Slobodno se može konstantirati da je Majsec s ponovno istom postavom kao na prethodnom albumu "Kad? Sad!" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=28075 (2018) napravio veliki komercijalni potez odvojivši se od starih tenzija nespretno aranžiranih krajnosti što su zadirale u prosječnost i samu faličnost toka inače redovito specifičnog lirskog nadahnuća. Ovdje je, naime u prvi plan stavljena sjajna produkcija čak tri vrsna meštra (Antonio Šimić, Hrvoje Prskalo i Mark Mrakovčić) što prati njegovu poetiku i zanimljiv konceptualan format što kreće od stresa i paranoja prema zafrkancijama, indisponiranim scenama, mamurlucima, frustracijama s blagim socijalnim atributima i kako naziv kaže, vrti se u hrčkovom krugu tjeranja diverzije 'vlastitog gulaga na tankom ledu, onom svakodnevnom iščekivanju slobodnog vremena između dva žrvnja'. Začarani krug počinje s jednom od ponajboljih pjesama koju je Majsec do sada uglazbio - elegičnom baladom dinamički umjerenog tempa s blagim slide gitarama "Punim gasom ka ponoru", pravom Štulićevskom metamorfozom kolektivne svijesti utopljenika što ni ne znaju da su davljenici - zarobljenici prokletog života u dvije smjene uz bliješteće reklame svega onoga što u principu nikome nije potrebno; umove polako proždire mašina, a komfor je izgovor bez otpora. Tu se odmah uviđa veliki poetski talent svjesnog, angažiranog rockera koji pršti iz sve snage, uzmimo čak i eksplicitno stihove 'ljudi se hlade i po navici postoje dok glume da je izmet ruža'. Azra je ovdje prioritet, a ne treba smetnuti s uma niti Olovni Ples, a i zaboravljeni Pun Kufer. Nastavak priče je kompleksniji U2/ Simple Minds/ Echo and The Bunnymen post-punk/ indie-rock komad stadionskog feelinga "Koraci" (šteta, završava u fade-out-u) kroz opću apatiju šutnje, one brige, straha i zavisti ispod spuštenih roleta tražeći spas nakon radnog tjedna u nekoj zadimljenoj birtiji ili klubu, svejedno je, kako zbori najžešća, Placebo/ The Stranglers, biti ću slobodniji, čak i Van Gogh tema "One night stand" (producirao Prskalo), a naravno tu su i dodatni prizori s blagim eksplicitnim sadržajem.



Međutim, ovdje se nađe neospornog veselja, čiste zafrkancije koja se uprizoruje kroz potencijalni post-new primitivs radio hit "Patnje mladog Wedrana", Jarmuschevskog raspoloženja u pijanom stanju kada se pokušava ispasti duhoviti intelektualac pred izabranom ženskom, naravno u bircu. Jarmusch sigurno nije imao prilike doživjeti i percipirati Zabranjeno Pušenje i Elvis J. Kurtovicha, ali siguran sam da bi mu otkačile njihove fore, te bi pjesmu, odnosno film inspiriran ovakvim zagrebačkim, točnije velikogoričkim etosom odveo scenarij u humoresku vrlo sličnoj prizorima filma "Straight to Hell". I onda, kad bi se očekivao neki drastičan zaplet, radnja se prebacuje na emocije - "Na tvom balkonu" pršti šminkerskom finoćom poput Azrinog omnibusa s prve dvije ploče ("Azra", 1980 i "Sunčana strana ulice", 1981) gdje je Đoni interpretirao duhovitost sa pseudo-sarkazmom, no ovdje je stilski akcent u bogatoj indie-rock ostavštini (Radiohead, Futureheads, Franz Ferdinand, Bloc Party...), može se pričiniti i kao prvijenac Silente, nastavljajući u iskrenoj polu-elektronskoj poanti "Petar Pan" 'trebam ludo srce da uvijek iznova reciklira tamu u nasmijan dan' nadahnutoj funkom rascjepkanih aranžmanskih figura sa synthom Viktora Grabara (inače gitariste, a uz Majseca treći gitarist je Tomislav Tonković) i višeglasjima.







Možda se u prvim preslušavanjima neće otkriti još jedno bogatstvo ovog albuma, pjesma "U valovima", lirski snažna i mračna, nakićena odnosima mraka, oluje i bonace, krajnostima 'straha od sreće i non-stop uputstava', ko što zboriše Lou Reed mnogo puta u prepoznatljivim minimalističkim akordima, međutim, ovo je najkompleksnija Mel Camino pjesma sabijena u svega nepune 4 minute! Ispočetka se pričini kao neki dosadni miks Pink Floyd križanog sa zadnjih desetak albuma Simple Minds 'ko Frank Sinatra na kraju uradim po svom', pa onda ode u dostatnu refrensku indie-rock eksploziju refrena 'zbog mnoge rane što još peče, već dugo imam strah od sreće/ i kad sam svjetlost, a ne tama, osjećam - blizu je smiraj dana'. Podsjeća to na neke vrle pjesme Boe s albuma "Kraj djetinjstva", a bome i na klasik im "Moj put", dok je naslovna tema "Hrčkov krug" veličanstvo mr. Majseca stave li se postrance sve bivše usporedbe s Ripperom i Pipsima koji su besramno ukrali zna se koga i što za svoje himne. Naslovna pjesma je esencija, vodeća nit albuma u laganom, poluelektronskom indie-pop maniru bez ikakve agresije obrušavajući se lirski na svu nepravdu zatomljene, propale radničke klase, šutljiva artističko-filozofska misao potlaćenih u kojoj se Majsec s punim plućima i zdravim razumom konstruktivne kritike sukobljava s nedoličnošću neoliberalističkog aparata što nam kroji živote, moguće buduća himna za paralizu, konfuziju, životne prevrate i naposljetku, sprovode:



"Hrčkov krug":

'Svako jutro, u isto vrijeme
Zvoni alarm, duša stenje
Spremaš se, sumoran i blijed
U svoj gulag, na tanki led
Ideš na posao što ti nije mio
Da imaš za život kakvog nisi htio
Iscijeđen, bez energije
Dočekuješ svoje slobodno vrijeme
Koje samo je vrijeme između dva žrvnja
I miris spaljenih krila gdje je nekoć nada bila
Sve je slabije tvoje opiranje
I već odavno ne sanjaš bijeg
Zaleđen, otupljen, s porazom pomiren
Tvoj život je tiho umiranje
I maštaš da samo nestaneš

I sav tvoj put je hrčkov krug
Tvoj stari drug - hrčkov krug
Ti si rob kojeg zovu slobodnim
Svjestan si tog - al' što ćeš s tim
Ima nekog mira i u propasti
Nekad je pametnije odustati
Tebi sustav kopa grob...'

Kad se dođe do završne "Optimistična", čitav proces okončava u veselom raspoloženju, što je i najbolja solucija cjelokupnog prikazanog paradoksa življenja na našem dragom Balkanu, punom talenata i brojnih neiskorištenih zicera zbog svega i svačega, pa se na koncu može razdragano pjevušiti s feelingom 'lajlalajlalajlajlajlalaj' kad sve propada, pa čak i ono što se činilo da ne može propasti. Demoni se množe iz dana u dan, želja za kreditima je sve veća, nakon samo par dana uzimamo Euro za valutu, svijet će biti ljepši, ruže će cvasti, kamen će za nas rasti, tamo daleko od doma imati ćemo dom. Ha-ha-ha! Neće biti ništa od velikih snova i to je jasno Majsecu koji je napravio izuzetan, svakako najbolji i najdojmljiviji album u karijeri s pregršt hitova koji će se tek otkrivati koliko su sofisticirani i poetski dorečeni u tančine.

"Hrčkov krug" je zaokružena cjelina hrvatskog (i balkanskog ex-yu) apsurda u primamljivom, modernom indie-rock formatu bez pada akceleracije i kinetičkih oscilacija.

Naslovi: 1.Punim gasom ka ponoru, 2.Koraci, 3.One night stand, 4.Patnje mladog Wedrana, 5.Na tvom balkonu, 6.Petar Pan, 7.U valovima, 8.Hrčkov krug, 9.Optimistična

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 08/12/2022