U tamo neka davna i daleko bolja vremena Gretta bi bio jedan od najpopularnijih hrvatskih rock bendova, no kako je tada jedini katalizator između 'opće prihvatljivosti' i 'onog šunda' koji je uglavnom tražio neprijatelje dobrobiti komunističkog sistema bila šačica rock kritičara, danas se zahvaljujući demokratskim slobodama i nestanku strogog kulturološkog režima nagomilala hrpa pljuvača. Onih koji po individualnim mjerilima određuju šta je dobro, a što nije, a uglavnom imaju jako loše subjektivne procijene. Gretta ima nesreću da je kvalitetan bend s visokim komercijalnim potencijalom koji ide u skladu sa svojim vremenom i kurentnim indie-rock trendovima (otprilike vrlo slično kao i Vatra ili bivši Ramirez), no nailazi na prepreke potcijenjivanja i omalovažavanja onih ljudi koji za sebe smatraju da su 'struka'.

Konkretnije, bacimo li se dobrih 25 godina unazad kada su vladali Plavi orkestar, Crvena jabuka, Merlin, Hari Mata Hari, Riblja čorba, Bajaga i Bijelo dugme, a komercijalnu opoziciju su činili Idoli, EKV, Električni orgazam, Leb i sol, Azra i tada još uvijek dobro Prljavo kazalište, Gretta bi se taman uklopila kao idealan bend koji vuče na alternativniju stranu s blagim pristupom artističkog rocka. Uhvatio bi i kritiku i publiku, te bi vjerojatno imao rasprodane koncerte diljem bivše države, njihovi hitovi bi odzvanjali sa svake radio stanice, a tinejdžeri bi s ponosom nosili njihove bedževe i tumačili njihove tekstove bez obzira što god kritika kazala o njima. Ja ih osobno vidim na onome mjestu koje je nekad pripadalo bendovima poput Filma, Dorian Gray, beogradskih Slomljena stakla, Jakarta, U škripcu (a potom i Košava), a djelomično i kultnom zagrebačkom bendu Boa u vrijeme albuma "Ritam strasti" i "Govor tijela".

Relacije su ovakve - protiv Orkestra, Jabuke, Merlina, Čorbe i Dugmeta si mogao reći šta si god htio, kad si rekao i napisao nešto protiv Štulića, Stefanovskog, Gileta, Jaje ili Divljana ispao si papak, a na ove treće se ionako pljuvalo jer su bili šminkeri s isto toliko hitova kao i svi ostali.

Međutim, današnje konotacije su sasvim drugačije. Gretta ne pripada niti jednom od navedenih slojeva i nema ama baš nikakve srodnosti s njima, već igra jednu staloženu igru sastavljenu od jako dobro smišljenih kompozicija. Napreduju s albuma na album i rade sve bolje i bolje komercijalne pjesme koje imaju sve šanse da postanu veliki rock evergreeni. Ona alternativna strana je i dalje prisutna preko društvenog, socijalnog i političkog pristupa ka svijesnom i trijeznom razmatranju okoline u kojoj žive iz aspekta frustriranih mladića punih emocija i energije za životom kojeg im ubija surova stvarnost.

Prvi hit "Moderna" s prizvukom humpa-cumpa stoner tempa QOTSA je rekao svoje o završetku jedne emotivne veze i to je praktički jedina 'lagana' i 'prozirna' pjesma na albumu. No, već naredna "Kaos" predstavlja novi pristup sa daleko sofisticiranijim uvodom isprekidanih Tomislavovih vokala 'budimo-ne-vid-lji-vi-kao-ne-do-dir-lji-vi/ ako nas ne vidi, neće nas uzeti, to je kao što osjećam' razvežući priču o rasulu i užitku u euforiji. Međutim, tekst nije preciziran i ako mene pitate, čini mi se da je riječ o onome o čemu su Električni orgazam govorili na albumu "Lišće prekriva Lisabon".



Neki tekstovi su prilične enigme ("Bez riječi"), neki direktna zabavna koketiranja ("Dovoljan je"), a neki odlični emotivni ubodi poput laganice "Tražimo" u osebujnom maniru rock-dubstepa. Klasični nabrušeni indie-rock stil Gretta pruža u ljubavnoj "Slutim", a najgorči obol cijelom svijetu prikazan je u naslovnoj "Kreteni" koja se svodi otprilike na navedeni uvod recenzije. Dvoje ljudi se vole, a možda i ne dovoljno, no kad 'sve oko nas ništa ne vrijedi/ ovim svijetom vladaju kreteni', to uistinu ne može biti bajno u nikakvoj romantici ma s kojeg god aspekta da se gleda. Pjesma je pravi rock evergreen, odlično otpjevan sa snažnim orkestracijama, dječjim zborom i fantastičnom produkcijom. Ubjedljivo je kulminacija karijere benda. Do konca albuma očekuje snažna i brza rokačina "Rebalans" o političkim kompromisima i igrama, a nije daleko od The Fall s drskom jezičinom M.E.S.-a ('re-ba-lans-je-bo-vas'), pravi new-wave komad "Taj dan" sa progressive elementima i vrlo zanimljivim tekstom, te završna laganica "Ekran" o bezizlaznosti svakodnevnice u kojoj se ništa drugo ne može napraviti za boljitak svijeta osim što se bulji u ekran. Nemoć. To je to.

Album s pravom nosi naslov "Kreteni" opisujući ne samo one smrdljivce koje svi ionako preziremo, već i intimne stvari u kojima se žarko žudi za iskrenim dodirom i toplom ljudskom riječju, a od svega toga ispliva malograđanština koju dobivamo na svakom koraku.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 25/10/2012

PS: CD će slušati Matea Hižman.