Moglo bi se pomisliti da nada umire prva. Naime, odmah u svojoj uvodnoj i kratkoj pjesmi "Krug" dečki iz Rebel Stara povlače rezime vlastitog životnog puta s onim od cijelog našeg društva, koji je se ispostavio kao "hodanje u krug". No, suprotno očite pretpostavke koja proizilazi iz imena ovog benda, u svom novom albumu oni su uspjeli još jednom otrgnuti tišini deset novih pjesama, s kojima prije svega daju uvid u vlastitu mentalnu privatnost. Oni se ne zamaraju s "velikim stvarima", već su pripovjedači svojih priča. Buntovnici u revoluciji bez barikada i protesta, koja se stoga ne može ni skršiti niti zaustaviti. Pjesme ovog četveročlanog sastava su zapravo ljubavne pjesme, bez ljubavi u doslovnom smislu. Implicitno i indirektno. Ali to sve ne bi imalo učinak koji zaista imaju, da tu nije sasvim prirodan vokal Milana Glavaškog (ex Popcycle, ex Eva Braun), koji kao da pjeva tu, preko puta ulice.

Uvijek je lijepo slušati tekstopisce koji doživljavaju pisanje svojih pjesama kao nekakav literarni čin. Prenijeti iskustvo krvavih koljena i laktova bez da zvuči patetično zaista nije lagan pothvat. Ali lakoća kojom ovaj sastav u svojim pjesmama alegorijski i kontemplativno vrlo snažnim jezikom pokreću slike u glavi slušatelja, polazi samo rijetkima za rukom. Dostojanstvena tuga i oda bespoštednoj stvarnosti, koje su okosnice ovih pjesama, ipak ostaju tajanstveni i slušatelj se mora pretvoriti u terapeuta, poleći ih na sofu i doseći sam do njihovih pravih istina. Dok ovakav uravnoteženo ukriženi spoj dinamike i emocija, rock i americanu čini kao jedinim mogućim i ispravnim načinom s kojim se može ukinuti ona međuprostorna distanca između autora i slušatelja. No oni to rade sasvim rutinirano i apsolutno stabilno. Sasvim je sigurno da muzika Rebel Stara nije stvorena za neki veliki hype. Oni ne rade s bombastičnim riffovima i sasvim je operirana od pretencioznosti. Milan Glavaški, Attila Prikler, Mike Kentish i Ashley Brees su odabrali tradicionalnu i tihu stranputicu s pretežno sporijim tempima, te stavili akcent na atmosferu i osjećaj.



Tek u pjesmama kao "Zovem" i "Dah" ovi dečki koriste nešto veći kalibar s kojim izgrađuju vrlo energične i ritmične rock komade, te unose potrebnu žestinu u album. Konačni rezultat zvuči vanvremenski, organično i svojevrsna je antiteza današnjem "sintetičnom" rocku. Njihov istoimeni, treći po redu album je epifanija ručno izrađenog rocka, koji tako ugodno prija u ovim olujnim vremenima. Tu se može susresti pored klasičnog rock instrumentarija i usna harmonika u pjesmama "Zovem" i "Ptice" ili klavir u "Stazama punog mjeseca", kao i atmosferična slide gitara u prethodno spomenutoj "Ptice". Rebel Star s lakoćom insceniraju svoje viđenje stvari i uopće nije bitno ako ne pričamo istim jezikom ili ne poznajemo iste ljude, puno nas će se zateći u ovom album, gdje ovi dečki nježno kruže oko svojih i naših uspomena, jer bi ih svaki čvršći dodir naprosto uništio.

Tako velike priče, a tako malo prostora. Rebel Star sa svojim novim albumom još jednom kažu jedno veliko NE bezličnom i bezdušnom rocku, te pokazuju koliko on može biti veličanstven s jednostavnom ali iskrenom formulom. I sad smo tu gdje jesmo. Nakon godina provedenih u "undergroundu" i dva nezasluženo relativno neprimijećena albuma, ovaj internacionalni sastav je se s ovim novim napokon uspio etablirati tamo gdje mu je i mjesto. I dalje prkoseći duhu vremena, dokazati da je rock još uvijek umjetnost.

ocjena albuma [1-10]: 9

z. marković // 03/10/2012