Najjače Majsecovo oružje su tekstovi. Evo, Mel Camino, a nekoć El Camino ovim četvrtim albumom obilježava desetogodišnjicu diskografske aktivnosti računa li se i onaj demo EP "Gospodar svojih proljeća" iz 2008. A, išlo im je svakojako o čemu smo redovito na ovim stranicama zborili, te nema potrebe podvlačiti neke jasno ustaljene Majsecove, prvenstveno glazbene preokupacije što su tananijih autorskih performansa (polu)lukavo izvitoperene iz konteksta nekih znamenitijih i manje značajnijih izvođača.



Ponovno se proteže vrlo slična sprega da i na ovome albumu neke stvari zazvuče jako poznato, otprilike onako kao što su na to naučili PCVC i Psihomodo Pop koji, ruku na srce, malo koji hit nisu nekome melodijski maznuli, prekrojili ga i zataškali autorskim potpisom na račun komercijalno obgrljene lirike kod one publike kojoj uopće nije bitno što je ustvari riječ o prekomponiranim (ili novokomponiranim) hitovima The Pogues, The Charlatans, Ramones, Iggy Popa, Bowiea, Stonesa, Beatlesa, Oasis, Velveta i tako redom. Ta glazbena neoriginalnost ubija poetski dar s obzirom da se radi o živim bendovima, a ne o samplingu, međutim neki, a bome i mnogi stvaratelji popularne glazbe s ovih područja (od Bregovića i Huljića naovamo) primjenjuju ovakav način rada jer zašto bi se primjerice potrudili smišljati nove gabarite kad već postoji masu toga provjerenog i hitoidnog za ciljanu publiku što im se servira kak'ti u novom, recikliranom i prilagođenom pakiranju.



Preciznije, ovdje se Majsec poslužio referencama Radiohead, Suede, U2, Coldplay, pa dobrim dijelom i konotacijama lakoglazbenih sintagmi rocka prije brit-popa, potom jednog soft IDM hita iz prošle decenije kome se ne mogu sjetiti imena koristivši prepoznatljivu synth liniju (pjesma "Škvadra"), te je tako s novom postavom Viktor Grabar, Tomislav Tonković, Zoran Smoljanović i Vid Križanić (jedini iz prošle faze) satkao kolekciju od 10 novih pjesama i jednom starom u friškom aranžmanu ("Kolumbo svoje duše 2"). Svaka od njih podsjeća na nešto što se ranije, čak i dublje u prošlosti rock-popa moglo čuti bilo da su to gitarističke strukture, melodije ili same vokalne arije kakve rado isporučuje Ripper. Ali, na to danas malo tko obraća pozornost jer je i samim Prljavcima, Valjku, Hladnom Pivu, Kawasakiju i Thompsonu oprošteno mnogo toga na račun ovakvih strateško-komercijalnih posuđenica, pa gdje neće ovakvom bendu koji se još uvijek bori i trudi došetati do radijskog etera i šireg auditorija u kome velika većina niti ne zna tko su Yorke, Buttler, Bono ili Chris Martin.



Kad toga ne bi bilo, odnosno ovakvih znanih melodija i paralelnih zvučnih bliskosti, onaj daleko kreativniji Majsecov lirski talent možda i ne bi toliko došao do izražaja u okvirima neke drugačije glazbene strukture jer je jasno da se ovdje melodijski puca upravo na pokušaje hitoidnosti i komercijalne privlačnosti, one koja odmah ulazi u uho na prvo slušanje s obzirom da su i korisnici internetskih usluga postali toliko razmaženi ne dajući nimalo šanse za repeticije, ponovna preslušavanja i promjene vlastitih mišljenja. No, tu se Majsec poetski pokazao ponovno jakim kritičarom turobne svakodnevice ispredajući zajedljive priče i crtice prožimajući socio-politički faktor otuđenja u neizvjesnosti i unutarnjoj paranoji koju adekvatno samoironizira poput razgaljenog financijskog kraha onog duhovitog 'frika iz susjedstva' na kojeg se vječito sakupljaju baksuzne situacije. Također gro ove lirike prožima i snažan osjećaj društvene nelojalnosti, licemjerja, netolerancije, nepravde i strahova od tuđih uspjeha, te sve veće emotivne hladnoće kao da nas, kompletno sistematski niti malo ne tangira iskrena ljubav već materijalna prednost spram susjeda, poznanika, kolege... Nema tu nekih osobitih zafrkancija (da ne kažem zajebancija), sve su to brižljivo poredani tekstovi Štulićevsko-Dylanovskog opsega pronicljivo i sarkastično uvijeni kroz pamtljive refrene, a briga oko pratećih, vrlo inteligentno režiranih video spotova je dodatni adut kome valja skinuti kapu. Eh, samo da je taj najbitniji glazbeni faktor originalnijeg autorskog zvukopisa legitimniji i da se izbace idoli i pozajmljeni stilski ideali prilikom komponiranja, ovo bi bio jedan konkretan rad koji govori o tegobnoj društvenoj klimi južnih Slavena druge polovice 21. stoljeća.

Naslovi: 1.Novo vrijeme, 2.Vidova, 3.Škvadra, 4.Iz dana u dan, 5.Matoš, 6.Rulet, 7.Lego kockice, 8.Crno crni svijet, 9.Svaka oluja, 10.Kolumbo svoje duše 2, 11.Terasa

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 02/06/2018