Od zadnjeg albuma, "Exploding Head", objavljenog prije tri godine, APTBS su izgubili basistu "Jono Mofo" Simtha, i mnogi su se bojali kako će bend bez njega. Zamjena, Dion Lunadon, već se na ep-u
"Onwards the Wall" pokazao dostojnim, pa se sad samo čekao novi album.

Dočekali smo ga prije nešto manje od mjesec dana. Srećom nema tu ništa novo i čudno. Oliver Ackermann i društvo ostali su vjerni zvuku kakvim su nas punili i dosad. U Alone su otišli do Automatic perioda braće Reid, da bi se s You Are the One, opet vratili na Psycho Candy. I tako sve do samog kraja albuma. Nema lijevo nema desno. Nema gore, nema dolje. Samo ravno. Sve istim tonom, sve u istom ritmu. Malo tu i tamo ritam mašina ubrza ili uspori, al to je to. Sve do Slide. Slide su THE CURE. Onako lagani i sneni. Al iz mračne rane faze.

U stvari Slide uz And I'm Up, jednu ubrzanu The Raveonettes buzzalicu, i zadnju pjesmu Leaving Tommorow, koju nikako nemojte otfrljiti u rano jutro ili kasnije navečer, ako imate susjede blizu, čini tris pjesama koje možda malo i odskaču od materijala kojeg smo čuli dotad, a možda i daju naznaku nekim promjenama u zvuku benda. Svakako na bolje! Iako ni ovo nije za baciti.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 10/07/2012