Recenziju knjižice ste već imali prilike pročitati. Puna je pravopisnih grešaka i pršti sa poetičkom neelokventnošću. Jasno je da čitati Čoporove stihove nije isto kao slušati ih u njegovoj interpretaciji. To su dvije sasvim drugačije dimenzije.

Mada je rekao da više neće snimati albume, ipak se pojavio s novim radom, onim materijalom kojeg je izveo kao pred-izvođač Olovnom Plesu u KSET-u 27.III 2012., a riječ je o akustičnoj izvedbi 9 pjesama u E-štimu. Tužan, najtužniji album do sada ujedno je i najminimalističkiji rad u karijeri (samo gitara, vokal i u pjesmi "U krvi" usna harmonika) kojim zasigurno neće privući nove poklonike, ali će učvrstiti njegov značaj i položaj kod dosadašnjih fanova.

Pjevati nije naučio i niti se ne trudi. Svojim nemelodičnim vokalom, gotovo spoken-word tehnikom, on svoju poeziju, kakva god da jeste hvata u koštac sa menokom i getahom, dva različita aspekta koja odgovaraju svakoj zemaljskoj pojavi bez obzira bili oni apstraktni ili konkretni. Kroz stihove i izvedbu ne donosi nikakve osobite novine osim što je još mračniji, mističniji i turobniji. A glazbeno je još minimalističkiji nego inače. Čak nema niti onog nečeg što se prije moglo nazvati 'solo' dionicom, elem, sve je ogoljeno do srži, gotovo 'povratak u špilju', kao što to kaže stih pjesme "Rascijep u vremenu".

Spram one knjižice, album je daleko koherentniji i intrigantniji jer se autor unosi u svoje stihove i izgara u intimnim mrakovima, strahovima, tjeskobama i inim neoptimističkim izletima. A o tome da više neće izdavati albume, sam je rekao: 'nakon završene trilogije "Mea Culpa" i završnog albuma iste "In Memoriam" iz raznoraznih razloga odlučio sam da više neću snimati albume. No pjesme su i dalje nadolazile. Tragični splet događaja u tom periodu koji se dogodio u mojoj blizini a posebno mojim prijateljima potaknuo me na razmišljanje i na spoznaju kako smo mali, krhki i beznačajni u ovom svemiru i kako ti se život doslovno preko noći preokrene. I zato vremena nema, i zato treba živjeti svaki dan. I zato treba raditi ono što te veseli i čini sretnim. Jedna od stvari koja mene veseli su glazba i stihovi. I evo, novi album je tu. Najavni singl je "Preko mora"'.

Možda s ovime počinje neka nova Čoporova faza. Samo baš i nije uvjerio u osobitost nečeg novog. Ranije, kad je znao pošandrcati i otkačiti, isporučio je seriju različitih prgavih, buntovnih, ekscentričnih, ekspresivnih, senzibilnih i inih pjesama uz nekoliko odličnih albuma. Ovo je kakvo god da jeste i kako god tumačili, prešturo, hermetički zatvoreno i previše jednostavno ostvarenje za početak nečeg novog. Jedina novina je taj dvojaki medij - knjiga koja prati glazbu. Ha, idući puta ćemo možda dobiti i video...?

No, zaboga, osim stihova, trebalo bi napraviti daleko veći korak u pogledu glazbe. Slušati i tumačiti stihove u ovakvoj izvedbi E-štima punih 45 minuta prerasta u depresivno prepuštanje frustrirajućem ambisu intime koji levitira na granici života i smrti.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 26/07/2012