Na ovaj danski bend sam posve zaboravio mada su nedavno gostovali i u Zagrebu (17.VI 2017). Još tamo, sada već jako davne 2011. pristiglo mi je split izdanje s Throatruiner Records na kome su bila tri benda iz 3 države - Francuske, Rusije i Danske, a riječ je bila o EP-iju službeno nazvanom "AS WE DRAW/ EUGLENA/ HEXIS: 3 Way Split" http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=12689 koji je mnogo toga ustoličio u daljnjem stilskom aspektu Throatruiner. No, eto, desilo se da na Dance nisam ponovno nabasao tijekom narednih godina mada su tek tada počeli s karijerom nanizavši do sada ukupno 7 izdanja. "XII" im je službeno prvi pravi EP (imaju još 3 albuma i dva split izdanja s Primitive Man i This Gift Is A Cursed) na kome samo potvrđuju moje opaske iz 2011. da su opako mračni i neoptimistički raspoloženi, te da su, kako su ih tada nazivali 'brutani mesari'. Ovdje je sklopljeno 5 također morbidnih post-black metal/ crust/ hardcore pjesama nabijenih blastbeatovima i gadno-slinavim vokalom frontmena Filipa Andersena koji kratkim pasosima otvara mizantropsko 'putovanje u nikuda' ispreplitanjem totalnog nihilizma zarobljenog u strahu beznadežnosti, zlostavljanja, iluzije suvereniteta, te je korak od vrtloga konačnog završetka gladne duše, plijena za ljušture i rituala razapinjanja na križ. Brrrr… Ova nimalo perspektivna seansa obavijena je arhaičnim hardcore mrakovima rasplinutim abrazivnim gitarama, crnim i teškim zvukom u kome je teško pronaći adekvatno spasenje, pa ipak, nije to baš sve tako morbidno. Dapače, ovo je vrlo zabavno ukoliko ste poklonik brutalnih horror filmova koji ponekad mogu i nasmijati svojim neozbiljnim paradoksima, međutim, uzme li se ovaj materijal kao ozbiljan katalizator današnjeg svijeta, vizualizacija imaginacije je posve na gubitku kreativnosti i proizvodi paranoični strah. No, ne treba tako gledati i doživljavati, ovo je ipak samo ljuta impulzivna zabava što govori o teškom životu u žilavo duhovnoj bijedi kada se umire uzalud, a da se nije niti oprobao život punim plućima. Točnije, Hexis prijeti, reži i zavija, ali nikako ne napada niti se ne bori s kurentnim problemima. Radije vole nesređene stvari postaviti u zlokobne predrasude s gorućim adrenalinom punim crossover križanaca da uzdrmaju čistunce navikle na čisti thrash, black, hardcore, crust ili post-rock/metal.

Dobrodošao materijal s mnogo stilskih predznaka.

Naslovi: 1.Derelictus, 2.Nefarius, 3.Famelicius, 4.Miseria, 5.Sacrificium

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 27/02/2018