home > mjuzik > Breaking State

kontakt | search |

BRIX & THE EXTRICATED: Breaking State (Grit Over Glamour, 2018)

Mark E.Smith je umro u siječnju 2018. čime se apsolutno zaustavila daljnja eksploatacija inovacija The Fall premda će još neko izvjesno vrijeme procurivati na sve strane i kompilacije i neobjavljeni snimci, a i reizdanja službenih albuma. Zna se kakav je to ekscentrik bio. Prgav, otresit, frustriran, često 'sjeban', pijan, zdrogiran (obožavao je 'speed'), drzak, bezobrazan, arogantan, ali je uvijek radio sjajne albume s jasnim, a mnogo puta i nedokučivim poantama u pjesmama mrmljajući na sve i svašta od politike, ekonomije, društva preko studenata, umjetnika, nadri-umjetnika, novinara, sirotinje sve do civilizacije, svemira, Boga i Đavla u paklu, na Zemlji i na nebesima gurajući 'nove face u pakao'. Tamo davnog proljeća, travnja 1983. je nakon jednog vrlo sličnog sjebanog koncerta The Fall u Chicagu skroz depresivan i mrzovoljan rogoborio na šanku nekog bircuza želeći skoro polomiti čitavu birtiju da će kompletnom bendu dati otkaz jer su mu spizdili promociju dva remek-djela, albuma "Hex Enduction Hour" i "Room to Live" (oba 1982), kad se, vidi li slučajnosti, u tom trenutku pojavila ona.
[ Mark E. Smith & Brix Smith, 1985. ]

Mark E. Smith & Brix Smith, 1985.

Prekrasna plavokosa punk princeza Laura Elisse Salenger iliti Brix Smith Start (rođena 12.XI 1962.) koja ga je spriječila u mazohističkom naumu, a i poštedila bend od raspada. M.E.S. je, ostavši preneražen da ga ljepotica može smuvati za par sekundi i inteligencijom, a ne samo ljepotom, istom mjerom uzvratio - poveo ju je sa sobom u Manchester gdje su se vjenčali nakon samo par mjeseci 'hodanja'. A u braku su izdržali čak skoro 7 godina. Kažem 'čak' jer je Brix mnogo godina kasnije progovorila o tom braku da je bilo nemoguće za podnesti takvog ekscentrika, čudaka i narcisa koji je uz to i fenomen za rock, punk i ono što je radio na pozornici sprdajući se s klišejima. Kaže da je često stavljala na vagu rad u The Fall (s njima je sudjelovala na 6 najvitalnijih albuma od 1983. do 1988.) i njegovo nepredvidljivo ponašanje bahatog seronje kome nikad ništa nije bilo po volji makar mu se išlo na 'picinu dlaku' u tančine kako je htio, jer je uvijek htio bolje od onoga što se moglo postići u datom trenutku i nikad nije podnosio nikakve kompromise: 'koliko je veličanstven i genijalan, toliko je i zloban i opak'...
[ Brix & the Extricated ]

Brix & the Extricated

Osim rada s The Fall, a zaslužna je za neke sjajne momente kad joj je Mark dozvolio da otpjeva solo role u 3-4 pjesme (i odsvirala je sve one žestoke 'noise' gitare na ponajboljem albumu "This Nation's Saving Grace", 1985), te je od ružnog i neuglednog frontmena bez imagea (ako se image lajbeka i karirane veste može nazvati imageom, ha može, tamo mančesterskog šljakera u tekstilnom pogonu, sektor održavanja strojeva) napravila 'kultivirano' izgrađenog muškarca, tako je kraće vrijeme od 1984. do 1990. imala side projekt The Adult Net objavivši jedan album "The Honey Tangle" (1989) i 7 simpatičnih indie-pop singlova od kojih su čak 4 dospjela na UK top 100, te je samom The Fall omogućila skoro velebni ulazak hitoidnosti singlom "Victoria" (obrada Kinksa)/ "There's ghost in my house" koji je zauzeo najbolji plasman u karijeri - UK no.35. Inače je profesionalna modna kreatorica i dizajnerica, a radila je s The Bangles, Hole, Bowiem, John Peelom i na mnogim TV emisijama.



Bend Brix & The Extricated pokrenula je tek koncem 2014. s bivšim The Fall kolegama - braćom Steve (bas) i Paul Hanleyem (bubnjevi), najpoznatijom ritam sekcijom benda od 1979. do 1986. (Steve je bio do 1997.), dok je drugi gitarist i prateći vokalist sasvim mlađahni Steve Trafford. Brix i danas pred svojim 60-im godinama i dalje očarava ljepotom, onom kojom opčinjava zrela žena, seksualno privlačna što drži do sebe. To kažem jer sam i ja u tom fahu; da sam 20-30-40 godina mlađi možda, zasigurno i ne bih uočavao što je to lijepo kod žene u tim godinama, pogotovo ne onih kakve su bile naše bake što su nas paprčile s tabuima, religijom i kojekakvim strahovima, a za rock i punk su smatrale da je divljački neandertal iz prašume što veliča nasilje gore od batinjanja domaće neposlušne živine. Danas je ova baka sasvim prirodno odrasla punkerica koja zna držati u korak s trendovima jer ih i sama kroji. Prvi album "Part 2" (2017) bio je mekaniji post-punk u klasičnom The Fall maniru, čak ima i onu čuvenu polu-instrumentalku "L.A." (s albuma "This Nation's Saving Grace", inače jedinom licencno objavljenom u ex-YU), a ovaj drugi je daleko fleksibilniji odgovorivši na mnogo sekvenci The Fall taman nakon M.E.S.-ove smrti.



Brix suprotno bivšem suprugu nije zlobna mada ponekad 'zarašpa' drsko insinuirajući da je on sad tamo negdje u mrakovima hladnoće uvodnom pjesmom "Alaska", tipičnom The Fall pjesmom koju vodi melodično naglašen bas i unakrsno isprepletene gitare sa synth efektima (i uvodom violine) taman iz onog perioda kad se razvodila pripremajući epohalni "Extricate", po mnogima najpopističniji 'madchester-pop' rad u pravo vrijeme 1990. Vratimo li se u to doba, ovako zrelo nisu zvučali niti Happy Mondays, The Charlatans, a pogotovo ne The Stone Roses koji jedva da su i znali svirati, ali im je John Leckie, zamisli, producent The Fall i Simple Minds podigao instrumentalizaciju u nebesa. "H.C." nije hardcore, ali je taktičan punk The Fall, pa i The Clash uspješnica što podsjeća na vrhove "London Calling" albuma. "Dog face (lost in Gdansk)" je ono po čemu su The Fall bili specifični - post-punk spregi krautrocka u koju su uplitali Captain Beefheart/ Frank Zappa elemente i psihotične detalje, a to je blisko i našim Šumskim, te Žen.



"Prime numbers" je bezuslovno ispala iz mnogih The Fall relacija: plesna, zarazna, poletna, polu-rockabilly/ psychobilly, a k tome Brix je toliko lepršava na vokalu kao da su odjednom iskočile Cyndi Wilson i Kate Pierson iz The B-52's, a nastavak pjesama opčinjava raznolikošću temperamentnog indie-popa/americane (prekrasna "Americana skies" s koračnicom i violinskim melodičnim međuigrama ko' stvorenim za Eurosong, Melodije Jadrana i Kvarnera, te nostalgiju Splitskog festivala iz 70-ih i 80-ih), mračnijeg, pomalo R.E.M./ Bauhausovskog šliha ("Vanity", ponovno s violinskim dionicama), eksperimentalnijih gitara, psihodelije i aranžmana ("Sleazebag"), ramonesovskim stereotipom ("Going strong"), te za one koji se dobro sjećaju klasicizma The Fall iz 80-ih, ovdje će pronaći idealno sročen segregat funka i post-punka nalik na Gang Of Four ("Heavy crown"). Mnogo staccato gitara, surfa, prepoznatljivih dionica na koje Brix i braća Hanley imaju 100% autorsko pravo jedino je pošemereno u završnoj baladi "Unrecognisable" koja previše doziva utjecaje Beach Boys, Blondie i šlageraškog Bowiea, ali sve je to dozvoljeno stihovima 'never give up'. Pjesma čak ima i aditive da postane evergreen ako je jednom otkrije neki režiser poput Tarantina da je uvrsti u svoj filmski megahit. Tad bi Brix & The Extricated vrtio cijeli svijet.
[  ]

Uglavnom, ovo je album kojeg morate poslušati ako vam Mark E. Smith nešto predstavlja, nebitno je da li o njemu imate pojam genijalca ili neurotično nadrkanog bezveznjaka. Skladala ga je njegova bivša ljubav i supruga, te znameniti ritam dvojac koji se s njime hrvao desetljeće i dva. Ovdje su izbacili ono kristalno čisto i jasno što je kod The Fall redovito manjkalo u tom 'pop' izričaju post-punka koji je jako dugo, redovito bio na pragovima opće popularnosti što ju je M.E.S. uporno ignorirao. Brix je između ostalog jednom rekla 'kad smo radili pjesme, ako je Mark osjetio komercijalnu notu, odmah je odustao od pjesme. Jedva sam ga uvjerila da "L.A." uvrstimo na album'.

Naslovi: 1.Alaska, 2.H.C., 3.Dog face (lost in Gdansk), 4.Prime numbers, 5.American skies, 6.Vanity, 7.Sleazebag, 8.Going strong, 9.Heavy crown, 10.Unrecognisable

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 29/07/2019

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*