Lendavski teškaši se pojavlju, nakon šest godina diskografske pauze i već na naslovnoj, ujedno i prvoj pjesmi, dobro uzdrmaju uši i koljena. Kako je njihov debi "Big Mean Machine" s moje strane dobio samo hvalospjeve i najbolju ocjenu, razveselio me cd u poštanskom sandučiću, pa sam prionuo slušanju.
Čuje se tu malo sazrijevanja, nema toliko "jurišanja" na gitare, nego ima čak i poneka usporenija melodija (Tarik), koja me prebacila na '91, odnosno na Temple of the Dog. No, brzo nakon toga se "reorganiziraju" i krenu pržiti po starome. I tako do kraja albuma, gitare složene u lejerima, ponekad žestoke, ponekad kao da pjevaju, ima tu i odličnih psihodeličnih instrumentalnih dionica, a četverac iz benda će Vas podsjetiti na svakog Vašeg stoner/grunge favorita i to po principu za svakog ponešto. No, najveće iznenađenje ostavili su za kraj. Kakvo?! Pa ne bi bilo iznenađenje da sad napišem!
S albumom "Reka" i oproštajnim koncertom u Beogradu, Milan Glavaški je raspustio bend i posvetio se drugim stvarima. S moje strane je uvijek tinjao neki tračak nade da ta odluka nije bila "for life", makar sam ih ne jednom oplakao. I bi tako. Usred karantene događaju se svakakve stvari, normalne i nenormalne, pa su se tako i "rebelstari" reinkarnirali. Doduše trenutno imaju jednog člana, no, i to je za ovu priliku dovoljno.
Sukladno vremenu, "Demoni" su zatvoreniji i intimniji album od prethodnika i nema onakve adute kakve je imao prethodnik, no možda je u tome i njegova najveća kvaliteta. Dok se na prijašnjim albumima mogao izdvojiti poneki singl ili favorit, ovdje su svi singlovi ili favoriti. Ili nisu. Ovisno o kutu gledanja.
Pjesma koja otvara album, Nema kantrija za starce, na kojem mu je gošća Zvonka iz Svemira, predstavlja pravi ulaz u album s "catchy" refrenom i vjerojatno je jednina spremna za zborno pjevanje. Onako zagrljeni i razdragani. No, na to ćemo ipak malo pričekati.
Magla je potpuno legalni nasljednik Leta s prvog albuma, Oda moru se nadovezuje na So, Dan na Tisi na Široku reku... i tako redom, svaka mi se pjesma nastavlja na već neku od ranije i jako mi je drago da se Milan vratio te pritom ne mogu biti objektivan.
P.S. Nedugo nakon objave albuma, pojavila se i suradnja s Ninom Romić, koju bi šteta bilo zaobići.
Nakon prošlogodišnjeg debi albuma "Predigra", Lili Gee su se pojavili s novim EP-om negdje taman s početkom ove nesretne Korene, pa je možda prošao nezapaženo.
Ista postava s debi albuma je i dalje tu, a na EP-u se nalaze 4 pjesme, od kojih naslovna Android, je autorska pjesma koja u elektro pop Denis&Denis maniru govori o ljubavi žene i androida. Ostale tri pjesme su obrade ili kako piše u pres materijalima "posvete ženskim pjevačicama iz "bolje prošlosti rocka"". To su redom Debbie Harry, Nena Kerner i Joan Jett. Neke pjesme su jako blizu originalnim izvedbama, a neke se tek naziru, no zanimljive su za poslušati.
Kao što je Horvi zamijetio prilikom recenzije "Predigre" "ovo je komercijalno potentno na prvu loptu i bila bi velika šteta za materijal da ostane samo u domeni 'bilo jednom', 'once upon a time'", pa se pridružujem tome u nadi da će Lili i ekipa skrenuti u dobrom smjeru.