
Pa, jel' ti vidiš koliko ja ovdi posla imam i obaveza?
Pa nisi ti meni jedini...
Dobro, dobro, ajd' kad si već ovdi doša', javi se kod moje kolegice na prvi kat,
Reci da sam te ja poslala, pa možda ona nešto nađe...
Al' nemoj se previše nadati...'

I opet ja tako od vrata do vrata, gori - doli, livo - desno...
I spustim se ja na taj prvi kat, pokucam na sobu 4 aaaaaaa...
I opet fino i pristojno kažem 'dobar dan, evo, vaša kolegica iz sobe 2 beeeeee me poslala da vam se javim u vezi posla...'
A ona stoji i onako me gleda ispod oka, pa kaže:
'A kog đavla te slala kod mene? Ako nema posla kod nje, kako bi bilo kod mene?
Pa što ti misliš da si ovdje jedini?
Pogledaj, ja imam puna 3 foldera takvih ka šta si ti ka traže posa'
Zašto misliš da bi baš za tebe bilo posla, a ne za njih druge?
Ti si neki poseban? Ti si neki jedinstveni, je li? Ti si neki genijalac?'

A ja ne znam, stojim onako skrušeno, ma ne znam, ona me poslala...

A ona me prekinula u pol riječi 'ma, dobro, dobro, dobro... možda bude nešto na lito...
Neke dostave, neke pice, neko slaganje polica po trgovačkim centrima, ali to nije sigurno...
Ma jel' ti vidiš kakva je situacija u državi, pa sve se raspada?!'

Gospođo, ali ja sam razvojačeni branitelj, ja imam prednost pri zapošljavanju...
A ona meni kaže: 'e prika moj, ta vrimena su prošla, ajde, ajde, molim te, ajde, imam puno posla, ako bude nešto javiti ćemo ti, odi lipo doma, idući misec dođi i videćemo da li će nešto biti....
Ma ne moraš niti dolaziti, prijavi se e-mailom...?'

I opet ja tako od vrata do vrata, gori - doli, livo - desno...
'

Opaka i moćna rock glazba uronjena u moderan zvuk kombinacijama analognog i sintetičkog industriala u kome se nisu štedile ideje svih članova benda (ima ih 6) sa Čoporovom intuitivno prilagođenom socio-političkom lirikom kakvom zna isijavati na svojim akustičnim i eksperimentima natopljenim solo albumima. Sva sreća jest da je ova, takoreći supergrupa (a zašto i ne bi bila?) osjetila pravi trenutak društvenog nesklada po niz pitanja davši adekvatne, artistički oblikovane, manje-više direktne i nesofisticirane kritičke odgovore na sve ono što se zbiva u Hrvatskoj i na Balkanu ne tražeći ih u nekim davnim vremenima Azre, Riblje Čorbe ili današnjim personifikacijama Hladnog Piva i Thompsona s kojima se najveći puk hrvatskog staleža uglavnom nalazi na istoj valnoj duljini da predstavlja rock i ono nešto što se zove 'protiv struje'. U tom pogledu, Kriptidi su direktni i originalni prije svega s jasnom poantom u kojoj ništa ne okolišaju niti nesuvislo ne romantiziraju. Na najbolji mogući način prikazuju ovu propalu državu i Balkan korištenjem suvremenih metoda. Komentiraju užasno loše stanje i u ničemu ne pretjeruju. Po mome, najbolji hrvatski album 2019. kojeg ću rado slušati i ako kojim slučajem u Hrvatskoj bude nešto bolja situacija u što uopće ne vjerujem, a teško da će se to desiti do konca mog života.

Znam da album neće, po običaju biti predložen za Porin jer ga je izdao Zdena Franjić, ali Porin bi već jednom trebao 'progutati' knedlu da nisu samo oni koji objavljuju materijale za zvanične izdavače jedina osnova hrvatske popularne glazbe. Oni koji nikad nisu potpisali ugovor sa ZAMP-om i HGU ne mogu doći u izbor, što je začarani krug pristanka na otimačinu autorskih prava. Bilo bi u redu da su Kriptidi bend Tonči Huljića koji je maznuo tisuće pjesama i ideja, potpisao ih svojima, pa inertno i bez imalo sažaljenja traži autorska prava, ha-ha-ha... Tako se to radi u Hrvatskoj, Balkanskoj i općenitoj glazbenoj komercijali. A kad ovakav bend napravi nešto svoje originalno, prolazi nezapaženo ispod radara baš upravo zato jer su originalni. I primjeti ih jedva nekoliko ljudi. Daleko smo mi od onog sjanog pronicljivog mentaliteta Siniše Škarice koji je u pravo vrijeme prepoznao, između ostalog Azru, Šarlo Akrobatu, Orgazam i Idole. Da je Zdena Franjić poduzetnije spreman, ovaj bend bi mogao nadmašiti mnogo toga u hrvatskom i Ex-Yu rock miljeu i napraviti karijeru života jer je za to spreman. Glazbeni su The Young Gods, a lirski pravi prgavi i protestni The Clash. Sjajno.

Naslovi: 1.EPP, 2.Pod ovim nebom, 3.Andaluzijski pas, 4.Zadnja pošast, 5.Kulenova seka, 6.Od vrata do vrata, 7.Ghost rider (obrada Suicide), 8.Šetači, 9.Nadbiskupska

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 03/06/2019

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Kriptidi
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*