Ee, mislim da će terapija ovaj put imati svjetsku ekskluzivu i prva recenzirati novi album grupe "Rebel star". Znate ono kak se kaže: "Proudly Presents...". A bogami je tako! Za početak (i za upoznavanje u slučaju nepoznavanja) pročitajte recenziju prvijenca "So" ovdje. Dvije godine kasnije "Rebel Star" se vraća albumom "Kalifonija". I već na treće slušanje razbija famu o problematičnim diskografskim mačićima s rednim brojem 2 koji se "u vodu bacaju". A zašto baš na treće slušanje? E zato što će istrenirano uho, naviklo na "So", ostati u čudu kako "Kalifonija" daje toliko isto, a toliko drugačije... Prvo slušanje vas zbunjuje. Drugo nagovještava. Treće razotkriva. Četvrto... I dok se snađete već shvatite da album preslušavate ponovno. Pa ponovno. Pa ponovno! No već pogađate: nakon ponešto preslušavanja (više od 3, a manje od 10) shvatite da se radi o albumu koji vas progoni, s lakoćom se uvuče u slušne organe i lupa tamo gdje ste najosjetljiviji. A to je odlika rijetkih koje uglavnom nazivamo - remek djelima. Vjerujte, ovdje imamo posla s jednim od njih! No, krenimo korak po korak... ...i to od kraja! Kalifoniju zatvara prekrasna "Industrija", jedina od pjesama s albuma koju ste već neko vrijeme mogli besplatno downloadati na net-u, ovaj put u produkcijski bogatijem izdanju, no i dalje s istom apokaliptičnom slikom hiperindustrijalizacije koju svi imamo prilike iskusiti posljednjih mjeseci. S obzirom na vrijeme nastanka pjesme, tekst je čisto vizionarstvo. Hajdmo sad na "repeat". Buka strojeva s kraja albuma mijenja se zborskim pjevanjem galebova koje nam donosi "Kalifoniju". Njena nezahvalna uloga naslovne i uvodne pjesme albuma nemimovno povlači paralelu sa "Staklom" prethodnog albuma, ali vjerujte, ova tekstualno jednako depresivna pjesma poput "Industrije", samo omotana u ljepši celofan, sasvim je "al pari" "Staklu" i novi Rebel Star megahit. I taman kad vas "Kalifonija" izludi dogodi vam se "Vetar" sa prekrasnim uvodnim klavijaturama i jednim od najupečatljivijih stihova albuma "...čvrsto stegnuo sam grudi i disao polako duge uzdahe, shvatio sam što se bunim: Što živimo u tami i što smo tako sami ljudi". Slijedi "More" koja zvuči kao najimpresivnije pjesme u karijeri Wilco-a, a potom izlet u alt. country vode s rulajućom, nostalgičnom "Rekom" koja još jednom na sjajan način raskrinkava svu težinu odvojenosti i osamljenosti. "Dani" je neobična blues-rock pjesma o običnim svakodnevnim stvarima poput buđenja, ljubljenja, ljutnje, a "Noći" čista blues pjesma o strahovima i nesanici koju uzrokuju, a to stanje najljepše opisuje stih "Gledam u sat i vidim iznutra, vreme se muči bez povoda, drži me čvrsto dok tonemo sad, ti i ja". Slijedi akustična "Grad", usporediva sa sjajnim ovogodišnjim ostvarenjima The Low Anthem sa albuma "Oh my God, Charlie Darwin", i nesumnjivo prati svjetski trend u pokušaju povratka iskonu kao odgovor na svu onu unakaženost o kojoj se govori u prethodnim pjesmama, te već spominjanoj završnoj "Industriji". Najrokerskija pjesma albuma je "Zagreb" koja je, po riječima Milana Glavaškog, autora glazbe i stihova, nastala na putu do Zagreba prilikom dolaska na koncertnu promociju albuma "So". Rebel Star je iznjedrio nostalgičan, kritičan, depresivan, no prije svega krajnje iskren album kojim ponovno čini sve ono što je činio albumom "So". I iako su teme ponovno srodne, "Kalifonija" ih ograđuje i prisiljava da sami pronađete ulaz. Kao i kod prvog albuma, ponovno je to mala mozgalica, koja je ovaj put još zamršenija i sasvim je normalno očekivati da će mnogi površni slušači odustati od traganja već na prvoj prepreci. Ali jednom kad se vrata otvore, a istina počne odmotavati, ljepota je zagarantirana. A ovih 38 minuta "Kalifonije" upravo je to: pravi mali biser koji čezne da ga netko prepozna, no to bojažljivo i samozatajno dopušta. Mic po mic. I zato ne bacajte ga pred... znate već. Već pohranite, čuvajte, proučavajte! A Rebel Star, bez pretjerivanja, sada pokazuje da je jedno od najvećih glazbenih vrijednosti ovih prostora ikad.

ocjena albuma [1-10]: 10

danko // 21/12/2009