Kad se Gretta stidljivo pojavila 2004., počela s prvim koncertima u nekadašnjim zagrebačkim klubovima Purgeraj www.terapija.net/koncert.asp?ID=120 i Time na Malešnici www.terapija.net/koncert.asp?ID=2223 realiziravši prvo EP "Stepenice" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=2297 (2006), a onda i debi album "Fanatik" (2008), bilo je podosta skeptika i sumnjičavaca koji bendu nisu davali velike šanse do narednog albuma prognozirajući kratki fitilj, brzi rasap i još brži odlazak u zaborav. A onda je uslijedio taj sudbonosni drugi, odlični, socio-politički nabijen "Vidim što vidim" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=8156
(2010), pa treći album "Kreteni" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=15195 (2012) i skepse su se s vremenom pokazale neopravdane jer su nakon poprilične serije komercijalno usmjerenih singlova konačno ostvarili 'tour de force' hitom "Malena" 2015. koji će uskoro imati 2 milijuna pregleda na youtube kanalu. I doguraše oni s nekoliko izmjena članstva i do prve kompilacije "15" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=29212 (2018) povodom 15. obljetnice, pa i do petog "Gravitacija" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=28019 (2018) i šestog albuma "...Iz noći u dan" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=32833 (2023), a evo, sada i do 20 godina rada, a kako se čini, uskoro bi im i vlastita djeca mogla uskočiti u kreativne performanse nastavljajući dokazano čvrst i usmjeren smisao za suptilne pjesme što podjednako druguju s pop, rock i indie relacijama jer je kompozitorska struktura redovito pokazivala odmjeren šmek za emotivno recentne konformističke teme s prisustvom romantične društveno angažirane kritike i zvučne reference širokog spektra kurentnih utjecaja uglavnom britanske, američke i kanadske scene s ponešto ex-Yu new-wave aditiva, a da pri tome ne nalikuju svojim idolima i favoritima održavajući autohtonu autorsku originalnost i pristupačnost. Na ovom rođendanskom koncertu ispočetka je otužno djelovao prazan Vintage; kad sam nekih 20-ak minuta prije 21 h ušao u njega, tamo sam zatekao samo dvoje ljudi misleći da će valjda doći barem 20-ak duša, onako, ajde za svaku Grettinu godinu po jedna, no iznenada se desio (ne)očekivan priliv publike, taman samo nekoliko minuta prije nego li će mladi zagrebački četverac SOBA 9 početi svirku. A kako o njima ama baš nikakvog pojma nisam imao (usput, nazvali su se po sobi u studentskom domu gdje su izmjenjivali diskurz o mjuzi), moram reći da sam se ugodno iznenadio spontanom perfekcijom s pomjerenim smislom za raznoliko oblikovane kompozicije bazičnog muškog trojca bubnjevi, bas i gitara (interesantno, gitarist je svirao u svilenom kućnom mantilu i papučama!) kojeg predvodi jako lijepa pjevačica s vrlo rijetkim instrumentom u našem rocku - električnom violinom!



I što je interesantno, ona uglavnom uređuje solo dionice, one koje obično svira gitara, no u njihovom slučaju to zvuči čak i daleko originalnije od gitariskih cifranja i 'catchy' farbi, neću reći nalik Billy Currie-u iz Ultravox što je bio jedan od pionira električne violine u post-punk/ new-wave i elektronskom new-romantics rocku, ali bome nije niti daleko od toga. Inače, stilski imaju uistinu raznoliku paletu od minimalistički jednostavnog rocka, bluesa, preko natruha funka, grungea, punka, malo psihodelije, jazza i brit-pop estetike začinjene dance-rockom (jedna pjesma je imala liniju bas melodije "The model" Kraftwerk), te i nekih kompleksnih aranžmanskih zahvata da se osjećaju i elementi suvremenog progressive rocka. Vokal joj je u rasponu mezzosoprana ka sopranu, lirika na hrvatskom s manipulativnim metamorfozama osjećaja i raspoloženja, premisa o životu, uglavnom, vrlo dobro sročene poetike u kojoj nema trivijalnosti i kičeraja, a niti, Bogu hvala post-adolescentskih lamentacija dnevničkih zapisa i zapažanja s mobitela, što će reći, sve je ovo prilično zrelo, upravo onako kako i mora funkcionirati razmišljanje i sam svjetonazor mladih ljudi u relativno srednjim, možda čak i ranim dvadesetim godinama. Tak' mi se barem čini...

Uz to, valja dodati da su im osim diferencijalno elastičnih kompozicija otvorene mogućnosti za ekspresije i eksperimente s neočekivanim prevratima, te da sam se skoro uplašio kako su stari macani, večerašnji slavljenici izabrali prejaki bend koji bi ih mogao zasjeniti. U svakom slučaju, prijatno su iznenađenje na koje valja obratiti pozornost: imaju priču, stav, gard i šaroliki stilski dijapazon od kojeg ne treba odustati. A kako nemam njihovu playlistu, ove dvije priložene pjesme s koncerta nisam niti imenovao...



A onda slavljenici izađoše na pozornicu odvalivši cjeloviti set dobro znanih uspješnica iz bogate karijere očito nabijeni jakim samopouzdanjem, a i energijom što ju je najslikovitije predočio basist Tomica Kralj skakavši svako malo formatirajući eksploziju punog elana uz gromoglasno odobravanje auditorija. Kad ga vidiš, energičan je ko' RHCP Flea i Primus maestro Les Claypool. Čak mu je jedan posjetitelj doviknuo da se zeznuo s obzirom da je ispred sebe imao 2-3 flaše piva; u jednom momentu je ufatio plastičnu politrenku, a ovaj mu doviknuo 'ne, ne, neeeee... pazi, to ti je voda!'. Ma, da, pa tko bi na njihovom koncertu konzumirao vodu… Ja sam ih osobno gledao bezbroj puta, ponekad toliko srokan i uvaljan da se niti ne sjećam kako su zvučali, ali uvijek su mahom davali sve od sebe u zacrtanom kontekstu prijatnih, umiveno pristojnih rock veseljaka koji znaju vlastite granice s pijačom i ekscentrizmom, za razliku od mene, eh... Takva nam je priroda upisana u DNK i RNK. A to su istodobno moje kratice za posao s kojim se profesionalno bavim - Dobrovoljni Nosač Kutija/ Radnik Na Kištrama.



Kad su počeli sa svirkom, sve do konca od nekih skoro 2 sata, ispunili su odokativno rečeno 'best of' šarajući sa starim materijalom od prije 15-ak godina preko onog nešto mlađeg sve do najfriškijeg, ali u svim tim pjesmama se apsolutno ne osjeti taj protok vremena jer imaju izgrađen stilski dezen tandema Tomislava Čubeka - Čubija (gitara, glavni vokal) i Hrvoja Medanića (druga gitara), bilo da je riječ o eksplozivnim "Gubim sjaj", "Kaos" ili "Moderna" s tih odličnih, ranih (drugog i trećeg) albuma ili, pak friškijih stvari u kojima im se kao gost pojavio legendarni Suba iz Hladnog Piva otpjevavši dvije friške stvari "Tobogan" i hit "Najbolje tek slijedi" sa zadnjeg albuma pri tome bez ikakve zadrške, nonšalantno trijezan, pohvalivši bend. Naravno, naći će se oni s kritikom da se za lovu sve može improvizirati, al' čekaj malo, bremzaj. Nisam spomenuo da se ovdje okupilo kojih stotinjak ljudi i da ovdje novac nije bio prioritet, ovdje su bili prijatelji i poznanici benda, ovo je bila rođendanska fešta bez torte i svijećica, tek samo s dva zlatna balona nakalemljenih na mikrofonske stalke, te 20 dvadestak šarenih balona s njihovim ispisanim imenima bačenih u razigranu publiku.





Meni je najugodnije iznenađenje bilo za vidjeti prvog basistu Tomu Vlčeva kojeg nisam vidio, pa majko mila, sigurno više od decenije, a znali smo nekoliko više puta cugati pivo i razglabati o mjuzi. Enivej, ove večeri je odsvirao stari lagani hit "Biti sam", još uvijek je u odličnoj sviračkoj bas kondiciji i, uh, nisam siguran da ovo ima ukusa za reći, žao mi što on i dalje nije na toj poziciji, al' jbga, mr. Kralj je daleko bolji što se tiče atraktivnog i vizualnog egzibicionizma na pozornici. Daje bendu šus i druk kojeg mirni Toma sa Stingovskim bas šmekom nije preferirao.



Pojavio se i stari bubnjar Robert Modlica - Robi odlupavši "Bez riječi", a onda je uslijedio pravi show s Martinom alias Geby u izvedbi megapopularnog hita "Malena", a potom i "Sreća". Bože moj, ta djevojka i dalje 'ostaje mlada' kao i skoro prije deset godina ostavivši dojam Dorian Grayja da uopće ne stari. Usput, moram se ispričati na lošem vizualnom snimku: kamerica s kojom snimam mi je bila u džepu, znojni prsti su uradli svoje, a ja mulac nisam očistio okular, nema pomoći, tak je kak' je... Ipak ostaje dokument fešte.





Za kraj su odsvirali "Hologram" u nešto izmjenjenijoj varijanti pozvavši sve gostujuće vokaliste i instrumentaliste na pozornicu, a priključilo im se još nekoliko prijatelja, tako da je to izgledalo poput onih fešta The Libertines, ajde i Iggy Popa i The Exploited kad svatko može izaći na binu i biti prisutan sa svojim idolima. Jest, dan je bio sjeban termin, mučna srijeda, sredina tjedna, a uz to i stari ustaški praznik NDH kojeg mnogi slave poput crne mise, no pretpostavljam da će Čubi i ekipa, kako god i dalje isporučivati odlične nove pjesme pune optimističkog raspoloženja prkoseći ovom užasnom svijetu. Ljudi koji su bili na ovome koncert su na njihovoj strani, a shvatili ste, i ja sam za njihovu opciju mirne reintegracije. Da se ovaj tandem Hrvoja i Čubija uključujući i Kralja kandidira za izbore, odmah bi glasao za njih...

horvi // 13/04/2024