Već sa svojim prvim albumom "Kapadokija" (Spona) iz 2010. godine ovaj peteročlani sastav iz Velike Gorice pokazao je svoju slojnu prirodu koja se prvenstveno napaja iz kantautorskog opusa pjevača Zlatka Majseca i čiji tekstovi imaju sebi svojstven karakter drske introspekcije, sarkazma, socio-kritičnosti i naučne fantastike kao kad se na primjer u pjesmi "Raznesene misli" porede s Vulkancima iz Zvjezdanih staza. Mjestimično, kao u pjesmama "Fukozov" ili "Tradicija anakonda", taj se spoj ispostavlja kao apsurdan ili nespretno aranžiran, ali isto tako na drugim mjestima kao što su pjesme "Iza nevidljivih rešetaka" ili "Prisutno neprisutan" nudi vrlo zanimljive lirične i smislene akcente s kojima se autor istih pokušava (ne)svrstati u jednom sve nepreglednijem i kaotičnijem svijetu. To sve s vokalizacijom koja u nekim segmentima ostavlja prostora za poboljšanja, ali također s određenim new primitivs šarmom, ili kao u "U ritmu zemljinog srca", rundekovskim štihom. Shodno brojnim tematikama s kojima je prošaran ovaj novi album, zvučne podloge pjesama se sastoje iz više stilskih upliva kao što su pop, rock i punk, a ritmičnost, melodičnost i psihodeličnost su im glave okosnice. Pjesme se često kreću između dvije krajnosti, to jest laganih upliva syntha i akustike te gitarske distorzije, praćeno s puno vokalnih refrena. Od ukupno dvanaest komada, aranžmanski najviše se ističu "Alge i kamenje" s španjolskom trubom, te prethodno spomenuta "U ritmu zemljinog srca" s nostalgičnim klavirom i violinom, kao i najpsihodeličnija "Tradicija anakonda". Drugo lice ovog benda su humoristični i veseli brojevi poput "Fukozov", "Moderan", "Uživo s Vikse" te "Wo-ma-ni-no-ma", od kojih je najuspjelija pjesma "Moderan" i za koju je snimljen i video spot. Pjesme Mel Camina najbolje funkcioniraju onda kada su im tekstovi usklađeni s muzičkim podlogama kao što je to slučaj s navedenom "Prisutno neprisutan" ili izvrsnoj "Iza nevidljivih rešetaka", a nedorečeno i falično kada se Majsecovi stihovi nameću ispred samog toka pjesme kao u "Tradicija anakonda" ili "Kolumbo svoje duše". Što pokazuje da se ovi Velikogoričani još uvijek nisu oslobodili početnih grešaka, a njihov uradak tada poprima crte amaterstva i tvrdoglavog držanja do negativnih skladateljskih postulata. Prethodno istaknuta bolja ostvarenja dokazuju da su načinili pozitivne pomake, međutim mane su im ostale iste i album "Kolumbo svoje duše" po ukupnoj kvaliteti nažalost ne prelazi iznad granice prosječnosti.

ocjena albuma [1-10]: 5

z. marković // 21/06/2013

> vidi sve fotke // see all photos