SF priča nadahnuta idejom o distopijskom svijetu podzemlja nakon generalnog uništenja planeta Zemlje smještena je u ovaj zanimljiv konceptualni debi album francuskog benda koji, vrlo interesantno, u nekom suštinskom žanru, malo toga takvoga da bi mogao priuštiti s obzirom da se prometnuo u post-rock s progressive konotacijama, a bendovi, odnosno izvođači takvog kova i nisu skloni ovako zamršenim tematikama. Fabula, koja je ovdje najjači dio, kreće od laboratorijskog postanka hibridnih primata humanoidnih karakteristika jer klasičan čovjek teško da može u okolnostima koje prikazuje pripovijest normalno funkcionirati. Na sliku i priliku čovjeka stvaraju se mutanti sposobni da opstanu u post-apokaliptičnim uvjetima velikog grada nazvanog Amaryllis, a dvije vrste mutanata (muški i ženski) žive po specijalno uređenim pravilima i zakonima koje nalaže sama tama bez dnevnog svijetla i proizvodnja energije za rasvjetu i ino korištenje. Kroz fabulu se sad tu protežu mnogi likovi, ima i kriminala i svačega ljudskog grešnog i poročnog, no želja stručnjaka u laboratoriju je da naprave specijalno biće koje će biti otporno na ljudske slabosti. To biće se zove Tithon i trebalo bi predstavljati nadčovjeka, superiornu vrstu, ali kako to biva kad postoje emotivno-intelektualne sposobnosti pojedinca, stvara se loš feedback u tzv. pučanstvu i otpor prema humanoidima takve vrste pokušavajući ih uništiti. Grad, a i takav svijet prikazani su u dalekoj budućnosti s tisućljetnom tradicijom života bez sunčevog svijetla pod umjetnim i zamjenskim sredstvima.



Sama glazba je umjereno korespondiran post-rock s tenzijama ka hard rocku i metalu sasvim solidnih gabarita. Premda u postavi bend ima dvije gitare (Arnaud Michelet i Sébastien Arnaud koji je istovremeno i vokalist) i bubnjeve (Michael Holzinger), veliku količinu infrastrukture preuzimaju klavijature i elektronski tretmani, posebice kako album odmiče nakon kratkog uvodnog instrumentala "Pré-natal" i prve dvije vokalno čvrste role "Eclosion" i "Long night". Uočavaju se evidentni utjecaji Tool, Porcupine Tree i nekih mirnijih radova Anatheme kada su s deatha prešli na mekši tranzicijski oblik post-rock/ metala. Bez nekih žešćih riffova, a s mnogo melodičnih primjesa i kompleksnih aranžmana poredanih u optimalno prihvatljivoj, čak i predvidljivoj formaciji, dinamika se postiže tek u posljednje dvije uzajamno povezane teme "Amaryllis fall part 1 - E.O.S.-01" i "Amaryllis fall part 2 - imago-01" zaokruživši kompletan koncept više na melankoličnom nego li na agresivnijem ideološko-glazbenom pristupu. Album je ranije realiziran još 2016., no tek ovom prilikom je dobio potpuni vizualni identitet futurističkom animacijom za svaku od 8 prezentiranih pjesama, ali nekako se ne bi takav dojam stekao na prvu loptu da su od bazičnog i ne preteškog ili zahtjevnog žanra uspjeli ostvariti ovakvu monumentalnu fikciju priče vrlo zanimljivih i intrigantnih performansa.

Naslovi: 1.Pré-natal, 2.Eclosion, 3.Long night, 4.The awakening, 5.Criminals, 6.Chrysalide, 7.Amaryllis fall part 1 - E.O.S.-01, 8.Amaryllis fall part 2 - imago-01

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 20/09/2018