Ako pokušavate odgonetnuti slova na omotnici ovog cd-a (ima i vinilno izdanje), teško da će te doći do nekih konkretnih pojmova. Od ukupnih 16 slova korišteno je gotovo isto toliko različitih fontova, svako slovo je drugačije veličine u tri boje (plavo, crveno, crno), neka s ukrasima i zasjenčenjem, a ako i uspijete pročitati, ponovno vam ništa neće biti jasno. Ok, naziv benda Zarboth još kako-tako, ali što je "Kwakiutls"?

Kao što već sam vizualni dojam predočava neku spetljanost i egzibicionizam, tako je i glazba na ovome albumu prilično neobična, ekscentrična i lucidno-pomahnitala. Bend je samo dvojac sastavljen od Etienne Gaillocheta, bubnjara i vodećeg vokaliste koji je zanat kovao u We Insist! i gitariste i klavijaturiste Phil Reptila, dugogodišnjeg eksperimentaliste u različitim žanrovima od elektronike, rocka, jazza, world-musica, te nositelja oneman projekta La Theory du Reptil. Obojica imaju glazbeni staž od decenije i pol, a kao Zarboth počeli su 2007. u Parizu jammirajući što im je god palo na pamet. Od metala, hardcorea, rocka i jazza do najšašavijih eksperimenata. Za sada im je ovo jedini album, prvotno objavljen 2011., a koncem 2014. je doživio reizdanje za tri etikete.

Album su podijeli na dvije cjeline, pjevanu 'Six singsongs' i instrumentalnu 'Six unsung songs', dakle po 6 kompozicija relativno prihvatljivih duljina do 5 minuta. Taj prvi vokalni dio uvelike će podsjetiti na Mr.Wronga i Mr.Wrighta iz NoMeansNo, te premda su samo dvojac, uopće se ne osjeti manjak koherentnije jače infrastrukture. Vješto i znalački sviraju gitaru i obilje udaraljki, između ostalih vibrafon i ksilofon, imaju nekoliko gostiju (Labyala Nosfell - polimorfni vokal, Cyrille Méchin - bariton saksofon, Pierre Le Bourgeois - violončelo), te se po ničemu ne nazire dvoobrazna komponenta globalnog kostura uglavnom izvedena na bubnjevima i gitari. Phil Reptil je izuzetan tehničar na gitari, koketira s mnogo improvizacija, jazzira, prebacuje u funk, math-rock, neprestano svira zvrzlana staccata i vrlo rijetko otpraši neki riff (primjerice u "Celtic toupet"). U tek nekim sekvencama ima nadosnimljenu gitaru, a žestoke basove paralelno svira kao da ima još barem nekoliko viška prstiju na ruci s produženim dlanom. Kompozicije se kreću u neravnoteženim i nepredvidljivim smjerovima s kompleksnom strukturom, no ipak imaju kitice i refrene. Uočava se prisustvo egzibicionizma Captain Beefhearta & His Magic Benda, natruhe japanskih Ruins, Frank Zappe, talijanskih Zu, ponešto The Pop Group i starih ranih radova zagrebačkih Šta Ima? premda ovi Parižani za Gnještuna, Miću i Dinka vjerojatno nikad nisu čuli. Tematika im je komična zafrkancija s tekstovima na engleskom, šašava otprilike koliko i lirika Zappe, uglavnom fiksirana na svakodnevne rasprave o tome što jedemo, kako se ophodimo u kontaktima s drugim ljudima, pa o morskim psima, ljetovanju, ribićiji, vrapcima i tako svašta nešto u satiričnom izdanju potkrijepljenom i s noiserskim distorzijama, a i moćnijim vokalnim eskapadama.

Instrumentalni dio albuma je daleko eksperimentalniji i još neurotičniji. Rastrgane kompozicije na pragovima jazz-core improvizacija, psihodelične kulise, mnogo različitih detalja, pa i teatralno dramatičnih ispada poput završne "Coupez mol la tête" sa vraško brzom spoken-word monolog-svađom, ha-ha-ha. Teško ih je uhvatiti za glavu i rep, ekscentrični su, ali vrlo zabavni i duhoviti mada umiju često koristiti i životne frustracije kao crnohumornu samoironiju. Avangardni rock, nema druge.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 06/10/2015

PS: Naslovi: 1.What we eat, 2.Sharks, 3.Counting & spelling, 4.Headlouse, 5.U-boat, 6.Celtic toupet, 7.A sparrow, 8.Salish, 9.Saint-Louis-Du-Ha!-Ha!, 10.Snob, 11.Plaster guys, 12.Coupez mol la tête