Ovo ljeto nije lako za odlaske na koncerte jer uz prebogati program Šibenika i Pule, nije se jednostavno odlučiti na koju stranu, pogotovo kad se koncerti preklapaju. Osim toga većina toga u oba grada ode u rasprodanac, pa vjerojatno organizatori trljaju ruke.

Moby je za svoj prvi samostalni koncert u RH odabrao upravo pulsku Arenu, zdanje koje je dovršeno u 1. stoljeću, a za koje je i sam Moby rekao da je vjerojatno najimpresivniji prostor u kojem je svirao, a dodao je i da je nama koji ovdje živimo vjerojatno normalno doći tu ili prolaziti pokraj tako starog antičkog objekta, no "njima iz Los Angelesa je to nevjerojatno". Tako se i činilo za vrijeme njegovog koncerta, da je cijeli događaj otišao na jedan uzvišeniji stupanj, no meni se tako čini na svakom koncertu u Areni. Iako s malim zakašnjenjem od dogovorenog, Moby i njegov šesteročlani bend (čelistica i violinistica, bubnjar, gitarista i upravljač ostalim zvukovima, te dvije vokalistice) ušli su uz neke njegove ambijentalne instrumentale i odmah ubacili u drugu brzinu sa Bodyrock. On u bijelome svira i trči s gitarom okolo, a ostali prate muzičkom podlogom. Go, njegova prva pjesma koju je ikad snimio ide odmah nakon i ubacuje u plesni štimung. Na Next is the E, na ekranu se pojavljuje Emimnem uz natpis "NOBODY LISTEN TO TECHNO" i vraća Eminemu za "thirty-six-year-old bald-headed faga" iz pjesme Without me. To je zapravo bio i prvi hajlajt večeri.

Iako dalje nastavlja s hitovima, stejđ preuzimaju pjevačice, a čini se da su i preuzele sve pjesme. Pogotovo obradu Heroes, za koju sam očekivao da će biti u onoj techno verziji, a dogodila se u skoro akustičnoj gospel verziji. Malo preamerikanizirano, komentirali smo. Pojavila se tu na ekranu i Jane Goodal, engleska aktivistica za prava životinja, a bilo je i kravica i pajceka na ekranu, pa nam je svima htio dati do znanja u kojem smjeru bi se trebali kretati, a njegove goodice s "tetovažom" Animal Rights na svakom rukavu planule su već prije koncerta. Ipak, nakon Heroes, ko sa smo se probudili i uslijedio je najbolji dio večeri, a Raining Again, Disco Lies i Flower podigli su nas sve u višu brzinu. Što se mene tiče, mogao je tu biti i kraj koncerta, jer sam se uz ove pjesme baš osvježio i pokrenuo. Na Flower je rekao da mu tu jedino daju da opali solo na gitari i da se osjeća ko "middle ages dad in rockandroll fantasy" i baš je tako izgledao. Činilo se da je tu bio najzadoovlnjiji. Ono što je bilo izvjesno, kako je koncert odmicao da je većinu vokala prepustio odličnim pjevačicama, no, kako sam već napisao one su preuzele i dijelove koje nisu trebale i šteta je da sam Moby nije zadržao malo više glavnih vokala.

Osnovni dio završili su uz Honey, Extreme Ways i Natural Blues, uz koje se digla baš ogromna prašina od skakanja i erupcije oduševljenja. Nismo dugo čekali na bis, a krenuo je s Porcelain, prije koje je rekao da onima kojima se sviđa nek upale lampice na mobitelu, a onima kojima se ne sviđa nek ne upale. Vjerujem da ne moram dočaravati kako je izgledala Arena, a bilo bi fora vidjeti i neku fotku iz tog trenutka. Lift Me up i Feeling so Real bile su toliko moćne i gruvale sa svih strana da me uopće čudi da statika Arene još funkcionira.
Uz par zamjerki, mene starog gunđala, ovo je bio skoro pa savršen koncert, kakvi su skoro svi u Areni. Još da se drugi dan nije trebalo raditi, bilo bi bolje, a noć bi možda krenula u drugom smjeru.

pedja // 24/07/2026