Francuski bend iz Nantesa (Pays de la Loire) nakon 7 godina rada dogurao je do svojeg debi albuma objavivši ga po prvi puta kao zvanični nosač zvuka za Send The Wood Music, relativno noviju nezavisnu etiketu s koje smo ne tako davno pisali o švicarskom bendu Idensity (metal-opera "Chronicles", 2014). Što se tiče Sick Sad World teško da će te ih se sjetiti, naš portal je o njima pisao koncem 2010. kada su objavili prvi rad, split EP s oneman post-rock bendom Another Moon iz Cannesa kojeg vodi Seb aka Englar. To izdanje je bilo vrlo prijatan d.i.y. cd s lijepim omotom i još ljepšim sadržajem, a sam bend SSW je tada tražio drugog gitaristu i od onda su se neke stvari kod njih prilično promjenile. Otišao im je bubnjar David Naveos - Tof i došao La Bête, te su pronašli gitarista Erwana, dok je preostali trojac ostao isti - Julien Dade - Juda (vokal), Julien Ricordeau - Rico (bas) i Antonin Ledoux - Anto (gitara). Također su pokrenuli vlastitu web stranicu (ranije su imali samo myspace) i kao peterac znatno napredovali u stilskom i zvučnom pogledu.
Kako su u počecima svirali postcore-metal/ punk, a na split EP-iju otišli u post-rock/metal s ambijentalnim intervalima, na ovome debi albumu su pojačali dizajn, što zbog druge gitare, a što zbog sazrijevanja koje je samo po sebi došlo s godinama predanog rada. Ambijentalije i atmosferični dijelovi su im tu i tamo ostali čisto kao uvodnici u poneke pjesme ili kroz sitne naznake s natruhama shoegaza, no u globalu gledajući čvrsto se drže svojeg isklesanog stila pružajući solidnu opoziciju i post-metalu i post-rocku s obzirom da gitare ne krešu standardne riffove, već nešto blisko minimalističkom punku. U tim snažnim eksplozijama legata su obostrana, posebice u temi "Prophecy" koja započinje kao fini atmosferičan shoegaze eruptirajući u ekstazična krešenda za koje ne postoji točan fahovski segment upravo zbog gitara koje su više nalik na tromi punk nego li na metal. Dok s druge strane ne zaobilaze niti melodije poput "Rebirth" koja pak ima ponešto štimunga post-grungea s neočekivanom ambijentalnom staccato dionicom i fino uštelanim efektima disonantne gitare nalik na harmonične synth linije pokazujući kompleksnu narav benda da radi progressive strukture ne zapostavljajući niti tremola, ali vidljiv je jedan protežući faktor fade-out završnica s kojima očito pokazuju da taj kompozitorski segment još nisu detaljno analizirali. Ponekad iznenade s pop melodijama, recimo u "Ghost voice" ili "Old path" s prizvukom The Cure, no kad zarola eksplozija druge gitare, dobiva se neobična smjesa metal-punka s gothic prizvukom i obaveznim atmosferičnijim sintagmama.

Glazbeno i stilski su vrlo inteligentno spojili mnoštvo žanrova u obrazac post-metal/ rocka vješto pleteći po svima njima podigavši uzbudljivost pjesama, a dodatni faktor u svemu tome je i frontmen Julien koji čas pjeva vrlo senzibilno i šaputavo, a onda orgazmira u grčevite crustove, te se povremeno sam duplicira u različitim duetima stvarajući dojam da bend ima dva posve oprečna vokalista. Album ima i konceptualnu priču o emotivnim opservacijama povezavši optimizam i krajni pesimizam ništavila života u dramatični kolaž koji okončava izolacijom i željom da se ode negdje na pusti otok (završna "Island") gdje ne postoji nikakva zloba, zastarijele retroaktivne prepreke, nesreće, tuga, jadikovke i smrt voljenih ("Missing bro").

Vrlo šarmantan, prilično tugaljiv i mračnjikav album masterirao je Magnus Lindberg (Cult Of Luna), te je vrlo dobra preporuka ljubiteljima navedenih žanrova, posebice post-metala pružajući jedno od riješenja kuda se može zaputiti s kreativnim dosjetkama.

Naslovi: 1.Spread your wings…, 2.And burn the crows, 3.Obsolete obstacle, 4.Prophecy, 5.Rebirth, 6.Ghost voice, 7.Missing bro, 8.Old path, 9.Island

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 07/01/2015