Peteročlani bend iz Bordeauxa krenuo je u ljeto 2013. kao side projekt desetogodišnjeg rada po različitim alternativnim sastavima gitariste Oreye i basista Toma. Želja im je bila da oforme koegzistentan progressive rock format, a kad su im se ubrzo pridružili još jedan gitarist Alex koji je donio čisti rock s mračnijim tonovima i bubnjar Fred sa svojim multiinstrumentalističkim sklonostima, kao i stručnim poznavanjem kompozicije, spektar je dobio eksperimentalno-avangardni background, a naposljetku, zadnji im se pridružio frontmen Jay koji je pak sušta suprotnost. Njegov leksik, kao i tekstualni dio mnogo duguje funku, hip-hopu i jazzu, pa su nakon prve turneje 2015. snimili debi EP "Dark Ways to the Sun" na kojem su objedinili sve te glavne karakteristike koje je svatko donio sa sobom u bend. Ovaj njihov prvi pravi dugosvirajući album od 40 minuta slijedi naputke spomenutog EP-ija koherentno postavivši stvari na žanrovskom standardu progressive rocka s mnogo elemenata harda, heavyja i atmosferičnim izletima koje im još pospješuju 3 gosta (klavijaturist, gitarist i perkusionist). Izgradivši zvuk na striktno određenim formulama kao što su obavezni ambijentalni uvodnici, umjereno-žestoki tempovi sa svim potrebitim medikamentima, solažama, lakšim dionicama u središnjici, te dinamičkim tenzijama s krešendima, sve se ovo doima kombinacijom Faith No More i Tool. Tako primjerice neprekidno izmjenjuju staccata s nosećim dinamikama i riffovima, a kako su konfiguracije neujednačene, nije nikakvo iznenađenje da im gotovo svaka pjesma ima i dionice što zamirišu na spoj nu/ alternativnog metala i hardcorea, pa i zahvaljujući gitarskim specifičnostima može se pronaći i tehnical/ math opservacija.



U tom pogledu je od ovih 9 pjesama veoma zanimljivo njih 6 ("Lizard brain, part 1" i završna "Something to live for" su kratke akustare, a uvodni "On the edge" kratki instrumental) jer svaka skreće nekud u neočekivano, ali ipak jasno precizirano se ne udaljava od transžanrovskih metamorfoza kompleksnih aranžerskih zahvata. Teško je stoga pronaći i izdvojiti neku specijalno posebnu jer svaka odiše tim posebno tretiranim metodama postepenih izgradnji strukture. Čak i u slučaju otvarajućeg okidača, naslovne "Organized chaos" koja je po temperamentu nekako najmirnija i najpsihodeličnija, neočekivana je urlikajuća hardcore završnica, tako da uopće nema pravila oko samih senzibiliteta. Svaka od njih umije odjedanput zaskočiti iz glavnog kolosijeka u nešto nepredvidljivo, a to ustvari i čini samu neizvjesnost, odnosno kompletnu uzbudljivost.

Naslovi: 1.On the edge, 2.Organized chaos, 3.Lizard brain (part 1), 4.Lizard brain (part 2), 5.As leaders, 6.2099, 7.Scenarii of yours, 8.Standards, 9.Something to live for

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 04/08/2018