Da stoner ne mora baš uvijek biti klasičan repetativni stil s bezbrojnim jednim te istim frazama i svim onim monolitnim cakama, svjedoči ovaj švicarski trojac ponikao 2015. od tri različita benda - Tonight With Your Mom, Dream Homless i Wir Sind Munchausen za koje ste možda i čuli. A iz njih su došli Thomas (gitara, vokal), Florian (bas) i Thibaud (bubnjevi) kad su odmah iste godine u studiju u Charratu, malom gradiću na jugu Švicarske od svega 1700 stanovnika snimili svoj demo s 3 skladbe. Do konca godine odsvirali su samo 2 koncerta (oba u Martignyju), da bi 2016. nakon 6 svirki po Švicarskoj otišli, ma teško za povjerovat, na desetodnevnu turneju po Rusiji i to u jeku najveće zime! Interesantno, osim Švicarske i Rusije nisu nastupali u niti jednoj drugoj državi, ali se mogu pohvaliti s nastupima u Moskvi, Samari, Čeljabinsku, Ufi, Čeboksariju, Sionu, Fribourgu… U jeku jeseni 2017. kad su naredali dvadesetak koncerata, otišli su u Lurty podno Alpa na jezeru Lac Léman gdje su snimili ovaj album od nepunih 40 minuta oblikovavši ga za konstantno univerzalan stoner poprilično unikatno (objavljen je tek nedavno). Radi se o tome da uz bazičan stoner vole primjenjivati psihodelične i blues-rock elemente iskoračivši iz uskih okvira žanra pridavši mu i space-rock konotacije. Okey, album ne počinje nešto posebno: otvara ga kraći instrumental "Intro" (dakako, a kako drukčije?) koji ne plijeni posebnom pažnjom, no već naredna "Mephistopheles" otvara neka zanimljiva rješenja s promjenjivim tempovima. Kad Thomas pjeva, ritam je ubrzan naglašavajući hrapav i promukao glas, te smisao benda za kompleksnije aranžmane u kojima ima mjesta i za psihodelične solaže.



Kroz samo 7 pjesama različitih dužina od 3 do 8 minuta sasvim praktično su prikazali već rečenu tvrdnju kako stoner može još uvijek priuštiti nešto inovantno i donekle svježe. Jest, skučeni na 3 instrumenta plus vokal nemaju puno izbora, no prostor su vješto riješili izmjenama dionica basa i gitare bez ikakvih duplanja i nadosnimavanja fokusirajući se da zvuče onako kako vjerojatno zvuče i na koncertima. U nekim skladbama je bas distorziran, u nekima nije, čak ima i svoje melodične solo dionice pa podsjeti i na klasični Joy Division kao primjerice u "Californian desert", u nekima se hvataju laganog bluesa pojačanog režavom, malte ne slide-gitarom gradeći čvrsto sazidanu kompaktnu infrastrukturu ("Leather apron"), negdje se prepuštaju čistim staccatima u kombinaciji s riffovima (laganica "Brown sugar", ne nije obrada The Rolling Stones), a negdje se prepuštaju klasičnom žanrovskom oportunizmu, a zašto i ne bi zazvučali poput spoja Black Sabbath i Soundgarden točno na razmeđi stonera i doom estetike poput pjesme "Save your soul", dok primjerice u završnoj i ujedno najduljoj "Black ritual" koriste oktave akorda i space-rock solaže dobivši na širini i prostornosti.

Sasvim jednostavan dokaz da stoner još uvijek može biti zanimljiv i bez produkcijskih dance-rock/pop štoseva mega zvijezda QOTSA.

Naslovi: 1.Intro, 2.Mephistopheles, 3.Californian desert, 4.Leather apron, 5.Brown sugar, 6.Save your soul, 7.Black ritual

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 22/09/2018